Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-754/18 ("SDC" d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 4, 40
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-754/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 754/18, rješavajući apelaciju SDC d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija SDC d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prva i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 649410 17 Pžp od 8. decembra 2017. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prva i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. SDC d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, advokati iz Sarajeva, podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 649410 17 Pžp od 8. decembra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 649410 17 Pr od 6. oktobra 2017. godine protiv apelanta je obustavljen prekršajni postupak, jer na usmenom pretresu nije dokazano da je apelant prekršaj zaista i počinio.
5. U obrazloženju rješenja na strani 2. navedeno je da je na glavnom pretresu „zastupnik okrivljene pravne osobe [apelanta] Mirza Pecikoza, advokat iz Sarajeva“ odbio da prihvati odgovornost. Takođe, na strani 3. Općinski sud ukazuje na navode predstavnika ovlaštenog organa koje je doveo u vezu sa „odbranom zastupnika okrivljene [apelanta]“. Takođe, na istoj strani Općinski sud se pozvao na rješenje (doneseno u nekom drugom postupku na koje je ukazivala apelantova odbrana u konkretnom prekršajnom postupku) na koje je (kako je naveo Općinski sud) „od strane advokata Alije Galijatovića i Mirze Pecikoze izjavljena žalba“. Takođe, na strani 5. rješenja se opet navodi da je „zastupnik okrivljene [apelanta]“ isticao da se ne radi o javnoj površini. Na strani 6. rješenja je navedeno da na osnovu člana 203. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) a u vezi sa članom 18. stav 2. Zakona o prekršajima Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) troškovi prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, a protiv koje je postupak obustavljen padaju na teret budžetskih sredstava.
Osporena rješenja
6. Apelant, kojeg zastupaju branioci, advokati Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, podnio je Općinskom sudu zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka, te je u tački I zahtjeva ukazao na rješenje kojim je protiv njega obustavljen prekršajni postupak, dok je u tački II naveo da je apelant radi svoje odbrane u prekršajnom predmetu angažovao advokate, te da je na usmeni pretres (22. septembra 2017. godine) pristupio branilac apelanta, advokat Mirza Pecikoza. Stoga je postavljen zahtjev za isplatu troškova u ukupnom iznosu od 280,00 KM.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 649410 17 Pr od 22. novembra 2017. godine odbijen je zahtjev koji su podnijeli advokati Alija Galijatović i Mirza Pecikoza kao neosnovan. U obrazloženju pobijenog rješenja Općinski sud je zaključio da je zahtjev za naknadu troškova neosnovan, jer je u predmetnom prekršajnom postupku Mirza Pecikoza, advokat iz Sarajeva, učestvovao kao apelantov zastupnik, a ne kao branitelj. Općinski sud je nadalje istakao: „Ovakvo svojstvo Pecikoza Mirze, advokata iz Sarajeva, evidentirano je i kroz zapisnik o usmenom pretresu održanom dana 22. septembra 2017. godine, iz koga se nesporno da zaključiti da je na usmenom pretresu Pecikoza Mirza bio prisutan u svojstvu zastupnika okrivljene pravne osobe [apelanta].“ Općinski sud je naveo da „iz naprijed navedenog nesporno je da advokat Pecikoza Mirza nije imao svojstvo branitelja okrivljene pravne osobe [apelanta], već da je isti imao svojstvo zastupnika okrivljene pravne osobe [apelanta] u predmetnoj prekršajnoj stvari, a kako, prema odredbi člana 199. stav 2. ZKP, koji se shodno članu 18. Zakona o prekršajima primjenjuje u prekršajnom postupku mutatis mutandis, troškovi predstavnika pravne osobe ne spadaju u troškove prekršajnog postupka, a što proistječe iz odredaba člana 203. stav 1. ZKP, kojim je regulisano koji troškovi padaju na teret budžetskih sredstava u slučaju obustavljanja postupka, te se, između ostalih, navode nužni izdaci i nagrada za branitelja“.
8. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 Pr 649410 17 Pžp od 8. decembra 2017. godine kojim je žalbu Alije Galijatovića i Mirze Pecikoze, advokata iz Sarajeva, protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 649410 17 Pr od 22. novembra 2017. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
9. U obrazloženju rješenja je navedeno da je žalba neosnovana zbog sljedećih razloga: Razmatrajući žalbene navode da je advokat Mirza Pecikoza na usmenom pretresu, održanom 22. septembra 2017. godine, učestvovao kao branilac apelanta, ne kao zastupnik apelanta, te da je prvostepeni sud prilikom donošenja pobijanog rješenja učinio bitnu povredu prekršajnog postupka iz člana 85. tačka 7) Zakona o prekršajima, jer nije pravilno primijenio odredbe člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima, a u vezi sa čl. 53, 199. i 203. ZKP, Kantonalni sud je našao da su oni neosnovani. Kako je Kantonalni sud naveo, „iz obrazloženja pobijanog rješenje proizlazi da je u predmetnom prekršajnom postupku Pecikoza Mirza, advokat iz Sarajeva, postupao kao zastupnik okrivljene pravne osobe [apelanta], a ne kao branitelj, što je vidljivo i iz zapisnika o usmenom pretresu održanom 22. septembra 2017. godine“, a sa čime je u potpunosti saglasan i Kantonalni sud. Uvidom u zapisnik o usmenom pretresu održanom 22. septembra 2017. godine vidljivo je da je advokat Pecikoza u toku usmenog pretresa aktivno učestvovao u svojstvu apelantovog zastupnika, te da na kraju nije imao primjedaba na ovakav način vođenja zapisnika koji je Pecikoza Mirza, advokat iz Sarajeva, i potpisao u rubrici zastupnik okrivljene pravne osobe.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
10. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant osporava zaključak Kantonalnog suda da je Mirza Pecikoza na održanom pretresu učestvovao kao apelantov zastupnik, a ne kao branitelj. Stoga je, po apelantovom mišljenju, odluka suda donesena uz povrede odredaba Zakona o prekršajnom postupku i ZKP, jer sud nije ni pokušao da se izjasni na navode iz žalbe u vezi sa sadržinom date punomoći (priložene u prekršajnom postupku). Apelant navodi da je obrazloženje osporenog rješenja u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu, te da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da se ne može ispitati.
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nije došlo do povrede apelantovog prava i da je apelacija neosnovana.
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je advokat Pecikoza u postupku učestvovao u svojstvu zastupnika pravne osobe (apelanta) uz dostavljenu punomoć, što je vidljivo iz zapisnika, koji je lično potpisao u svojstvu zastupnika i čiji je identitet utvrđen uvidom u ličnu kartu. Stoga je zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan. U prilog odgovoru nalazi se zapisnik o usmenom pretresu od 22. septembra 2017. godine.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novineFederacije BiH“ broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 6.
Definicija prekršaja (6)Prekršaj mogu počiniti fizička i pravna lica.
Član 3.
Značenje izraza (1) Posebni izrazi u smislu ovog zakona imaju sljedeća značenja:
[…] 3)okrivljeni je pravno ili fizičko lice protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak;
[…] Član 5.
Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo zahtijevati da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud, ukoliko on to zahtijeva u roku koji je propisan zakonom. Takve osobe imaju pravo da:
4)brani se lično, ili putem branitelja prema vlastitom izboru, ili ukoliko nemaju dovoljno sredstava, da im se on osigura besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde;
Član 6.
(1)Ako se protiv odgovorne osobe u pravnom licu ne može pokrenuti postupak, postupak će se pokrenuti i provesti samo protiv pravnog lica.
(2)Ako je pravno lice prestalo postojati ili postoje druge pravne smetnje za vođenje postupka, postupak će se pokrenuti i provesti samo protiv odgovorne osobe u pravnom licu.
(3)Odgovornost odgovorne osobe za prekršaj ne prestaje zato što joj je prestao radni odnos u pravnom licu ili što je u registru subjekta upisa nakon počinjenja prekršaja izvršena promjena te odgovorne osobe.
Član 7.
Predstavnik okrivljene strane pravnog lica je osoba koja upravlja predstavništvom ili drugom poslovnom jedinicom tog pravnog lica u Federaciji, ukoliko za predstavnika pravnog lica ne bude određena druga osoba.
Član 8.
Osobe koje ne mogu biti predstavnici pravnog lica (1)Predstavnik pravnog lica ne može biti osoba koja je u istoj stvari svjedok. (2)Predstavnik pravnog lica ne može biti odgovorna osoba protiv koje se vodi postupak za isti prekršaj, ili osoba koja ističe da je postupala po naredbi druge odgovorne osobe ili organa upravljanja.
(3)U slučajevima iz st. (1) i (2) ovog člana sud je dužan pozvati pravno lice da u roku osam dana odredi drugog predstavnika.
Član 18.
Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (1)Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Krivičnog zakona će se mutatis mutandis primjenjivati na prekršaje: čl. 26. i 27. koji nose naziv "Nužna odbrana" i "Krajnja nužda"; čl. 31., 32. i 33. koji nose naziv "Saučiniteljstvo", "Podstrekavanje" i "Pomaganje"; član 36. pod nazivom "Ubrojivost"; član 37. pod nazivom "Umišljaj"; član 38. pod nazivom "Nehat"; član 39. pod nazivom "Stvarna zabluda"; član 40. pod nazivom "Pravna zabluda" i Glava XIV. pod nazivom "Odgovornost pravnih osoba".
(2)Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10 - u daljnjem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) će se mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: Glava I. pod nazivom "Osnovna načela"; Glava III. pod nazivom "Pravna pomoć i službena saradnja";
Glava IV. Odjeljak 2. pod nazivom "Mjesna nadležnost" i Odjeljak 3. pod nazivom "Spajanje i razdvajanje postupka"; Glava V. pod nazivom "Izuzeće";
Glava VII. pod nazivom "Branitelj"; Glava VIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Pretres stana, prostorija i osoba"; Glava VIII. Odjeljak 2. pod nazivom "Privremeno oduzimanje predmeta i imovine"; Glava VIII. Odjeljak 4. pod nazivom "Ispitivanje osumnjičenog"; Glava VIII. Odjeljak 5. pod nazivom "Ispitivanje svjedoka"; Glava VIII. Odjeljak 6. pod nazivom "Uviđaj i rekonstrukcija"; Glava VIII. Odjeljak 7. pod nazivom "Vještačenje"; Glava XI. pod nazivom "Podnesci i zapisnici"; Glava XII. pod nazivom "Rokovi"; Glava XVI. pod nazivom "Troškovi krivičnog postupka"; Glava XVII. pod nazivom "Imovinsko-pravni zahtjevi"; Glava XXI. pod nazivom "Glavni pretres"; Glava XXIII. Odjeljak 1. pod nazivom "Žalba na prvostepenu presudu"; Glava XXIV.
pod nazivom "Vanredni pravni lijekovi"-"Ponavljanje postupka"; Glava XXVII.
pod nazivom "Postupak prema maloljetnicima", Glava XXVIII. pod nazivom "Postupak za krivična djela protiv pravnih osoba" i Glava XXIX. pod nazivom "Postupak za primjenu mjera sigurnosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude".
(3) U slučaju bilo kakvih nesaglasnosti između odredbi Krivičnog zakona iz stava (1) ovog člana i odredbi Zakona o krivičnom postupku iz stava (2) ovog člana i ovog zakona, primjenjivat će se odredbe ovog zakona. Upućivanje na odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na tužitelja na odgovarajući način primjenjivat će se na svaki ovlašteni organ.
Član 65.
Zakazivanje usmenog pretresa […] (3)Ukoliko je zahtjev pravovremeno podnesen i ako datum i vrijeme usmenog pretresa nisu već određeni u skladu sa članom 55. stav (6) ovog zakona, sud će odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa i o tome obavijestiti okrivljenog, ovlašteni organ i oštećenog, uz primjenu sljedećih pravila o pozivanju:
[…] 3)kada se okrivljeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja, kao i o njegovim pravima u skladu sa čl. 4. i 5. ovog zakona.
14. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14)
GLAVA VII - BRANILAC
Član 53.
Pravo na branioca (1) Osumnjičeni odnosno optuženi može imati branioca tokom cijelog postupka.
(2) Za branioca se može uzeti advokat pod uslovima koji su propisani Zakonom o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine, pravni zastupnici kantonalnih, kao i federalnih institucija (zavoda/kancelarija za pravnu pomoć) koji imaju položen pravosudni ispit i najmanje tri godine radnog iskustva na pravnim poslovima.
(3) Ukoliko osumnjičeni odnosno optuženi sam ne uzme branioca, osumnjičenom odnosno optuženom osim ako se on tome izričito ne protivi, mogu branioca uzeti njegov zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug, krvni srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena, usvojilac, usvojenik, brat, sestra ili hranilac.
(4) Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku.
GLAVA XVI ‐ TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA
Član 199.
Vrste troškova (1) Troškovi krivičnog postupka su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.
(2) Troškovi krivičnog postupka obuhvataju:
[…]
h) nagradu i nužne izdatke branitelja, […] Član 203.
Troškovi postupka u slučaju obustave postupka, oslobađajuće ili odbijajuće presude (1) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 199. stav 2. tač. od a) do f) ovog zakona, kao i nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret budžetskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavu 2. ovog člana.
GLAVA XXVIII - POSTUPAK ZA KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVNIH LICA Član 398.
Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku (1) Svako pravno lice u krivičnom postupku mora imati svog zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom zakonu ovlašten osumnjičeni odnosno optuženi i osuđeni.
(2) Pravno lice u krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika.
(3) Sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika pravnog lica i njegovo ovlaštenje za zastupanje.
Član 399.
Određivanje zastupnika (1) Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten da zastupa pravno lice po zakonu, aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnivanju ili drugom aktu pravnog lica.
(2) Zastupnik može da ovlasti za zastupanje nekog drugog. Ovlaštenje mora biti dato pisano ili usmeno na zapisnik kod suda.
(3) Kada je prije pravosnažnog završetka krivičnog postupka pravno lice prestalo s postojanjem, zastupnika će mu odrediti sud.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 11. decembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 8. februara 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
20. U konkretnom slučaju predmet pokreće pitanje apelantovog prava na naknadu troškova postupka za koje je rješenjem suda utvrđeno da padaju na teret budžetskih sredstava, dakle, njegovih građanskih prava, pa su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije primjenljivi.
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom [...].
23. Suština apelacionih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije svodi se na tvrdnje o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava, te pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
24. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
25. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, dostupna na www.ustavnisud.ba, te, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li su opravdani apelantovi prigovori u vezi s proizvoljnom primjenom prava.
27. Primijenjeno na konkretni slučaj, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odbijajući apelantov zahtjev, naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 53, 199. i 203. ZKP, jer iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Mirza Pecikoza postupao kao apelantov zastupnik, a ne kao branitelj, što je vidljivo i iz zapisnika o usmenom pretresu iz kojeg je vidljivo da je “navedeni advokat u toku usmenog pretresa aktivno učestvovao u svojstvu zastupnika okrivljene osobe [apelanta]”, te da nije imao primjedaba na ovakav način vođenja zapisnika. Kantonalni sud navodi da se žalbom samo paušalno ukazuje na povredu odredaba krivičnog postupka i primjenu materijalnog prava, odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije bez obrazloženja.
28. Ustavni sud najprije primjećuje da je u apelantovoj žalbi eksplicitno navedeno (strana 2) da je zaključak prvostepenog suda u suprotnosti sa dostavljenom dokumentacijom-punomoći koja se nalazi u spisu, a iz koje proizlazi da je apelant angažovao advokate da ga kao okrivljenog brane u prekršajnom postupku. Ukazujući na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o prekršajnom postupku apelant je u žalbi naveo da je članom 53. ZKP propisano koje osobe mogu biti imenovane za branitelja.
29. U tom pravcu Ustavni sud napominje da član 53. ZKP (a koji se može primijeniti i na konkretan slučaj) zaista tačno navodi da branioci mogu biti advokati (i dalji uslovi) i „pravni zastupnici kantonalnih, kao i federalnih institucija (zavoda/kancelarija za pravnu pomoć)” i dalji uslovi. Takođe, član 399. ZKP (koji se, takođe, shodno članu 18. stav 2. Zakona o prekršajima može primijeniti) propisuje odredbu „Određivanje zastupnika” i to tako što navodi da „Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten da zastupa pravno lice po zakonu, aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnivanju ili drugom aktu pravnog lica”.
30. Ustavni sud nadalje primjećuje da Zakon o prekršajima sadrži odredbe „odgovorne osobe u pravnom licu”, „predstavnik pravnog lica”, da se nigdje u Zakonu o prekršaju ne pominju „zastupnici”, dok se branioci pominju, između ostalog, u čl. 5. i 64, koji propisuju „pravo na branioca”. Stoga, iako riječi „zastupnik” i „branilac” i „advokat” za (ne)pravnike mogu značiti isto i predstavljati sinonime, u pravnoj terminologiji postoji razlika u navedenim riječima. To jasno proizlazi i iz osporenih rješenja kojim je odbijen apelantov zahtjev zbog toga što je „advokat Mirza Pecikoza postupao kao zastupnik”, a ne kao branilac, kako je zaključio redovni sud.
31. Sljedeće što je za Ustavni sud sporno jeste kako je redovni sud došao do navedenog zaključka. Naime, kako navodi Općinski sud, a zatim i Kantonalni sud, navedeno „proizlazi” iz rješenja Općinskog suda od 6. oktobra 2017. godine (kojim je prekršajni postupak protiv apelanta obustavljen). Takođe, redovni sud navodi da je vidljivo i iz zapisnika o usmenom pretresu u kom svojstvu je učestvovao advokat Mirza Pecikoza (i koji nije imao primjedaba na ovakav način vođenja zapisnika). Iako je zaista advokat mogao da interveniše i da primjedbe na sačinjeni zapisnik, suština je da redovni sud ne može da zaključuje o nečijem pravu i pravnom statusu, odnosno svojstvu u kojem učestvuje u postupku iz zapisnika, ili samo zato što je tako navedeno u rješenju. Ovo zbog toga što od odlučne činjenice u kom svojstvu je, u smislu relevantnih zakonskih odredaba, Mirza Pecikoza učestvovao, zavisi i apelantovo pravo na naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima i čl. 53, 199. i 203. ZKP. Osim toga, svojstvo bilo koje osobe koja učestvuje u postupku utvrđuje se na jasno preciziran i zakonom određen način. Apelant navodi da je advokat Mirza Pecikoza angažovan kao branilac u postupku i da je u prekršajnom postupku priložio punomoć. Stoga se njegovo svojstvo branioca može utvrditi na osnovu punomoći u spisu. S druge strane, ako Mirza Pecikoza ima svojstvo „zastupnika”, kako redovni sud navodi, onda se takvo svojstvo utvrđuje zakonom ili aktom apelanta (pravnog lica), aktom nadležnog organa i na drugi način, kako je to utvrđeno zakonom, sa obavezom suda (koja jasno proizlazi iz odredbe člana 398. stav 3. ZKP) da mora utvrditi identitet zastupnika i njegovo ovlaštenje da zastupa.
32. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud nalazi da se na osnovu zapisnika i navoda iz rješenja Općinskog suda od 6. oktobra 2017. godine nije moglo utvrditi svojstvo u kojem je u prekršajnom postupku postupao advokat Mirza Pecikoza, a od koje činjenice zavisi i primjena odredaba člana 18. stav 2. Zakona o prekršajima i čl. 53, 199. i 203. ZKP. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je proizvoljan stav Kantonalnog suda o svojstvu advokata Mirze Pecikoze u navedenom prekršajnom predmetu, te da nije potkrijepljen relevantnim dokazima u prilog takvoj tvrdnji, na način kako je to propisano odredbama zakona. S obzirom na to da od tačnog utvrđenja u kom svojstvu je advokat Pecikoza učestvovao u postupku zavisi i daljnja primjena odredaba Zakona o prekršajnom postupku i ZKP, kao i apelantovo pravo na naknadu troškova postupka, a da ova ključna činjenica nije na jasan i pouzdan način utvrđena na osnovu relevantne dokumentacije, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud proizvoljno utvrdio činjenice i primijenio pravo na apelantovu štetu, te da je, stoga, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Stoga, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporenu presudu Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.
Pravo na imovinu
34. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je Kantonalni sud pri donošenju osporene odluke proizvoljno utvrdio svojstvo advokata koji je učestvovao u postupku, a od čijeg jasnog i zakonom propisanog utvrđenja zavisi i daljnja primjena zakonskih odredaba, kao i odlučenje o samom apelantovom pravu na naknadu troškova postupka.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević