Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-778/18 (S. V.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-778/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP 778/18, rješavajući apelaciju Steve Vojnovića na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio Stevo Vojnović.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 I 011167 09 I (novi broj 17 0 I 011167 18 I 3).

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Stevi Vojnoviću isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Bihaću da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 17 0 I 011167 09 I (novi broj 17 0 I 011167 18 I 3) u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Opštinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stevo Vojnović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Opštinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 17 0 I 011167 09 I (novi broj 17 0 I 011167 18 I 3). Apelant je 23. februara 2018. godine dostavio dopunu apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda je 5. marta 2018. i 10. oktobra 2019. godine zatraženo da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Opštinski sud je 20. marta 2018. i 29. oktobra 2019. godine dostavio odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

1. Apelant je 15. avgusta 2009. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M. A.) na osnovu izvršne isprave – sudske nagodbe zaključene kod Opštinskog suda u predmetu broj 017-0-P-07-000137 od 8. maja 2008. godine radi naplate novčanog potraživanja. Predloženo je izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se kod njega zateknu ili njegovim pokretninama. Opštinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 17 0 I 011167 09 I od 14. juna 2010. godine. Nakon pravosnažnosti i izvršnosti predmetnog rješenja o izvršenju i predujma troškova Opštinski sud je spis proslijedio sudskim izvršiocima radi izlaska na lice mjesta. Sudski izvršioci Opštinskog suda su 26. oktobra 2015. godine, te na apelantov prijedlog od 2. februara 2016. godine i 11. marta 2016. godine izašli na lice mjesta i tom prilikom sačinili zapisnike o bezuspješnom pokušaju popisa. Opštinski sud je na apelantov prijedlog (iz podneska od 2. februara 2016. godine) donio Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 17 0 I 011167 16 I 2 od 7. aprila 2016. godine kojim je određeno da se mijenja rješenje o izvršenju od 14. juna 2010. godine tako što se izvršenje umjesto na pokretninama izvršenika treba sprovesti na novčanom potraživanju – plati izvršenika. Apelant je 19. aprila 2016. godine Opštinskom sudu izjavio prigovor na rješenje Opštinskog suda od 7. aprila 2016. godine, koji je Opštinski sud svojim rješenjem od 23. novembra 2016. godine odbio kao neosnovan i koje je Opštinski sud nakon pravosnažnosti i izvršnosti 4. januara 2017. godine dostavio izvršenikovom dužniku – poslodavcu radi prinudnog sprovođenja. Apelant je podneskom od 24. novembra 2017. godine ponovo predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja sada na penziji izvršenika umjesto na plati. Opštinski sud je postupajući po apelantovom prijedlogu donio novo Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 17 0 I 011167 18 I 3 od 15. februara 2018. godine, a koje je Opštinski sud nakon pravosnažnosti i izvršnosti 14. marta 2018. godine dostavio Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba Bihać na prinudno sprovođenje. Opštinski sud je 23. maja 2018. godine primio podnesak Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba Bihać kojim obavještava Opštinski sud da su postupili po sudskom Rješenju broj 17 0 I 011167 18 I 3, i to obustavom penzije izvršenika od 05/2018. godine pa nadalje do konačne uplate.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

6. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Apelant je naveo da je više puta urgirao pred Opštinskim sudom s ciljem rješavanja predmetnog postupka. Naglašava da izvršni postupak pred Opštinskim sudom traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

7. Opštinski sud je detaljno naveo procesne radnje koje je preduzimao u toku izvršnog postupka, naglasivši da je u cijelosti postupao pravilno i zakonito, te u kontinuitetu shodno opterećenosti sudija koji su postupali u predmetu u smislu planova, broja predmeta i rada na više referata.

V.Relevantni propisi

8. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

9. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

11. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

12. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

14. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje

2. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

3. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

15. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

16. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

17. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 15. avgusta 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od deset godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

18. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju najprije zapaža da se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate potraživanja na osnovu sudske nagodbe. Ustavni sud primjećuje da je u navedenom predmetu predlagano i pokušano izvršenje na pokretnim stvarima, zatim na plati izvršenika te na penziji izvršenika. Sve navedeno ukazuje da se predmetni izvršni postupak može smatrati nešto složenijim.

19. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant obraćao Opštinskom sudu s urgencijama i molbama za postupanje, što ukazuje da je predmetni postupak od značaja za apelanta i da je nastojao da ga ubrza. Međutim, pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka dva puta predlagao promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Opštinski sud postupao po apelantovim prijedlozima. Ustavni sud, takođe, zapaža da je apelant izjavio prigovor na rješenje Opštinskog suda od 7. aprila 2016. godine, što je takođe, u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka.

20. Ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud rješenje o izvršenju od 14. juna 2010. godine donio tek deset mjeseci nakon podnošenja apelantovog prijedloga za izvršenje, te je nakon pravosnažnosti i izvršnosti predmetnog rješenja o izvršenju i predujma troškova spis proslijedio sudskim izvršiocima radi izlaska na lice mjesta. U ovoj fazi postupka evidentna je ponovna pasivnost Opštinskog suda do 2015. godine (sudskim izvršiocima je trebalo pet godina da izađu na lice mjesta), koju Opštinski sud u odgovoru na apelaciju pravda opterećenošću sudija koji su postupali u predmetu u smislu planova, broja predmeta i rada na više referata. U vezi s opterećenošću velikim brojem predmeta i obavezom postupanja po Planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Ustavni sud primjećuje da je Opštinski sud u kasnijoj fazi postupka preduzeo više procesnih radnji u skladu s apelantovim prijedlozima, pa je tako, između ostalog, donio dva rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, rješenje kojim je odbio apelantov prigovor, dostavio rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja izvršenikovom dužniku – poslodavcu, a nakon toga i Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar – Kantonalna administrativna služba Bihać na prinudno sprovođenje. Međutim, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je, iako je Opštinski sud u kasnijoj fazi izvršnog postupka postupao u razumnim rokovima, taj sud imao značajan početni period neaktivnosti u trajanju od oko pet godina. Stoga, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko deset godina i nije okončan, a pri tome za period pasivnosti od oko pet godina nema razumnog opravdanja, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da Opštinski sud u početnoj fazi postupka nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

21. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete te ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

22. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 3.000,00 KM.

23. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak traje više od deset godina i još uvijek nije okončan zbog toga što je Opštinski sud, usljed neaktivnosti i nedjelotvornog postupanja, propustio izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično sprovede izvršni postupak.

25. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-778/18 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio