Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4323/19 (S. Đ., H. i S. B.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4323/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4323/19, rješavajući apelacije Sime Đakića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Simo Đakić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 098359 19 Gž od 21. avgusta 2019. godine;
Hasan Bajraktarević i Suada Bajraktarević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 002438 19 Gž 3 od 27.
avgusta 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-4323/19
1. Simo Đakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 8. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 098359 19 Gž od 21. avgusta 2019. godine.
2. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 12. aprila 2012. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja („Dunav osiguranje“ a.d. Banjaluka), te je apelant obavezan da tužitelju na ime glavnog duga isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu (kako je to pobliže opisano u izreci presude).
3. Rješenjem Osnovnog suda od 14. marta 2019. godine odbijen je apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje izjavljen u predmetnoj pravnoj stvari.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 14. marta 2019. godine, Okružni sud je donio rješenje od 21. avgusta 2019. godine kojim je predmetnu žalbu odbio i potvrdio rješenje prvostepenog suda. Osim toga, odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelant presudu zbog propuštanja prvostepenog suda od 12. aprila 2012. godine lično primio 19. aprila 2012. godine, a da je prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje podnio 3. maja 2012. godine. Okružni sud je istakao da se rok za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje računa od dana dostavljanja presude, te da je apelant prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje morao podnijeti najkasnije 27. aprila 2012. godine, shodno odredbi člana 329. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Kako je apelant prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje podnio 3. maja 2012. godine, Okružni sud je naveo da proizlazi da je isti neblagovremen, te da ga je sud shodno odredbi člana 332. stav 1. Zakona o parničnom postupku trebao odbaciti, a ne odbiti. Međutim, Okružni sud je zaključio da navedeno nije od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom da odbacivanje i odbijanje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje imaju iste pravne posljedice, jer se parnica ne vraća u stanje u kome je bila prije donošenja presude zbog propuštanja. AP-4327/19
5. Hasan Bajraktarević i Suada Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bužima, koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 8. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 002438 19 Gž 3 od 27. avgusta 2019. godine.
6. Rješenjem Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 8. oktobra 2018. godine određeno je da se tužba apelanata smatra povučenom.
7. Rješenjem Općinskog suda od 23. maja 2019. godine, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 27. avgusta 2019. godine, određeno je da se prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenim. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da to što je punomoćnik apelanata imao ročište u drugom predmetu u drugom sudu ne može predstavljati opravdan razlog za odlaganje ročišta zakazanog povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom predmetu punomoćnik apelanata poziv za ročište zakazano za 27. mart 2019. godine, povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, uredno primio 5. marta 2019. godine, a da je zahtjev za odgodu ročišta primljen u sud 25. marta 2019. godine, te da prvostepeni sud nije imao mogućnost da osam dana prije ročišta odluči o zahtjevu. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da je sud dužan najkasnije osam dana prije ročišta provjeriti da li su ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje ročišta. Također, Kantonalni sud je naveo da je punomoćnik apelanata imao mogućnost da odmah po prijemu poziva eventualno zatraži odgodu, budući da i u žalbi navodi da su u predmetu broj S1 1 K 013006 14 Kri unaprijed određeni termini pred sudom, a što upućuje na zaključak da zahtjev apelanata za odgodu ročišta nije bio osnovan. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je punomoćnik apelanata prijedlog za prenošenje nadležnosti na drugi sud sudu podnio 27. marta 2019. godine, neposredno pred samo ročište. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da sud procesne radnje izvršava redoslijedom kako su zakazane. Kako je prvo zakazano ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, a potom podnesen prijedlog za prenošenje nadležnosti na drugi sud neposredno pred samo ročište, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni sud nije bio dužan prvo predmet proslijediti nadležnom sudu da odluči o prijedlogu za prenošenje nadležnosti, već da je bio dužan održati ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, zbog čega žalbeni prigovori izneseni u tom pravcu nisu osnovani.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4323/19.
Apelacioni navodi
9. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP- 4323/19 apelant se pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali odnose na odluke donesene u postupcima odlučivanja o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje, odnosno o prijedlogu povrat u prijašnje stanje.
12. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).
13. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima pokrenutim po prijedlozima za povraćaj u pređašnje stanje/povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje/povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu da su navodi apelanta (u apelaciji broj AP-4323/19) o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević