Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4307/19 (S.M. i Lubovo d.o.o. Rakitno)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Dokazni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4307/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4307/19, rješavajući apelaciju S. M. i Lubovo d.o.o. Rakitno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. M. i Lubovo d.o.o. Rakitno protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 039196 19 Rev 2 od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 039196 18 Gž 3 od 11.

decembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 039196 17 P 2 od 2. februara 2018. godine; zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M. i Lubovo d.o.o. Rakitno (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mario Buntić, advokat iz Posušja, podnio je 6. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 039196 19 Rev 2 od 4. jula 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 039196 18 Gž 3 od 11. decembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 039196 17 P 2 od 2. februara 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obavežu tuženi (JP Ceste Federacije BiH d.o.o. i Doboj putevi d.d.) da im solidarno isplate određeni novčani iznos na ime naknade štete, i to apelantu S.M. za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za troškove liječenja, sve sa zakonskom zateznom kamatom, a apelantu Lubovo d.o.o. Rakitno na ime naknade materijalne štete zbog oštećena vozila, na ime izgubljene zarade i na ime troškova šlepanja vozila, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da se veći dio prigovora apelanata odnosi na pojedinačno analiziranje dokaza izvedenih pred nižestepenim sudovima, pri čemu apelanti daju sopstvenu ocjenu tih dokaza, koje pravo im ne pripada, jer ocjenu provedenih dokaza u skladu sa odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku vrši samo sud. Vrhovni sud je dalje naveo da su nižestepeni sudovi u ponovnom suđenju u svemu postupili po uputama tog suda, te da je prvostepeni sud pozvao ranije određene vještake saobraćajne i građevinske struke da dopune svoje nalaze, što su vještaci učinili dostavljanjem potpunog i razumljivog nalaza i mišljenja, a ocjenom tih nalaza, kao i ostalih provedenih dokaza prvostepeni sud je utvrdio činjenice na osnovu kojih je donio odluku. Naime, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi prihvatili nalaze vještaka saobraćajne i građevinske struke (dopunjene pismene nalaze i usmena pojašnjenja na ročištu), te su utvrdili da sporno ulegnuće na cesti nije moglo uzrokovati destabilizaciju teretnog vozila sa priključnim vozilom-poluprikolicom, bez reagovanja vozača, odnosno bez preduzimanja nagle reakcije vozača skretanja i/ili usporavanja-kočenja. Vrhovni sud je naveo da je prema mišljenju vještaka uzrok nastanka saobraćajne nesreće vožnja vozača teretnog vozila neprilagođenom brzinom, vremenskim uslovima, stanju ceste i tehničkim karakteristikama ceste (cesta u zavoju, kolnik mokar), te neadekvatan način reagovanja vozača. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su na osnovu navedenih činjeničnih utvrđenja nižestepeni sudovi pravilno zaključili da šteta za koju apelanti traže naknadu nije nastala kao posljedica propuštanja radova tuženih na održavanju ceste.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, osporavaju nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne i građevinske struke, i dopune istih, i smatraju da im sud nije trebao pokloniti vjeru.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, na koje su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza od strane nižestepenih sudova, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4307/19 (S.M. i Lubovo d.o.o. Rakitno) | Sudska praksa | Aktio