Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-655/18 (Ć. Z.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršaj
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-655/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 655/18, rješavajući apelaciju Ćamila Zaimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ćamila Zaimovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0Pr 064707 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ćamil Zaimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 31. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Pr 064707 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda i Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova – Inspektorat za nadzor rada agencija i unutrašnjih službi za zaštitu ljudi i imovine i zaštitu od požara (u daljnjem tekstu: Inspektorat) zatraženo je 9. oktobra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Svi pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, uključujući i dokumentaciju iz spisa Općinskog suda broj 41 0 PR 064707, mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Nakon obavljenog inspekcijskog nadzora u pravnom licu JP „Elektroprivreda BiH“, ZDRMU Breza d.o.o. Breza (u daljnjem tekstu: RMU Breza), o kojem je sačinjen Zapisnik broj 05- Z- 258 od 10. februara 2016. godine, Inspektorat je donio Rješenje broj 05-04-1-119 od 15. februara 2016. godine. Tim rješenjem je naloženo pravnom subjektu RMU Breza da otkloni nepravilnosti i nedostatke propisanih mjera zaštite od požara u provedbi Zakona o zaštiti od požara i vatrogastva (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti od požara) tako što će donijeti Plan zaštite od požara u skladu sa čl. 20, 22. i 23. Zakona koji je uredilo registrovano pravno lice iz oblasti zaštite od požara i utvrditi način provođenja za svoje potrebe i kapacitete u skladu sa članom 24. tačke 4. i 7. Zakona. Određeno je da se naložena mjera treba izvršiti u roku od 60 dana od dana prijema rješenja, te da se o poduzetim mjerama treba obavijestiti Inspektorat u roku do tri dana od dana otklanjanja utvrđenih nepravilnosti. U rješenju je sadržana i pouka o pravnom lijeku, te je navedeno da se protiv donesenog rješenja može, u roku od osam dana od dana prijema, izjaviti žalba federalnom ministru unutrašnjih poslova.
6. Ustavni sud konstatuje da iz činjenica predmeta proizlazi da se RMU Breza nije žalio na rješenje opisano u prethodnoj tački.
7. Nakon obavljenog kontrolnog inspekcijskog nadzora u RMU Breza radi provjere izvršenja naloga datog u Rješenju broj 05-04-1-119 od 15. februara 2016. godine, Inspektorat je sačinio Zapisnik broj 05-Z-2057 od 22. novembra 2016. godine u kojem je konstatovano da „pravno lice nije postupilo po izdatom rješenju niti je poduzelo mjere na otklanjanju naložene mjere“.
8. Ustavni sud konstatuje da iz Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 043-0-Reg-16-000092 od 1. februara 2016. godine proizlazi da je apelant upisan kao v. d. direktora RMU Breza. Postupak donošenja osporene odluke
9. Inspektorat je 13. februara 2017. godine izdao prekršajni nalog broj 1048513904 zbog prekršaja iz člana 155. stav 5. Zakona o zaštiti od požara okrivljenom apelantu – odgovornom licu u pravnom licu RMU Breza, povodom kojeg je apelant podnio zahtjev za sudsko odlučivanje.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Pr 064707 17 Pr od 18. oktobra 2017. godine apelant je proglašen odgovornim što je na način opisan u izreci tog rješenja izvršio prekršaj iz člana 155. stav
5. Zakona o zaštiti od požara radi čega mu je primjenom člana 166. stav 2. istog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM. Općinski sud je, nakon održanog usmenog pretresa, apelanta proglasio odgovornim što kao odgovorno lice u pravnom licu RMU Breza nije postupio po Rješenju inspektora broj 05-04-1-119 od 15. februara 2016. godine, čime je počinio prekršaj iz člana 155. stav 5. Zakona od zaštite od požara, kažnjivo po članu 166. stav 2. istog zakona, a što je utvrđeno 22. novembra 2016. godine prilikom kontrolnog inspekcijskog nadzora. Određeno je da će se, u slučaju da apelant ne plati novčanu kaznu, rješenje o prekršaju upisati u Registar novčanih kazni i biti evidentirano kao dug koji apelant duguje odgovarajućoj razini vlasti kojoj se kazna plaća sve dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka u skladu sa članom 40. Zakona o prekršajima BiH. Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi evidentirani u Registar novčanih kazni, kažnjenom se neće dozvoliti: registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila, izdavanje ili produženje važnosti vozačke dozvole, sudjelovanje na javnom tenderu ili promjena registracije pravnog lica ili registracija samostalne obrtničke djelatnosti. Ukoliko kažnjeno pravno lice izrečenu novčanu kaznu ne plati u navedenom roku, kazna će se naplatiti prinudnim putem u smislu odredbi člana 81. stav 4. Zakona o prekršajima.
11. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 17. oktobra 2017. godine održan usmeni pretres na kojem apelant nije prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a u odbrani je izjavio: „[…] ja kao generalni direktor rudnika ne osjećam se krivim zato jer imam službu zaštite u okviru rudnika, koja vodi brigu o ovim problemima. Obzirom da je Zakon o rudarstvu lex speciale zakon, svakih 6 mjeseci dolaze u pregled federalni rudarski inspektori, koji prave zapisnike i izdaju rješenja. Navedeni Zakon o zaštiti od požara u članu 151. ne tretira rudarstvo. Nama federalni rudarski inspektori, jer sam radio taj posao, nekad davno, nalažu i nude se da dođu kao svjedoci da ne primamo druge inspektore po ovom pitanju. Mi to nećemo da radimo iz ljubaznosti, mi redovno komuniciramo sa svim inspektorima. […]. Kontrola koja mi se stavlja na teret je obavljena bez mog prisustva, interesantno je da sam tek saznao kad sam dobio prekršajni nalog da je navedena gospoda imala uviđaj u rudnik, inspekcijski pregled u rudnik“.
12. Općinski sud je naveo da je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih dokaza zajedno utvrdio van svake sumnje da su se u radnjama apelanta – odgovornog lica u pravnom licu RMU Breza stekla sva bitna obilježja prekršaja iz člana 155. stav 5. Zakona od zaštite od požara, koji je u cijelosti dokazan. Naime, navodi odbrane da je neko drugi a ne apelant odgovoran za navedeni prekršaj su neosnovani jer apelant samo paušalno navodi da nije odgovoran, a dokazi koje su predložili na tu okolnost, a to je da imaju stručno lice za protivpožarnu zaštitu sa kojim je zaključen ugovor o radu, nije okolnost koja direktora oslobađa odgovornosti. Članom 2. Zakona o zaštiti od požara propisano je da je upravo direktor odgovoran, a sudu nije dostavljen eventualno opći akt društva u kome bi bilo jasno naznačeno koje lice je ovlašteno i odgovorno za navedene poslove koji su predmet ovog postupka.
13. Istaknuto je da je saslušani svjedok Bakir Kadrić, postupajući inspektor, na jasan i stručan način objasnio i odgovorio, te razjasnio nadležnosti Inspektorata, te nadležnosti i ovlaštenja rudarske inspekcije, čijoj izjavi je sud poklonio punu vjeru jer je izjava data na osnovu onoga što je lično utvrdio prilikom inspekcijskog i kontrolnog nadzora, a za vrijeme obavljanja redovnih poslova. Zbog navedenog, sud je u cijelosti prihvatio kao osnovane navode predstavnika ovlaštenog organa date u završnoj riječi, kao i izjavu svjedoka, posebno imajući u vidu da se radi o rješenju koje je pravosnažno.
14. Odlučujući o žalbi apelantovog branioca, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 41 0 Pr 064707 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine kojim je, na osnovu člana 90. Zakona o prekršajima, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio Rješenje Općinskog suda broj 41 0 Pr 064707 17 Pr od 18. oktobra 2017. godine.
15. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim navode žalbe da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu prekršajnog postupka jer navodno kontrola da li je izrađen plan zaštite od požara u pravnom licu RMU Breza nije bila u nadležnosti Inspektorata nego u nadležnosti rudarske inspekcije prema Zakonu o rudarstvu FBiH. Kantonalni sud je pojasnio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 151. stav 1. tačka 13. Zakona o zaštiti od požara odbio prigovor odbrane o nenadležnosti ovlaštenog organa za provođenje inspekcijskog nadzora. Naime, navedenom odredbom Zakona propisano je da Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova vrši inspekcijski nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara u pravnim licima i drugim institucijama u privatnom i državnom vlasništvu, odnosno između ostalih u pravnim licima i objektima u vlasništvu Federacije i objektima koji se posebno osiguravaju, a koje odredi nadležni organ Federacije. Istaknuto je da je u vezi s tim prvostepeni sud ispravno zaključio da je navedenim članom Zakona propisano da su pravna lica i objekti u vlasništvu Federacije u nadležnosti Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i da je pogrešan stav odbrane da se radi o kumulativno postavljenim uslovima da njih treba da odredi mjerodavno tijelo Federacije jer se taj dio stava odnosi samo na objekte „koji se posebno osiguravaju“.
16. Također, Kantonalni sud je ocijenio da zakonitost prvostepenog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da se na pravno lice primjenjuje Zakon o rudarstvu FBiH i da nadzor nad tim zakonom provodi Federalno ministarstvo, odnosno da inspekcijski nadzor vrši rudarska inspekcija jer je nesporno da inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o rudarstvu FBiH i na osnovu njega donesenih propisa vrši nadležna rudarska inspekcija, ali se time ne derogira primjena Zakona o zaštiti od požara, odnosno ne dira se u inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o zaštiti od požara koji je u konkretnom slučaju proveden od Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u skladu s navedenim članom 151. stav 1. tačka 13. tog zakona. U vezi s tim, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim apelantovo pozivanje na stav iz Odluke Ustavnog suda broj AP 4017/14 budući da je, kako je navedeno, postojala nadležnost ovlaštenog organa za nadzor nad primjenom Zakona o zaštiti od požara kod navedenog pravnog lica, a u kojem je apelant odgovorno lice.
17. Ocijenjeni su neosnovanim i navodi da prvostepeni sud nije cijenio apelantove dokaze jer rješenje o prekršaju sadržava kratku ocjenu činjeničnog stanja u skladu s odredbom iz člana 74. tačka 4. Zakona o prekršajima i prvostepeni sud je valjano postupio kada je u obrazloženju rješenja o prekršaju iznio potpune razloge o utvrđenom činjeničnom stanju i obrazložio koje je dokaze izveo, kako ih je ocijenio, kakvo je činjenično stanje utvrdio i iz kojih razloga tako da rješenje o prekršaju sadržava navedeni zakonom propisani elemenat i zasnovano je na pravilnoj primjeni načela slobodne ocjene dokaza.
18. U pogledu povrede materijalnog propisa o prekršaju Kantonalni sud je konstatovao da je prvostepeni sud na činjenično stanje kakvo je utvrdio i opisao u izreci rješenja o prekršaju valjano primijenio odredbe materijalnog propisa o prekršaju iz člana 155. stav 5. Zakona o zaštiti od požara, kažnjivo po članu 166. stav 2. istog zakona. Na tom mjestu prvostepeni sud je utvrdio da apelant u navedeno vrijeme i mjesto kao odgovorno lice u pravnom licu RMU Breza nije postupio po Rješenju inspektora broj 05-04-1-119 od 15. februara 2016. godine čime je postupio protivno odredbama člana 155. stav 5. Zakona o zaštiti od požara gdje je propisano da su pravna lica i vlasnici i korisnici građevina i prostora dužni postupiti po rješenju inspektora iz stava 1. tog člana. Ukazano je i da prvostepeni sud u pogledu apelantove odgovornosti nije pogrešno primijenio odredbe iz člana 2. tačka 26. navedenog zakona koje propisuju da je odgovorno lice za organizovanje zaštite od požara, između ostalih, direktor, odnosno drugo odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu, određeno općim aktom pravnog lica jer je okrivljeni direktor u pravnom licu, a nije ukazao prvostepenom sudu na drugo odgovorno lice koje bi bilo određeno općim aktom pravnog lica.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, prije svega, smatra da nije bilo osnova za utvrđivanje odgovornosti za prekršaj jer ne postoje elementi prekršaja, nije bilo ovlaštenog zahtjeva i apelant nije lice koje kao direktor može odgovarati za tu vrstu prekršaja. U tom kontekstu, apelant ističe da inspekcija koja je vršila nadzor i koja je izdala prekršajni nalog nije nadležna za vršenja nadzora u pravnom licu – rudniku čiji je direktor apelant. Ističe da se Zakon o zaštiti od požara ne primjenjuje na pravno lice – rudnik kao rudarski objekat, već se na rudnik primjenjuje isključivo Zakon o rudarstvu u FBiH temeljem kojeg rudarski inspektori vrše nadzor. Ističe da i kontrola da li je izrađen plan zaštite od požara (rješenjem se nalaže pravnom licu da izradi plan) nije u nadležnosti Inspektorata, već u isključivoj nadležnosti rudarske inspekcije, odnosno rudarskih inspektora prema Zakonu o rudarstvu u FBiH. Na RMU Breza kao privredno lice čija je osnovna djelatnost eksploatacija mineralnih sirovina se kao lex specialis, pa i u dijelu zaštite od požara, primjenjuje Zakon o rudarstvu u FBiH, pa nadzor nad tim zakonom u smislu člana 92. provodi Federalno ministarstvo, a inspekcijski nadzor među ostalim i propisa o zaštiti od požara od izvođenja rudarskih radova vrši nadležna rudarska inspekcija, odnosno rudarski inspektor (čl. 93. i 94. Zakona o rudarstvu u FBiH). Apelant navodi da je u dopuni žalbe ukazivao i ponovno ukazuje na stav Ustavnog suda u Odluci broj AP 4017/14 gdje je predmet odlučivanja bila identična situacija osporavanja nadležnosti nakon izvršene inspekcije, donošenja rješenja i pokretanja prekršajnog postupka. Apelant ističe i da su sudovi u postupku povrijedili načelo „jednakosti oružja“ i pravilo da i najmanja sumnja u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke odredbe sud rješava na način koji je povoljniji za okrivljenog/apelanta jer organ koji je pokrenuo postupak i na kojem je teret dokazivanja koje odgovorno lice u pravnom licu za prekršaj koji se apelantu stavlja na teret nije dokazao da je upravo apelant kao direktor odgovoran za njega. Plan zaštite od požara ne može nikako donositi direktor jer se radi o složenom aktu koji izrađuju lica stručna za to – komisije koje se posebno formiraju za tu svrhu, a direktor/apelant ne posjeduje tu stručnost, niti je ovlašten da potpisuje predmetni akt. b)Odgovor na apelaciju
20. Inspektorat je naveo da je Općinski sud pravilno odlučio kada je odbio navode o pravnom osnovu za vršenje inspekcijskog nadzora i navodnoj nenadležnosti Inspektorata jer je taj sud ispravno zaključio da je članom 151. stav 1. tačka 13. Zakona o zaštiti od požara propisano da su pravna lica i objekti u vlasništvu Federacije (među kojima je i pravno lice u kojem je apelant direktor, odnosno odgovorno lice) u nadležnosti inspekcije zaštite od požara Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i da je pogrešan stav odbrane da se radi o kumulativno postavljenim uslovima da njih treba da odredi nadležni organ Federacije jer se taj dio stava odnosi samo na objekte „koji se posebno osiguravaju“, što je potvrdio i drugostepeni sud u svom rješenju. U vezi s pitanjem o apelantovim navodima da se na pravno lice, u kojem je on direktor, primjenjuje Zakon o rudarstvu FBiH i da nadzor nad tim zakonom provodi Federalno ministarstvo, odnosno da inspekcijski nadzor vrši nadležna rudarska inspekcija, odnosno rudarski inspektor, istaknuto je da je Kantonalni sud u svom rješenju (stranica 2. pasus 3. drugostepenog rješenja) pravilno zaključio da Zakon o rudarstvu FBiH ne derogira primjenu Zakona o zaštiti od požara, odnosno ne dira se u inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o zaštiti od požara koji je u konkretnom slučaju proveden od Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u skladu sa članom 151. stav 1. tačka 13. tog zakona. Napomenuto je da je inspekcijski nadzor izvršen nad objektom „uprave“ koji nije u neposrednoj vezi eksploatacije mineralnih sirovina, te kao takav nije bio predmet nadzora rudarskog inspektora. Nadalje, istaknuto je da je neosnovano apelantovo pozivanje na Odluku broj AP 4017/14, gdje navodi da se ta odluka odnosi na identičnu situaciju osporavanja nadležnosti, što je u potpunosti pogrešno, jer se ona odnosi na prekršajne naloge podnesene od neovlaštenih lica, a u konkretnom slučaju prekršajni nalog odgovornom licu, odnosno direktoru RMU Breza, izdalo je ovlašteno lice – federalni inspektor za zaštitu od požara Inspektorata. Apelantovo pozivanje da on kao direktor nije odgovoran za učinjeni prekršaj pravnog lica, već je neko drugi odgovoran, paušalno je i neutemeljeno jer je članom 2. Zakona o zaštiti od požara propisano da je odgovorno lice za organizovanje zaštite od požara direktor, odnosno drugo odgovorno lice. Ugovor o radu za lice zaduženo za PPZ nije dokaz u tom smislu, kako je sud ocijenio, a nije priložio sudu ni neki drugi dokaz o odgovornosti nekog drugog lica u pravnom licu. Istaknuto je da je apelantovo kompletno postupanje opredijeljeno samo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, dok pred sudom nije ni pokušao dokazati da je poduzeo aktivnosti na provođenju naloženih mjera zaštite (rješenjem inspektora, na koje nije ni uložio žalbu), a koje su naložene samo s ciljem zaštite ljudi i materijalnih dobara i smanjenja mogućnosti izbijanja požara.
21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je Rješenje broj 41 0 Pr 064707 18 Pr doneseno nakon zakonito provedenog postupka, uz uvažavanje svih apelantovih prava u skladu s Evropskom konvencijom. U prilog svojim navodima Općinski sud je Ustavnom sudu kao dokaz dostavio na uvid cijeli Pr spis, iz kojeg je vidljivo da su razmotreni svi navodi odbrane i da je apelantu dato i više prava na isticanje odbrane, koja i nije relevantna jer je predmet postupka „nepostupanje po pravosnažnom, konačnom i izvršnom rješenju inspektora broj 05-04-1-119 od 15. februara 2016. godine, koje je okrivljeni mogao osporavati u drugom, a ne u ovom postupku.“ Ukazano je i da je nadležnost rudarskog inspektora definisana članom 95. Zakona o rudarstvu i ta nadležnost je vezana za zaštitu od požara prilikom eksploatacije mineralnih sirovina, što znači da ostali objekti u sklopu RMU mogu biti predmet inspekcijskog nadzora i Inspektorata. Osim navedenog, naglašeno je da je predmet ovog postupka nepostupanje po pravosnažnom rješenju inspektora od 15. februara 2016. godine, koje je konačno, a koje se moglo pobijati pravnim lijekovima, što je očigledno propušteno u prethodnom postupku.
22. Kantonalni sud je naveo da smatra da u prekršajnom postupku tog suda broj 41 0 Pr 064707 17 Pžp protiv okrivljenog lica – apelanta nije prekršio apelantova prava, te je rješenje doneseno u skladu sa zakonom.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine Federacije BiH“ broj 64/09) u relevantnom dijelu glasi:
I – OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se organizacija i funkcioniranje zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i provođenje mjera zaštite od požara, […]i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcioniranje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).
Član 2. stav 1. tačka 26) Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju slijedeća značenja:
26) Odgovorno lice za organiziranje zaštite od požara je:
[…] direktor odnosno drugo odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu (u daljnjem tekstu: pravno lice), određeno općim aktom pravnog lica;
Član 151. stav 1. tačka 13) Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova vrši inspekcijski nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara u pravnim licima i drugim institucijama u privatnom i državnom vlasništvu u sljedećim oblastima:
13) pravnim licima i objektima u vlasništvu Federacije i objektima koji se posebno osiguravaju, a koje odredi nadležni organ Federacije.
Član 155.
Sve mjere iz čl. 152. i 154. ovog zakona, inspektor naređuje rješenjem.
Protiv rješenja inspektora iz Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Žalba se izjavljuje federalnom ministru unutrašnjih poslova.
Rješenje donešeno po žalbi iz stava 2. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
U rješenju o ograničenju ili zabrani iz čl. 152. i 154. ovog zakona, inspektor može odrediti da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
Pravna lica i vlasnici i korisnici građevina i prostora dužni su postupiti po rješenju inspektora iz stava 1. ovog člana.
Član 156.
Protiv rješenja inspektora iz kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova, može se izjaviti žalba inspekciji za zaštitu od požara Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
Na rješenje donešeno po žalbi iz stava 1. ovog člana primjenjuje se odredba člana 155. stav 3. ovog zakona.
XIV – KAZNENE ODREDBE
Član 166. stav 1. tačka 26) i stav 2.
Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice:
26) ako ne postupi po rješenju inspektora iz člana 147. stav 4., člana 149. stav 3., člana 155. stav 5. i člana 157. ovog zakona.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu i drugoj instituciji novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 2.500,00 KM.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0 Pr 064707 17 Pžp od 27. decembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 29. decembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 31. januara 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se u vezi s tim postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasifikovanje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne, i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj“ optužbi. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj“ optužbi, odnosno da je član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tačke 21. i 22).
32. Iz apelantovih navoda proizlazi kako smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer su redovni sudovi pogrešno zaključili da u njegovim radnjama povodom podnesenog prekršajnog naloga postoje elementi prekršaja za koji je proglašen odgovornim jer nije bilo ovlaštenog zahtjeva i apelant nije lice koje kao direktor može odgovarati za ovu vrstu prekršaja, kao i što je Ustavni sud u „identičnoj situaciji“ u Odluci AP 4017/14 utvrdio povredu prava na pravično suđenje jer je u tom predmetu „inspekciju vršio organ koji nije bio nadležan“.
33. Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Inspektorat 10. februara 2016. godine u RMU Breza izvršio inspekcijski nadzor, te da je tom prilikom RMU Breza naloženo da poduzme mjere navedene u rješenju u skladu sa Zakonom o zaštiti od požara i da Inspektorat obavijesti o tome. Dalje, Ustavni sud primjećuje da RMU Breza na naprijed navedeno rješenje nije izjavio žalbu u skladu s datom pravnom poukom. Također, Ustavni sud konstatuje da iz dostavljene dokumentacije, kao i osporenih odluka proizlazi da je apelant u relevantnom vremenu za ovaj postupak bio upisan kao v. d. direktora RMU Breza u nadležnom sudskom registru, koju činjenicu ne osporava ni apelant. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 2. stav 1. tačka 26) Zakona o zaštiti od požara kojim je propisano: „26) Odgovorno lice za organiziranje zaštite od požara […] direktor odnosno drugo odgovorno lice u privrednom društvu i drugom pravnom licu (u daljnjem tekstu: pravno lice), određeno općim aktom pravnog lica“. Dakle, apelant kao ovlašteno lice u pravnom licu kojem je naloženo donošenje plana zaštite od požara u skladu sa Zakonom o zaštiti od požara je bio dužan da organizuje postupak u kojem bi se izvršio navedeni nalog Inspektorata dat u Rješenju broj 05-04-1-119 od 15. februara 2016. godine.
35. Dalje, Ustavni sud zapaža da je potom nakon obavljenog kontrolnog inspekcijskog nadzora u pravnom licu RMU Breza radi provjere izvršenja naloga datog u rješenju od 15. februara 2016. godine Inspektorat sačinio Zapisnik broj 05-Z-2057 od 22. novembra 2016. godine u kojem je konstatovano da „pravno lice nije postupilo po izdatom rješenju niti je poduzelo mjere na otklanjanju naložene mjere“, te je slijedom toga Inspektorat 13. februara 2017. godine izdao prekršajni nalog broj 1048513904 zbog prekršaja iz člana 155. stav 5. Zakona o zaštiti od požara okrivljenom apelantu – odgovornom licu u pravnom licu RMU Breza, povodom kojeg je apelant podnio zahtjev za sudsko odlučivanje.
36. Ustavni sud zapaža da je članom 155. stav 5. Zakona o zaštiti propisano: „Sve mjere iz čl. 152. i 154. ovog zakona, inspektor naređuje rješenjem. […] Pravna lica i vlasnici i korisnici građevina i prostora dužni su postupiti po rješenju inspektora iz stava 1. ovog člana.“. Potom Ustavni sud ukazuje da su u glavi XIV Zakona o zaštiti od požara propisane kaznene odredbe, te je u članu 166. stav 1. tačka 26) propisano: „Novčanom kaznom od 5.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice: 26) ako ne postupi po rješenju inspektora iz člana 147. stav 4., člana 149. stav 3., člana 155. stav 5. i člana 157. ovog zakona.“ Stavom 2. istog člana propisano je: „Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu i drugoj instituciji novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 2.500,00 KM.“
37. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da redovni sud nije arbitrarno postupio kada je u konkretnom okolnostima utvrdio da apelant kao odgovorno lice RMU Breza nije postupio po nalogu koji je izdat od Inspektorata. U vezi s tim, Ustavni sud ne može a da ne zapazi da su apelantovi navodi kojima osporava nadležnost konkretnog inspektorata za vršenje inspekcijskog nadzora u RMU Breza, a kojim su se bavili i redovni sudovi u predmetnom prekršajnom postupku, potpuno bespotrebni u situaciji kada je rješenje Inspektorata postalo pravosnažno i konačno i postojala je dužnost postupanja po navedenom rješenju budući da pravno lice u kojem je apelant odgovorno lice nije u prethodnom postupku istaklo eventualne prigovore u pogledu nadležnosti Inspektorata za obavljanje poslova nadzora, što je učinjeno u konkretnom slučaju.
38. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u prekršajnom postupku protiv apelanta održao usmeni pretres na kojem je izvršio uvid u dokaze obje strane u postupku, te da je zaključio da su ovlaštena lica Inspektorata dokazala da je apelant počinio prekršaj za koji ga je proglasio odgovornim. Naime, Općinski sud je, između ostalog, izvršio uvid i u zapisnik o redovnom inspekcijskom nadzoru od 10. februara 2016. godine, kao i Rješenje o naloženoj mjeri broj 05-04-1- 19 od 15. februara 2016. godine u kojem je pravnom licu u kojem je apelant odgovorno lice, naloženo da donese plan o zaštiti od požara urađen od registrovanog pravnog lica iz oblasti zaštite od požara. Također je Općinski sud izvršio uvid i u zapisnik sačinjen u postupku kontrole izvršenja naloga datog u prethodno navedenom rješenju u kojem je konstatovano da pravno lice u kojem je apelant odgovorno lice nije postupio po datom nalogu. Ustavni sud smatra da u odluci Općinskog suda da su se u takvom apelantovom postupanju zbog nepostupanja po nalogu Inspektorata stekli elementi bića prekršaja iz člana 155. stav 5. kažnjivog po članu 166. stav 2 Zakona o zaštiti od požara nema proizvoljnosti u primjeni prava.
39. S druge strane, polazeći od činjenice da su u konkretnom slučaju osporena rješenja donesena u prekršajnom postupku zbog nepostupanja po rješenju inspektora koje je postalo pravosnažno i konačno i protiv kojeg nije izjavljena žalba, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju ne može preispitivati nadležnost Inspektorata za konkretnu situaciju, već da se dati nalog mora uzeti kao nesporna činjenica koja se razmatra prilikom utvrđivanja postojanja prekršaja. Stoga, ni apelantovi navodi da se Zakon o zaštiti od požara ne primjenjuje na pravno lice – rudnik kao rudarski objekat, već se na rudnik primjenjuje isključivo Zakon o rudarstvu u FBiH temeljem kojeg rudarski inspektori vrše nadzor ne utječu na apelantovu odgovornost za predmetni prekršaj zbog nepostupanja po rješenju inspektora koje je postalo pravosnažno i konačno. Suprotno postupanje značilo bi samovolju koja nije zaštićena bilo kojom zakonskom odredbom, odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, a ni odredbama koje garantuju pravo na pravično suđenje, zbog čega su apelantovi navodi i u ovom dijelu neosnovani.
40. Pored toga, u odnosu na apelantovo pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP 4017/14, Ustavni sud naglašava da odlučuje u okolnostima svakog pojedinačnog predmeta, te ukazuje da u predmetu broj AP 4017/14 odluke koje su osporene tom apelacijom nisu bile odluke u kojim je utvrđeno da pravno lice nije postupilo po nalogu inspektora, a na koji nalog nije izjavljena žalba, nego je ono postalo pravosnažno i konačno, kao što je to u konkretnom slučaju.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada redovni sud donese rješenje kojim je apelant proglašen odgovornim za prekršaj u prekršajnom postupku koji je vođen protiv njega zato što se njegovi navodi o tome, u suštini, odnose na tvrdnje o tome da je u predmetnom prekršajnom postupku redovni sud pogrešno primijenio pozitivnopravne propise.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević