Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-727/18 („Bregava“ d.d. Čapljina)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Uknjižba
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Privatizacija
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 16
- Zakon o stvarnim pravima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 16
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o stvarnim pravima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-727/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-727/18, rješavajući apelaciju „Bregava“ d.d. Čapljina, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. prosinca 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija „Bregava“ d.d. Čapljina, podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012834 16 Gž od 21. studenog 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Bregava“ d.d. Čapljina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Branko Mandrapa, odvjetnik iz Čapljine, podnijela je 3. veljače 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Županijskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Županijski sud) broj 07 0 Dn 012834 16 Gž od 21. studenog 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Županijskog suda i zainteresiranog lica Hercegovačko-neretvanske županije zastupanog po Županijskom javnom pravobraniteljstvu kao zakonskom zastupniku (u daljnjem tekstu: zainteresirano lice) zatraženo je 6. kolovoza 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Županijski sud i zainteresirano lice su odgovore na apelaciju dostavili 19. odnosno 26. kolovoza 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 27. travnja 2015. godine Općinskom sudu u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela zahtjev za upis promjene imena i prava vlasništva na nekretninama preciziranih katastarskih oznaka.
6. Općinski sud je rješenjem broj 053-0-DN-15-000 856 od 28. travnja 2015. godine, na temelju rješenja Županijskog suda broj Tt-124/02 od 30. svibnja 2002. godine, članka 345. st. 1. i 2. i članka 343. st. l. i 2. Zakona o stvarnim pravima, dozvolio uknjižbu promjene imena apelantice sa "Bregava” Poduzeće za trgovinu na veliko i malo Čapljina i uknjižbu prava vlasništva na nekretninama, poduzeće-prodavnica površine 436 kvadratnih metara, preciziranih zemljišno knjižnih oznaka u korist Bregava d.d. Čapljina iz Čapljine, Ul. braće Radića bb sa 1/1 dijela.
7. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda od 28. travnja 2015. godine zainteresirano lice je podnijelo žalbu Županijskom sudu. Odlučujući o žalbi Županijski sud je rješenjem broj 07 0 Dn 012834 16 Gž od 21. studenog 2017. godine žalbu zainteresiranog lica uvažio, pobijano rješenje preinačio tako što je odbio zahtjev apelantice kojim je tražila uknjižbu promjene imena i uknjižbu prava vlasništva.
8. U obrazloženju rješenja Županijski sud je naveo da je zainteresirano lice navelo da je žalbu izjavilo temeljem članka 31. Zakona o privatizaciji poduzeća. Dalje je navelo da je privatizacija pravnog prednika apelantice "Bregava” Poduzeće za trgovinu na veliko i malo Čapljina završena 2001. godine, te da predmet privatizacije nije bio poslovni objekt (prodavnica) sagrađen na parceli preciziranih zemljišno knjižnih oznaka, pa s toga nije obuhvaćen početnim bilancom stanja prilikom privatizacije apelantice (sada dioničarskog društva), te je predložilo da se žalba uvaži i odbije zahtjev apelantice.
9. Županijski sud je naveo da je žalbu ispitao u granicama žalbenih razloga i razloga na koje taj sud pazi po službenoj dužnost u skladu sa člankom 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 76. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama, te donio navedenu odluku. Dalje je navedeno da iz stanja spisa proizlazi da je temelj za uknjižbu prava vlasništva odredba članka 345. st. l. i 2. Zakona o stvarnim pravima koja regulira pravno jedinstvo zemljišta i zgrade i odredba članka 343. st. 1. i 2. istog zakona koja se odnosi na upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja na građevinskom zemljištu. Županijski sud je dalje utvrdio da je navedeni upis doveden u sumnju žalbenim navodima zainteresiranog lica koje se pozvalo na izvršenu privatizaciju, a na temelju izvještaja Agencije za privatizaciju HNŽ da poslovni objekt sagrađen na predmetnoj parceli nije bio obuhvaćen početnim bilancom stanja prilikom privatizacije apelantice.
10. Županijski sud je dalje istakao da je u postupku utvrdio da je rješenjem SO Čapljina broj 04/ II-25/1-1963 od 8. lipnja 1966. godine pravnom predniku apelantice-“Bregavi” Veletrgovačkom poduzeću iz Čapljine dato na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište u Neumu, navedenih zemljišno knjižnih oznaka u površini od 436 kvadratnih metara radi izgradnje prodavnice uz novčanu naknadu. Temeljem toga rješenja i rješenja tadašnjeg Višeg suda u Mostaru broj U/1-48/98 od 30. srpnja 1998. godine uknjiženo je 23. svibnja 2006. godine, pravo korištenja navedene nekretnine u vlasničkom (A) listu u korist prednika apelantice “Bregava” Poduzeće za trgovinu na veliko i malo Čapljina d.o.o. sa 1/1 dijela. Dalje, je utvrđeno da je privatizacija apelantice provedena 2001. godine na temelju pravomoćnog rješenja Agencije za privatizaciju HNŽ od 5. srpnja 2001. godine kojim je odobren upis u sudski registar izvršene privatizacije državnog kapitala, koji je prodan apelantici kao privrednom društvu u procesu javne ponude dionica fizičkim i pravnim licima. Istaknuto je da navedeno proizlazi također, iz rješenja o upisu promjene podataka o subjektu upisa u sudski registar Županijskog suda broj Tt-124/02 od 30. svibnja 2002. godine.
11. Nadalje je utvrđeno da prema članku 9. Zakona o privatizaciji poduzeća nadležna Agencija za privatizaciju je dužna donijeti rješenje o podnesenom programu privatizacije i početnom bilancu poduzeća za privatizaciju, da se privatizacija vrši prodajom dionica i imovine, da postupak privatizacije provodi županijska agencija, te da ugovor s kupcem o prodaji dionica poduzeća u pismenom obliku zaključuje Županijska agencija (čl. 11. i 15. navedenog zakona). Također, je utvrđeno da neprivatiziranim kapitalom i imovinom poduzeća po izvršenju programa privatizacije i početnog bilanca stanja upravlja i raspolaže vlada nadležna za upravljanje državnim kapitalom u poduzeću iz čega, kako je zaključio Županijski sud proizlazi pravni interes HNŽ kao zainteresiranog lica. S toga kako je smatrao Županijski sud nisu utemeljeni navodi apelantice o nepostojanju aktivne legitimacije zainteresiranog lica da osporava pobijano rješenje. Također je utvrđeno da iz upisa u zemljišnim knjigama –Dn. 2/47 proizlazi da se predmetna nekretnina vodila kao vlasništvo FNRJ. Kod činjenice da je privatizacija prednika apelantice (‘’Bregava” Poduzeće za trgovinu na veliko i malo Čapljina) „završena 2001. godine, a da je rješenje SO-e Čapljina iz 1966. godine kojim je uknjiženo pravo korištenja na predmetnoj nekretnini u korist [apelantice], uslijedilo tek 2006. godine po okončanoj privatizaciji koju je predlagatelj [apelantica] tek tada prijavio, izmijenjena je vlasnička struktura kapitala, iako poslovni objekt sagrađen na spornoj parceli kč. […] prodavnica nije bio obuhvaćen početnim bilancom u privatizaciji“ apelantice. Da bi imovina određenog državnog poduzeća mogla biti privatizirana, neophodno je da prethodno bude uknjižena, u korist poduzeća koje se privatizira, budući da jedino kupovinom od vlasnika (lica koje je upisano u zemljišne knjige u skladu sa načelom konstitutivnosti upisa) kupac može biti uknjižen, odnosno steći pravo vlasništva tim pravnim poslom, a što nije slučaj u konkretnom predmetu. Prema odredbi članka 30. Zakona o privatizaciji poduzeća novi udjeli u cilju privatizacije putem pribavljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacija), mogu se steći izdavanjem novih dionica, o čemu odluku donosi nadležna agencija uz saglasnost nadležne vlade. Stoga se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za uknjižbu vlasništva na predmetnoj nekretnini propisani odredbom članka 343. st. 1. i 2. i članka 345. st. 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima, na koje se poziva prvostepeni sud. Županijski sud je zaključio da, je pri donošenju pobijanog rješenja zemljišnoknjižni ured Općinskog suda pogrešno je primijenio materijalno pravo, odnosno da je pravilnom primjenom materijalnog prava, zahtjev apelantice trebalo odbiti, u smislu članka 43. stavak 2. Zakon o zemljišnim knjigama. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Županijskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Istakla je da je Županijski sud pogrešno odlučio kada je odbio njen zahtjev isključivo sa stanovišta Zakona o privatizaciji poduzeća čime je proizvoljno primijenio materijalno pravo. Apelantica smatra da je njen zahtjev u konkretnom slučaju trebalo riješiti na temelju navedenih članaka Zakona o stvarnim pravima. Također, smatra da nije bilo pravnog temelja za učešće zainteresiranog lica u predmetnom postupku.
b) Odgovor na apelaciju
13. Županijski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u obrazloženju osporene odluke dao detaljne razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, te da ostaje kod datog obrazloženja. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena.
14. Zainteresirano lice je u odgovoru na apelaciju istaklo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava apelantice na koja se pozvala u apelaciji te da je Županijski sud u svojoj odluci dao jasne razloge za svoje odlučenje. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena. V.Relevantni propisi
15. Zakon o privatizaciji preduzeća („Službene novine Federacije BiH“, („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03 i 54/04) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 9. stav 1.
Nadležna Agencija za privatizaciju dužna je donijeti rješenje o podnesenom programu privatizacije i početnom bilansu preduzeća za privatizaciju, u roku od tri mjeseca po isteku roka za podnošenje programa privatizacije i početnog bilansa.
Član 11. st. 1. i 2.
Privatizaciju preduzeća u skladu sa ovim Zakonom vrši se prodajom kapitala ili imovine, kao i dionica i udjela preduzeća u drugom pravnom licu.
O načinu, odnosno metodu privatizacije odlučuje vlada nadležna za upravljanje državnim kapitalom u tom preduzeću, a postupak privatizacije u skladu s Ovim Zakonom i odlukom nadležne vlade provodi Agencija za privatizaciju kantona, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine u zavisnosti od toga koja vlada ostvaruje pravo upravljanja u tom preduzeću.
Član 15.
Ugovor sa kupcem o prodaji dionica ili udjela preduzeća u pisanom obliku zaključuje nadležna agencija iz člana 11. stav 2. ovog Zakona.
Ugovor koji nije zaključen u pismenom obliku ne proizvodi pravni učinak.
Član 30. st. 1, 3. i 4.
Preduzeće može izdati nove dionice ili sticati nove udjele u cilju privatizacije putem pribavljanja dodatnog kapitala (dokapitalizacije) ili konverzije duga u dionički kapital ili udio i u slučaju potraživanja povjerilaca i radnika.
Dokapitalizacija u smislu stava 1. ovog člana može se vršiti ulaganjem u novcu, stvarima i pravima.
Odluku o promjeni strukture kapitala donijeće nadležna agencija uz saglasnost nadležne vlade.
Član 31.
Neprivatiziranim kapitalom i imovinom preduzeća po izvršenju programa privatizacije i početnog bilansa stanja upravlja i raspolaže vlada nadležna za upravljanje državnim kapitalom u tom preduzeću.
Upise u registrima društava neprivatiziranih dionica ili udjela u državnom vlasništvu, izvršene u korist bilo kojeg drugog državnog organa ili organizacije, nadležna institucija koja vodi registar društava će po službenoj dužnosti brisati i izvršiti upis prema odredbi stava 1. ovog člana.
16. U Zakonu o zemljišnim knjigama („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:
Član 43. stav 2.
(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;
2) osoba nije ovlašćena da zahtijeva upis;
3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;
4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis
17. U Zakonu o javnom pravobranilaštvu („Službene novine HNK“, br. 8/99, 3/04 i 11/08) relevantne odredbe glase:
Član 1. stav 2.
(2) Javna pravobranilaštva u slučajevima određenim zakonom preduzimaju mjere i koriste pravna sredstva radi pravne zaštite dobara od općeg interesa i imovine u vlasništvu Kantona, odnosno jedinica lokalne samouprave.
18. U Zakonu o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13 i 100/13) relevantne odredbe glase:
Član 343. st. 1. i 2.
(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potiče od nekadašnjih prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada državnom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano.
(2)Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev osobe, koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenog, sada državnog vlasništva i prava korištenja, te će upisati pravo vlasništva u korist osobe, koja je kao nosilac prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. (…) Član 345. st. 1. i 2.
(1) Ovim zakonom uspostavlja se pravno jedinstvo zemljišta i zgrade ako posebnim zakonom već nije uspostavljeno.
(2) Vlasnik zgrade stiče pravo vlasništva na zemljištu u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koje pripada zgradi.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Županijskog suda broj 07 0 Dn 012834 16 Gž od 21. studenog 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 5. prosinca 2017. godine, a apelacija je podnesena 3. veljače 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantica pobija odluku Županijskog suda tvrdeći da je tom odlukom povrijeđeno njeno pravo iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje::
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
25. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.
26. Ustavni sud u pogledu primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju upisa promjene imena i prava vlasništva u zemljišnim knjigama se poziva na svoju praksu (vidi Odluku Ustavnog suda AP 4789/10 od 12. veljače 2014. godine, točka 35, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba), te će stoga Ustavni sud ispitati da li su u konkretnom postupku zadovoljene garancije članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
27. Apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju došlo zbog toga što je osporenom odlukom Županijskog suda pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.
28. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Europski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. travnja 2013. godine, točka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica postavlja, ispitati da li je osporena odluka utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava.
30. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom Županijskog suda u konačnici, odbijen zahtjev apelantice za uknjižbu promjene imena i uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretnina. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Županijski sud u žalbenom postupku uvažio žalbu zainteresiranog lica i preinačio prvostepeno rješenje ZK ureda Općinskog suda kojim je bila dopuštena uknjižba promjene imena i prava vlasništva apelantice u zemljišnoj knjizi. Nadalje Ustavni sud zapaža da je Županijski sud u svojoj odluci dovoljno jasno i argumentirano obrazložio zaključak da suprotno navodima apelantice u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za uknjižbu vlasništva propisani odredbom članka 343. st.1. i 2. i članka 345. st.1. i 2. Zakona o stvarnim pravima.
31. Ustavni sud smatra da je Županijski sud za svoj stav dao jasna obrazloženja pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o privatizaciji poduzeća koja se ni u jednom segmentu ne doimaju proizvoljno. Naime, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti navodi apelantice o proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, posebice zato što apelantica, u apelaciji osim isticanja navoda koje je navela i u prijedlogu za uknjižbu vlasništva nije navela nove razloge koje nije imao u vidu Županijski sud donoseći osporenu odluku i koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Naime, Ustavni sud zapaža da je Županijski sud za svoj zaključak da se nisu stekli uvjeti za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini shodno odredbama Zakona o stvarnim pravima i odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, a data obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, Županijski sud je obrazložio zašto je zaključio da su u konkretnom slučaju relevantne odredbe Zakona o privatizaciji poduzeća, pri čemu date razloge Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U odnosu na apelanticine navode da je Županijski sud proizvoljno primijenio pravila postupka kada je dozvolio učešće zainteresiranog lica u tom postupku, Ustavni sud zapaža da je Županijski sud dao detaljno obrazloženje za navedeno postupanje imajući u vidu odredbu članka 31. Zakona o privatizaciji poduzeća iz koje proizlazi pravni interes HNŽ kao zainteresiranog lica. Također, Ustavni sud zapaža da ovlaštenja zainteresiranog lica proizlaze iz Zakona o javnom pravobraniteljstvu HNŽ radi pravne zaštite dobara od općeg interesa i državne imovine. Ustavni sud smatra da je u osporenoj odluci Županijski sud detaljno obrazložio na kojim je dokazima utvrđeno činjenično stanje, te da je naveo relevantne odredbe Zakona o privatizaciji poduzeća na kojima je utemeljio osporenu odluku i o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na navedeno, dakle imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i sadržaj odredbi materijalnog prava na kojima je utemeljeno osporeno rješenje, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava niti u činjenicama predmeta nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu naprijed navedenih stavova Europskog i Ustavnog suda, mogli biti temelj da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Županijskog suda.
32. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stavak 1. Europske konvencije, te da shodno tome osporenom odlukom nije prekršeno pravo apelantice na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na imovinu
33. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelantica ove navode veže za pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke kada je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Županijski sud u konačnici za svoju odluku kojom je odbijen zahtjev apelantice za uknjižbu promjene imena i prava vlasništva dao dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa, na štetu apelantice.
35. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer apelantica kršenje tog prava vezuje za pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
36. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević