Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3806/19 (K. T. i Tarik-Din Tanović)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3806/19
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. prosinca 2019. godine, u predmetu broj AP 3806/19, rješavajući apelaciju Kenana Tanovića i Tarika-Dina Tanovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Kenan Tanović i Tarik- Din Tanović.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 041166 16 I 2.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u skladu sa ovom odlukom odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 I 041166 16 I 2, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Kenan Tanović i Tarik-Din Tanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa ZOU „Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac“ iz Mostara, podnijeli su 3. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 I 041166 16 I 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 10. listopada 2019. godine od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatražen je odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 27. listopada 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 5. studenog 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelanti su 11. kolovoza 2017. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom pod brojem 58 0 I 041166 17 Gži 2. Predmet apelanata je zaveden pod brojem AP 3473/17.
6. Apelanti su kao maloljetne osobe posredstvom zakonskog zastupnika-majke i punomoćnika (odvjetnika) 3. travnja 2008. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika T. T. (njihovog oca) radi naplate potraživanja na ime izdržavanja. Predmetni postupak apelanti su pokrenuli na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda od 11. rujna 1996. godine.
7. Apelanti su 22. kolovoza 2008. godine uredili prijedlog za izvršenje, te je Općinski sud 5. ožujka 2009. godine donio rješenje o izvršenju. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor. Tijekom postupka Općinski sud je utvrdio da je izvršenik umro, te je više puta zaključkom pozivao apelante da iz reda nasljednika predlože privremenog zastupnika izvršeniku. Apelanti su pravovremeno postupali prema zaključcima suda. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 31. prosinca 2014. godine usvojio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju, postupak izvršenja je obustavio, rješenje o izvršenju od 5. ožujka 2009. godine stavio izvan snage i ukinuo sve provedene radnje. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli žalbu. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 I 041166 15 Gži od 25. kolovoza 2015. godine žalba apelanata je uvažena, ukinuto je rješenje Općinskog suda od 31. prosinca 2014. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud je zaključkom od 6. svibnja 2016. godine opet pozvao apelante da predlože privremenog zastupnika u nasljednicima iza umrlog izvršenika, te su apelanti postupili prema zaključku 23. svibnja 2016. godine. Nakon toga, Općinski sud je rješenjem od 15. svibnja 2017. godine za privremenog zastupnika umrlom izvršeniku postavio Đ. T. (izvršenikovog sina iz drugog braka) i mldb. Đ. T. (izvršenikovu kći iz drugog braka), koju je zastupala zakonska zastupnica majka S. T., i konstatirao da se izvršni postupak nastavlja. Protiv navedenog rješenja privremeno postavljeni zastupnici su u ime izvršenika podnijeli žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Rješavajući predmetnu apelaciju, Ustavni sud je na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2018. godine u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić donio odluku o dopustivosti i meritumu kojom je usvojio predmetnu apelaciju, naložio Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku povodom žalbe podnesene protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 I 041166 16 I 2 od 15. svibnja 2017. godine, te je apelantima zbog utvrđenog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku dodijelio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 2.700,00 KM, koju je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona. Navedenu odluku Ustavnog suda uredno je, između ostalih, zaprimio i Općinski sud 8. veljače 2018. godine. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je 21. rujna 2018. godine dostavila obavijest Ustavnom sudu u kojoj se navodi da je apelantima isplatila naknadu nematerijalne štete koja je dosuđena navedenom odlukom Ustavnog suda.
Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 3473/17 od 17. siječnja 2018. godine.
9. Kantonalni sud je rješenjem od 13. veljače 2018. godine žalbu podnesenu u ime izvršenika uvažio, rješenje Općinskog suda od 15. svibnja 2017. godine kojim su iza umrlog izvršenika postavljeni privremeni zastupnici i odlučeno da se izvršni postupak nastavlja ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u tijeku pred Općinskim sudom, te da Općinski sud nakon prijema predmeta na ponovni postupak nije poduzimao daljnje procesne radnje. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti su naveli da im je zbog duljine trajanja postupka koji su pokrenuli kao malodobnici radi ostvarenja prava na izdržavanje, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
b) Odgovori na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronologiju izvršnog postupka kao što je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da se nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda od 13. veljače 2018. godine postupak „nastavlja“ voditi pred Općinskim sudom.
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je postupio u skladu s Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3473/17 od 17. siječnja 2018. godine, te da je donio drugostupanjsku odluku koja je uredno otpremljena parničnim strankama.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o ovršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
(1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravak, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi: Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelanti smatraju da je zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. a)Pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije
22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.[...]
23. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
24. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
25. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.).
26. Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu organizirati sustav za izvršenje presuda koji treba biti efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
27. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o duljini trajanja predmetnog postupka već donio odluku, koju su Kantonalni sud i Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona izvršili, ovom odlukom Ustavni sud u odnosu na duljinu trajanja postupka analizira razdoblje nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. razdoblje od 17. siječnja 2018. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje traje približno dvije godine.
Analiza duljine trajanja izvršnog postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je prema zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te na činjenicu da su zbog smrti izvršenika u postupku postojale određene procesne smetnje, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem postupku. Međutim, zbog potpune pasivnosti Općinskog suda u relevantnom razdoblju, okolnost složenosti postupka nije utjecala na duljinu trajanja postupka u promatranom razdoblju.
29. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na duljinu trajanja predmetnog postupka, te s obzirom na to da apelanti u postupku ostvaruju statusna pitanja utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.
30. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon donošenja odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda promptno u roku od jednog mjeseca donio drugostupanjsku odluku (13. veljače 2018. godine) kojom je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te je postupak pred tim sudom okončan u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
31. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponašao pasivno, da nakon dostavljanja predmeta na ponovno postupanje nije poduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem okončanja postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za svoju pasivnost. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u ranije donesenoj odluci utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom postupku koji se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda vodio pred Kantonalnim sudom. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u navedenoj odluci (koju je uredno zaprimio Općinski sud) konstatirao da je Općinski sud u velikoj mjeri utjecao na duljinu trajanja postupka, te da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku. Dakle, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud i u nastavku postupka ponaša pasivno, iako je postupak hitne prirode i iako je ranijom odlukom Ustavnog suda već utvrđeno kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Za pasivnost u predmetnom izvršnom postupku Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje, što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
32. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je duljina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku, za što Općinski sud, koji je odgovoran za duljinu trajanja postupka, u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupku koji je približno dvije godine nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3473/17 od 17. siječnja 2018. godine još uvijek u tijeku, za čiju duljinu je odgovoran Općinski sud koji je potpuno pasivan u postupku nakon što mu je predmet vraćen na ponovno postupanje, a za koju u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje. Ustavni sud zaključuje da duljina trajanja predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević