Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4097/19 (M. J.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Penzija
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Apelacija preuranjena
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4097/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. prosinca 2019. godine, u predmetu broj AP-4097/19, rješavajući apelaciju Milke Jurišić, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1), stavak (3) točka l) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milka Jurišić protiv presuda Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 000695 19 U od 20. rujna 2019. godine i broj 16 0 U 000830 19 U od 23.

rujna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milka Jurišić protiv rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 000829 19 U od 20. rujna 2019. godine i broj 16 0 U 000629 19 U od 19.

rujna 2019. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milka Jurišić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 28. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 000695 19 U od 20. rujna 2019. godine i broj 16 0 U 000830 19 U od 23. rujna 2019. godine, te rješenja Okružnog suda broj 16 0 U 000829 19 U od 20. rujna 2019. godine i broj 16 0 U 000629 19 U od 19. rujna 2019. godine.

2. Osporenom presudom Okružnog suda od 20. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske) od 28. ožujka 2019. godine, kojim je odbijena apelantičina žalba protiv rješenja prvostupanjskog organa od 29. siječnja 2019. godine. Prvostupanjskim rješenjem je apelantici (kao članu obitelji umrlog M.J. – udovici) ponovo određen srazmjerni dio porodične mirovine počevši od 1. listopada 2009. godine u određenom novčanom iznosu, te je ovim rješenjem zamijenjeno rješenje na osnovu kojeg je vršena dosadašnja isplata mirovine, te je određeno da će se mirovina isplaćivati mjesečno prema stanju sredstava. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o MIO drugačije regulirana prava iz mirovinskog osiguranja za kategoriju osoba kojoj pripada prednik apelantice. Naime, naveo je da su prvostupanjski i tuženi organ, pravilnom primjenom izmijenjenog čl. 231b. st. 2., a u vezi s čl. 87. i 89. važećeg Zakona o MIO, pravilno utvrdili osnov i visinu mirovine koja bi pripadala umrlom osiguraniku po osnovnu kategorizacije, a u konačnici i visinu obiteljske mirovine apelantice.

3. Osporenom presudom Okružnog suda od 23. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske) od 29. ožujka 2019. godine, kojim je odbijena apelantičina žalba protiv rješenja prvostupanjskog organa od 30. siječnja 2019. godine. Prvostupanjskim rješenjem je apelantici (kao članu obitelji umrlog korisnika Jurišić Mladena), utvrđen novi iznos srazmjenog dijela porodične mirovine počevši od 1. veljače 2012. godine u određenom novčanom iznosu (iznos usklađen s određenim postotkom za svaku godinu od 2013. do 2019. godine), te je ovim rješenjem zamijenjeno rješenje po osnovu kojeg je vršena dosadašnja isplata mirovine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je čl. 172. st. 4. važećeg Zakona o MIO propisano da će za korisnike mirovine koja je određena od mirovinskog osnova u skladu s čl. 87. ranije važećega Zakona o MIO, prvostupanjski organ po službenoj dužnosti donijeti rješenje o utvrđivanju novog iznosa mirovine od mirovinskog osnova u skladu s čl. 77. do 86. tog zakona. Imajući to u vidu, Okružni sud je istakao da su prvostupanjski i tuženi organ pravilno postupili kad su odredili novi iznos srazmjerne mirovine.

4. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 19. rujna 2019. godine odbačena je kao prijevremena apelantičina tužba protiv rješenja tuženog (Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske) od 23. svibnja 2018. godine, kojim je uvažena apelantičina žalba i poništeno rješenje prvostupanjskog organa od 1. ožujka 2018. godine, te je ostavljeno na snazi rješenje prvostupanjskog organa od 31. listopada 2008. godine (poništenim rješenjem apelantici utvrđen novi iznos srazmjernog dijela obiteljske mirovine počevši od 26. listopada 2008. godine u određenom iznosu). U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je tuženi poništio prvostupanjsko rješenje dajući obrazloženjem svog rješenja prvostupanjskom organu upute za ponovni postupak i odlučivanje, čime još nije odlučeno o zahtjevu koji je bio predmet upravne stvari (odluka tuženog nema karakter konačnog akta).

5. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 20. rujna 2019. godine odbačena kao prijevremena apelantičina tužba protiv rješenja tuženog (Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske) od 25. svibnja 2019. godine, kojim je uvažena apelantičina žalba i poništeno rješenje prvostupanjskog organa od 5. ožujka 2018. godine, te je predmet vraćen na ponovni postupak. Apelacioni navodi

6. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1), stavak (3) točka l) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka l) i stavak (4)Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a)U odnosu na osporene presude Okružnog suda

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelantice, ne nalazi da su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

b) U odnosu na osporena rješenja Okružnog suda

11. Prema odredbama članka 18 stavak (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, postupci o predmetu apelacije su u toku pred prvostupanjskim organom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4097/19 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio