Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4413/19 (G.J.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4413/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4413/19, rješavajući apelaciju G. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. J. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 I 013639 18 Gž 3 od 10.
aprila 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. G. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bratunca, podnijela je 14. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 I 013639 18 Gž 3 od 10. aprila 2019. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak prinudnog izvršenja po rješenju Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 I 005521 15 I-4 od 13. avgusta 2015. godine, kojim je dozvoljena promjena predmeta izvršenja, radi prinudne naplate novčanih potraživanja, i određeno izvršenje pljenidbom ½ penzije apelantice koju prima kod Foča PIO RS Filijala Bijeljina.
2. Rješenjem Osnovnog suda od 7. maja 2018. godine, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda od 10. aprila 2019. godine, odbačen je apelantičin prijedlog za preuzimanje postupka, odnosno nastavak postupka izvršenja podnesen 29. decembra 2017. godine protiv izvršenika (AD „Izbor“ Srebrenica u likvidaciji), radi duga. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da se shodno odredbi člana 112. st. 1. i 2. važećeg Zakona o stečajnom postupku Republike Srpske, a koja se primjenjuje u likvidacionom postupku, ne može voditi izvršni postupak, sve dok se likvidacioni postupak ne završi, a u kojem postupku bi trebali biti namireni i svi povjerioci. Nadalje, Okružni sud je istakao da na osnovu istih odredaba nisu dopuštene ni bilo kakve mjere obezbjeđenja, a koje je apelantica postavila u podnesku za nastavak postupka, pri čemu apelantica nije ponudila nikakav dokaz da je likvidacioni postupak okončan i da nakon toga ima osnova za nastavak prekinutog postupka. Okružni sud je istakao da apelantica može svoja prava ostvarivati samo u likvidacionom postupku do njegovog okončanja, zbog čega je prijedlog apelantice trebalo odbiti. Međutim, iako je ožalbenom odlukom apelantičin prijedlog odbačen, Okružni sud je istakao da to nema bitnog uticaja na suštinu odluke, zbog čega je takvu odluku potvrdio.
Apelacioni navodi
3. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica, između ostaloga, navodi da se pred Osnovnim sudom vodi izvršni postupak broj 82 0 I 005521 15 I-4, a po prijedlogu AD „Izbor“ Srebrenica u likvidaciji, kao tražioca izvršenja, protiv apelantice kao izvršenika. Pri tome, apelantica ističe da sud dozvoljava i daje mogućnost AD „Izbor“ Srebrenica u likvidaciji da učestvuje u postupku u kojem ima potraživanje, omogućavajući neosnovano bogaćenje na apelantičinu štetu, dok u predmetu, koji je predmet apelacije, u kojem treba da se izvrši isplata neosnovano stečenog, daje mogućnost da se punomoćnik AD „Izbor“ Srebrenica u likvidaciji izjasni da „ne može i ne želi„ da preuzme predmetni postupak.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
6. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelantica osporava odluku donesenu u postupku u kojem je redovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za nastavak izvršnog postupka. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, u pogledu navoda apelantice o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević