Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-575/18 (Z. R.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Povrat stana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-575/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 575/18, rješavajući apelaciju Zorana Rajaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Zorana Rajaka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 021963 18 Uvp od 7.
septembra 2018. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Zoranu Rajaku u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Zoranu Rajaku zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Rajaka podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 021963 14 U od 15. decembra 2017. godine, Rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 27/02-23-1285/14 od 2. jula 2014. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 23-04/III-23-P-172/02 od 30.
aprila 2014. godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zoran Rajak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enver Baždar, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. januara 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 021963 14 U od 15. decembra 2017. godine, Rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-1285/14 od 2. jula 2014. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/III-23-P-172/02 od 30. aprila 2014. godine. Apelant je 22. februara 2018. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje navedenog rješenja Uprave od 30. aprila 2014. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je podneskom od 4. oktobra 2018. godine dopunio apelaciju obavijestivši Ustavni sud da je povodom njegovog zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, podnesenom protiv navedene presude Kantonalnog suda od 15. decembra 2017. godine, Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio Presudu broj 09 0 U 021963 18 Uvp od 7. septembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Odlučujući o zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je odbio zahtjev (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP 575/18 od 13. marta 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva i Uprave zatraženo je 22. augusta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
5. Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 29. augusta do 12. septembra 2019.godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Apelant koristi stan u Sarajevu, Ulica Salke Lagumdžije broj I/4 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog sa I. P. i M. P. od 12. oktobra 2004. godine, na kojem je u svoju korist uknjižio pravo vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sarajevu.
8. Z. G. je 8. aprila 2002. godine kao prijeratna nositeljica stanarskog prava podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. Odlučujući o zahtjevu Uprava je zaključkom od 9. septembra 2002. godine odbacila zahtjev kao neblagovremen. Žalba Z. G. protiv navedenog zaključka je odbijena rješenjem Ministarstva od 28. maja 2003. godine. Presudom Kantonalnog suda od 8. decembra 2004. godine u postupku upravnog spora uvažena je tužba Z. G., poništeno pobijano rješenje Ministarstva i zaključak Uprave i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku Uprava je zaključkom od 7. juna 2006. godine odbacila zahtjev Z. G. za povrat u posjed predmetnog stana. Žalba Z. G. protiv navedenog zaključka je odbijena rješenjem Ministarstva od 8. septembra 2006. godine. Z. G. je protiv navedenog rješenja tužbom pokrenula upravni spor. Kantonalni sud je, odlučujući o tužbi, presudom od 16. januara 2013. godine uvažio tužbu Z. G., osporeno rješenje od 8. septembra 2006. godine poništio i predmet vratio tuženom Ministarstvu na ponovni postupak. Rješenjem Ministarstva od 30. januara 2013. godine poništen je zaključak Uprave od 7. juna 2006. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
Postupak u kojem su donesene osporene odluke
10. Rješenjem Uprave broj 23-04/III-23-P-172/02 od 30. aprila 2014. godine utvrđeno je da je Z. G. nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu, te da joj pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed (st. I i II izreke rješenja). Istim rješenjem je utvrđeno da apelant i njegova majka koriste predmetni stan bez pravnog osnova definiranog Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene), te im je utvrđen prestanak prava korištenja predmetnog stana i istovremeno naloženo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja navedenog rješenja napuste predmetni stan (st. III, IV i V). Stavom VI je utvrđeno da apelant i njegova majka nemaju pravo na alternativni smještaj po standardima utvrđenim Zakonom o prestanku primjene.
11. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-1285/14 od 2. jula 2014. godine žalbe apelanta i njegove majke odbijene su kao neosnovane.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 021963 14 U od 15. decembra 2017. godine u postupku upravnog spora tužbe apelanta i njegove majke i JU „Djeca Sarajeva“ Sarajevo protiv navedenog rješenja Ministarstva odbijene su kao neosnovane. U obrazloženju presude je navedeno da su upravni organi pravilno ocijenili da je Z. G. shodno relevantnim odredbama Zakona o prestanku primjene blagovremeno podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana, te da joj kao nositeljici stanarskog prava, shodno odredbama tog zakona i člana VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, pripada pravo na vraćanje stana. Istaknuto je da je u postupku utvrđeno da apelanti koriste predmetni stan na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog sa I. P. i M. P., međutim, s obzirom da je udovoljeno zahtjevu nositeljice stanarskog prava za vraćanje stana, to su, u smislu člana 7. Zakona o prestanku primjene, upravni organi pravilno donijeli odluku u pogledu korisnika stana, tj. apelanta i njegove majke.
Presuda Vrhovnog suda broj 09 0 U 021963 18 Uvp od 7. septembra 2018. godine
13. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 021963 18 Uvp od 7. septembra 2018. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke je uvažen, preinačena je presuda Kantonalnog suda od 15. decembra 2017. godine tako što je apelantova tužba uvažena, osporeno rješenje tuženog Ministarstva od 2. jula 2014. godine i prvostepeno rješenje Uprave od 30. aprila 2014. godine su poništeni (stav I izreke). Stavom II izreke zahtjev Z. G. za vraćanje u posjed predmetnog stana odbijen je kao neblagovremen.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant je u apelaciji naveo da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, te u povredi prava na suđenje u razumnom roku. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka pred organima uprave i Kantonalnim sudom.
b) Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud je istakao da je Vrhovni sud u konkretnom predmetu uvažio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude tog suda i svojom presudom od 7. septembra 2018. godine preinačio presudu Kantonalnog suda. U odnosu na suđenje u razumnom roku je navedeno da osporenom presudom tog suda nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.
16. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da postupanjem tog upravnog organa nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji, cijeneći pri tome i navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku. Predloženo je da se apelacija odbije.
17. Uprava je u odgovoru na apelaciju istakla da su navodi apelacije u odnosu na postupanje tog upravnog organa neosnovani.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
19. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:
Član 10.
[…] Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na osporene odluke
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
26. U konkretnom slučaju, iz apelantovog podneska od 4. oktobra 2018. godine i odgovora Kantonalnog suda od 2. septembra 2019. godine proizlazi da je presudom Vrhovnog suda od 7. septembra 2018. godine udovoljeno apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, da je osporena presuda Kantonalnog suda preinačena, osporena upravna rješenja poništena i da je u konačnici odbijen zahtjev Z. G. za povrat u posjed predmetnog stana. Ustavni sud ističe da je apelant podnesenom apelacijom osporavao presudu Kantonalnog suda od 15. decembra 2017. godine koja je u postupku vanrednog preispitivanja od strane Vrhovnog suda preinačena, da su osporena upravna rješenja poništena i da je odbijen zahtjev Z. G. za povrat u posjed predmetnog stana, da je presuda Vrhovnog suda od 7. septembra 2018. godine, koju je apelant dobio nakon podnošenja apelacije, konačan pravni lijek, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova. Stoga, Ustavni sud konstatira da su nakon podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3203/06 od 26. februara 2009. godine, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba) zbog kojih je bespredmetno daljnje razmatranje apelantovih navoda istaknutih povodom osporene presude Kantonalnog suda, te rješenja organa uprave.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti zato što su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“
28. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog organa ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelant 29. januara 2018. godine podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda od 15. decembra 2017. godine, te da je u apelaciji naveo i da smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Međutim, apelant je također podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu koji je donio presudu 7. septembra 2018. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Podneskom od 4. oktobra 2018. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud donio presudu kojom je preinačio osporenu odluku Kantonalnog suda. Proizlazi da u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, te u vezi s tim Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
30. Apelant ukazuje da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred organima uprave i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
33. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenula prijeratna nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu u kojem je apelant stanovao na osnovu prava vlasništva stečenog kupoprodajnim ugovorom, a da je postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 7. septembra 2018. godine.
a)Relevantna načela
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
36. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
37. Imajući u vidu da je apelant u apelaciji naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku pred organima uprave i Kantonalnim sudom, te da se shodno članu 31. Pravila Ustavnog suda ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, Ustavni sud će u konkretnom predmetu ispitati apelantove navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku pred organima uprave i Kantonalnim sudom. Dakle, Z. G. kao prijeratna nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu je 8. aprila 2002. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed, a presuda Kantonalnog suda je donesena 15. decembra 2017. godine. Stoga, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste 15 godina i osam mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora u kojem je odlučivano o pravu na povrat predmetnog stana prijeratnoj nositeljici stanarskog prava, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, a koja su se u cijelosti odnosila na utvrđivanje blagovremenosti zahtjeva prijeratne nositeljice stanarskog prava, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.
39. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak (pred organima uprave i Kantonalnim sudom) ukupno trajao 15 godina i osam mjeseci, što je neprihvatljivo dug period za predmetni upravni postupak i postupak upravnog spora. Pri tome, Ustavni sud zapaža da ni upravni organi, niti Kantonalni sud nisu naveli razloge za prekomjernu dužinu trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku Kantonalni sud dva puta vraćao predmet na ponovni postupak, pri čemu je dužina trajanja upravnog spora bila van razumnog roka. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je već naglasio da stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema. Ustavni sud smatra da je period više od 15 godina u kojem je okončan predmetni postupak upravnog spora a priori van razumnog roka, za što odgovornost snose Kantonalni sud i organi uprave. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.
40. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
41. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, kao i okolnost da je predmetni postupak okončan, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.150,00 KM.
43. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke budući da su Kantonalni sud i organi prave u odlučnoj mjeri utjecali na ukupnu dužinu postupka. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je u upravnom postupku i postupku upravnog spora dužina postupka bila pretjerano duga, za šta Kantonalni sud i organi uprave nisu dali razumno i logično objašnjenje.
45. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka g), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević