Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3460/19 (M. Č. i drugi)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3460/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3460/19, rješavajući apelacije Mirsade Ćehić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Mirsada Ćehić, B. S., Zenaida Čerimagić, I.M., Z.M.Č., Lj.M.J., M.M.P., Z.Š., Luka Stanić, Ismet Katana, AHYDRON GRAĐENJE d.o.o. Sarajevo, Aleksandar Bojanić kao vlasnik "Elektroremont" S. P. Banjaluka, Slobodanka Stajić, B. M., Mirza Litrić, Teufik Mumić, A. H., Jasmin Kudić, Radovan Uzelac, A. I. i Edis Mujkanović zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-3460/19
1. Mirsada Ćehić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, podnijela je 2. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po reviziji koju je apelantica izjavila protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 030081 19 Rsž 2 od 11. juna 2019. godine. Apelantica je 13. maja 2016. godine Općinskom sudu u Velikoj Kladuši podnijela tužbu radi isplate neisplaćenih plata i drugih novčanih potraživanja. Tokom postupka predmet je u jednom navratu vraćen na ponovno odlučivanje, te je, prema stanju u spisu, postupak u toku po reviziji pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. AP-3769/19
2. B. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirna Milanović-Latić i Jasmina Suljović advokati iz Sarajeva, podnio je 2. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 215799 14 Rsž od 11. juna 2019. godine. Tužitelj je 2. novembra 2011. godine protiv apelanta podnio tužbu radi isplate. Tokom postupka donesene su prvostepena i drugostepena presuda, te je, prema stanju u spisu, postupak u toku po reviziji pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. AP-3775/19
3. Zenaida Čerimagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Damir M. Kočo advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Tužitelj je 13. marta 2009. godine protiv apelantice podnio tužbu radi raskida predugovora i predaje u posjed. Tokom postupka donesena je prvostepena presuda, protiv koje je apelantica izjavila žalbu. Postupajući po apelantičinoj žalbi, Kantonalnog suda u Sarajevu je svojim rješenjem od 10. januara 2014. godine usvojio apelantičinu žalbu i prvostepenu presudu ukinuo u pobijanom dijelu, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju donesena je presuda Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 079070 17 P 2 od 27. decembra 2017. godine, protiv koje je tužitelj podnio žalbu, te je, prema stanju u spisu postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. AP-3790/19
4. I.M., Z.M.Č., Lj.M.J. i M.M.P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Međugorja, koje zastupa Jasmina Marić advokat iz Jablanice, podnijeli su 3. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Apelanti su 2. septembra 2008. godine pokrenuli postupak protiv tužene (FBiH) radi utvrđivanja prava vlasništva i uknjižbe. Tokom postupka predmet je u dva navrata rješenjima Kantonalnog suda u Mostaru vraćan na ponovni postupak i odlučivanje. Postupajući po uputama Kantonalnog suda u Mostaru, u ponovljenom postupku koji se vodio pod brojem 56 0 P 02024 15 P 3 doneseno je rješenje od 25. avgusta 2015. godine kojim je tužba protiv tužene povučena. Nakon toga, izvršeno je subjektivno preinačenje tužbe, te su apelanti 8. septembra 2015. godine podnijeli tužbu protiv tužene (Općina Jablanica) koja tužba je zavedena kao broj 56 0 P 052001 15 P. Nakon toga donesena je presuda Općinskog suda u Konjicu od 4. oktobra 2016. godine protiv koje su apelanti izjavili žalbu, te je, prema stanju u spisu postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-3844/19
5. Z. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Davorin Marninković advokat iz Banjaluke, podnijela je 10. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Okružnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 11 0 U 017057 19 U 3. Apelantica je 6. avgusta 2015. godine pokrenula upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Banjaluci radi poništenja odluke o izboru. Okružni sud u Banjaluci je 16. septembra 2015. godine donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, te je predmet ustupio Osnovnom sudu u Banjaluci koji je 4. decembra 2015. godine donio rješenje te naložio apelantici da uredi tužbu. Nakon toga, Osnovni sud u Banjaluci je odlučio da ne prihvata nadležnost, te je tako 24. maja 2016. godine dostavio spis Vrhovnom sudu Republike Srpske radi rješavanja sukoba nadležnosti. Vrhovni sud Republike Srpske je dana 21. jula 2016. godine donio rješenje kojim je odlučio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Okružni sud u Banjaluci. Okružni sud u Banjaluci je donio presudu protiv koje je apelantica izjavila zahtjev za vanredno preispitivanje presude, nakon čega je 24. aprila 2019. godine Vrhovni sud Republike Srpske donio presudu kojom je uvažio apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak, te je, prema stanju u spisu postupak u toku pred Okružnim sudom u Banjaluci.
AP-3890/19
6. Luka Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 14. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka. Apelant je naveo da „niti jedan od navedenih postupaka nije ni započet – po tužbi apelanta radi naknade štete u predmetima pred Osnovnim sudom u Prijedoru br. 77 0 P 065810 14 i 77 0 P 071995 15, te u prekršajnom postupku protiv apelanta u predmetu pred Osnovnim sudom u Banjaluci broj 71 0 Pr 301781 19“. AP-3896/19
7. Ismet Katana (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Denisa Gačanin advokat iz Sarajeva podnio je 16. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 590016 16 Rs. Apelant je 10. maja 2016. godine protiv rješenja Policijskog odbora Vlade Kantona Sarajevo od 10. maja 2016. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu za pokretanje upravnog spora. Rješenjem broj 09 0 U 026630 16 U od 10. juna 2016. godine Kantonalni sud u Sarajevu se oglasio stvarno nenadležnim i spis dostavio Općinskom sudu u Sarajevu koji je na prijedlog zakonskog zastupnika tuženog Pravobranilaštva Kantona Sarajevo, donio rješenje broj 65 0 Rs 590016 16 Rs od 28. juna 2017. godine kojim je prihvatio prijedlog tuženog i zastao sa postupkom u pravnoj stvari apelanta do donošenja odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o spornom pravnom pitanju zastupanja MUP-a Kantona Sarajevo kao prethodnog pravnog pitanja za vođenje ovog postupka, te je, prema stanju u spisu postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevo.
AP-3914/19
8. AHYDRON GRAĐENJE d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Galiba Hrvačić-Karačić advokat iz Sarajeva, podnio je 18. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu. Apelant je 25. maja 2009. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom u Sarajevu koja je zavedena kao predmet broj 65 0 Ps 096896 09 Ps, te je, prema stanju u spisu postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu. AP-3948/19
9. Aleksandar Bojanić kao vlasnik "Elektroremont" S. P. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnio je 21. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci, nakon što je Viši privredni sud u Banjaluci rješenjem broj 57 0 Mals 115582 18 Pž od 14. septembra 2018. godine predmet vratio radi donošenja dopunske presude. Apelant je 21. septembra 2015. godine podnio tužbu radi isplate duga, te je, prema stanju u spisu, postupak u toku pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci.
AP-4093/19
10. Slobodanka Stajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Slobodan Stajić advokat iz Banjaluke, podnijela je 30. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je trenutno u toku pred Osnovnim sudom u Doboju. Apelantica je 14. septembra 2015. godine Osnovnom sudu u Doboju podnijela tužbu radi naplate duga. Tokom postupka donesena je prvostepena presuda protiv koje je apelantica podnijela žalbu, pa je rješenjem Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 053049 16 P 2 od 5. decembra 2017. godine žalba uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak, nakon čega je Osnovni sud u Doboju donio rješenje o prekidu postupka. Apelantica je 1. marta 2019. godine Osnovnom sudu u Doboju podnijela prijedlog za nastavak postupka, nakon čega je Osnovni sud u Doboju donio rješenje o nastavku postupka, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Osnovnim sudom u Doboju.
AP-4241/19
11. B. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sardegna, Italija, podnijela je 6. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupaka koji su u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru po žalbi na rješenja Općinskog sud u Mostaru br. 58 0 P 172447 15 P od 28. februara 2019. godine i 10. aprila 2019. godine. Apelantica je 7. decembra 2015. godine pokrenula parnični postupak pred Općinskim sudom u Mostaru koji je zaveden kao broj 58-0-P-172447-15-P, te su, prema stanju u spisu predmeti u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru.
AP-4453/19
12. Mirza Litrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Zoran Opačić advokat iz Banjaluke, podnijela je 18. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci. Apelantica je 29. februara 2016. godine podnijela tužbu pred Osnovnim sudom u Banjaluci koja je zavedena kao predmet broj P-233443, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci. Apelantica je predložila Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru „kojom bi naložio Osnovnom sudu u Banjaluci da zakaže raspravu u ovom predmetu“.
AP-4459/19
13. Teufik Mumić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sedina Pilavdžić advokat iz Živinica, podnio je 18. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli. Apelant je 31. januara 2014. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom u Živinicama, nakon čega je Općinski sud u Živinicama donio presudu broj 33 0 P 057220 14 P od 16. marta 2016. godine, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-4470/19
14. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 19. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 33 0 P 069353 18 Gž. Apelant je 28. aprila 2016. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom u Živinicama, nakon čega je Općinski sud u Živinicama donio presudu broj 33 0 P 069353 16 P, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli. AP-4471/19
15. Jasmin Kudić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 19. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 33 0 Rs 071902 17 Rsž. Apelant je 23. novembra 2016. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom u Živinicama, nakon čega je Općinski sud u Živinicama donio presudu broj 33 0 Rs 071902 16 Rs, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-4472/19
16. Radovan Uzelac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Feho Botonjić advokat iz Ključa, podnio je 19. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru koji se vodi kao predmet broj 77 0 P 082162 17 P. Apelant je 28. februara 1998. godine podnio tužbu pred Osnovnim sudom u Prijedoru, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Osnovnim sudom u Prijedloru.
AP-4473/19
17. A. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, podnio je 19. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 Rs 236918 16 Gž. Apelant je 4. maja 2015. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom u Živinicama, nakon čega je Općinski sud u Živinicama donio presudu broj 33 0 Rs 236918 16 Rs, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli. AP-4480/19
18. Edis Mujkanović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 20. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 Rs 057298 18 Rsž
2. Apelant je 5. februara 2014. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom u Živinicama. U toku postupka drugostepeni sud je prvostepenu presudu ukinuo i vratio na ponovno suđenje, nakon čega je u ponovnom postupku prvostepeni sud donio presudu, te je, prema stanju u spisu predmet u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
Spajanje predmeta
19. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3460/19.
Apelacioni navodi
20. Svi apelanti su naveli da se apelacije podnose zbog pretjerano dugih postupaka pred redovnim sudovima, čime se krši njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Pojedini apelanti su naveli da su iz istog razloga prekršena i neka druga ustavna prava.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
22. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
23. Ustavni sud podsjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Europske konvencije“.
24. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio poduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTV BiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
25. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju promatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Europski sud za ljudska prava. Ustavni sud podsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Europskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definirani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Europskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
26. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv. repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
27. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
28. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
29. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatirao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizlaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizlazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala financirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se financira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvještaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitetu sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovini imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Europske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25% sudaca više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 % više redovnih sudskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 % redovnih sudskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudaca. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uvjeta za postupanje sudova u razumnom roku.
30. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevantni pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
31. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera poduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realiziranja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioritetno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generira nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
32. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Europske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Europskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cijelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
33. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih nivoa vlasti (VSTV, entitetska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministarstvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usuglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
34. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresiranih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uvjeta za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generiralo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
35. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se poduzimaju i koje je još potrebno poduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
36. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja apelacija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za poduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ).
37. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
38. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. S obzirom na odluku Ustavnog suda kojom se navedene apelacije odbacuju kao nedopuštene, Ustavni sud neće posebno razmatrati navode za donošenje privremene mjere u predmetu broj AP-4453/19.
40. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević