Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4071/19 (R. H., D. R. i A. M.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4071/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4071/19, rješavajući apelacije Rajana Hodžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Rajan Hodžić, Denis Rizvić i Amir Murgić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 038475 19 Gž od 19. augusta 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4071/19
1. Rajan Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 28. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 038475 19 Gž od 19. augusta 2019. godine.
2. AP-4073/19
2. Denis Rizvić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 28. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 23 0 I 038475 19 Gž od 19. augusta 2019. godine.
3. AP-4088/19
3. Amir Murgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 28. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 23 0 I 038475 19 Gž od 19. augusta 2019. godine.
4. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 26. februara 2019. godine dozvoljeno je izvršenje po prijedlogu za izvršenje apelanata, na temelju pravosnažnih i izvršnih isprava, protiv izvršenika („Agrokomerc” d.d. Velika Kladuša), radi naplate novčanog potraživanja, na način da se izvrši zabilježba rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama, te da se izvršenje provede utvrđivanjem vrijednosti, prodajom i namirenjem apelanata iz iznosa dobijenog prodajom preciziranih nekretnina izvršenika, kao i zapljenom, popisom, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom svih pokretnih stvari na preciziranim lokacijama, uključujući konstrukcije hala i pripadajuće elemente.
5. Općinski sud je rješenjem od 11. aprila 2019. godine usvojio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 26. februara 2019. godine, te je obustavio izvršenje u cijelosti i ukinuo sve provedene izvršne radnje.
6. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijene su žalbe apelanata i potvrđeno je rješenje Općinskog suda od 11. aprila 2019. godine.
7. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je istakao da je Odlukom Vlade F BiH o financijskoj konsolidaciji izvršenika od 4. decembra 2014. godine odobreno pokretanje postupka financijske konsolidacije izvršenika, a da je Odlukom Vlade FBiH od 28. septembra 2017. godine produžen postupak financijske konsolidacije izvršenika najduže do 10. jula 2019. godine. Kantonalni sud je dalje istakao da je odredbom člana 9. stav 1. Zakona o financijskoj konsolidaciji privrednih društava u F BiH propisano da se u toku postupka financijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje, a što je slučaj sa izvršenikom. Kantonalni sud je naveo da su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje 21. jula 2017. godine, u vrijeme kada je na snazi bila Odluka Vlade F BiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika prema kojoj je postupak financijske konsolidacije bio u toku, jer je određeno trajanje najduže tri godine (do 20. decembra 2017. godine), a koji je Odlukom Vlade FBiH od 28. septembra 2017. godine produžen do 10. jula 2019. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo pa je prvostepeni sud pravilno primijenio relevantne odredbe kada je usvojio prigovor izvršenika i obustavio izvršenje, a žalbeni prigovori apelanata o postojanju pravne praznine u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje se ukazuju kao neosnovani. Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4071/19.
9. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno tumačio i primijenio materijalno pravo. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-479/19 od 25. juna 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević