Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/19 ("Bingo" d.o.o. export-import Tuzla)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3809/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3809/19, rješavajući apelaciju "Bingo" d.o.o. export-import Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Bingo" d.o.o. export-import Tuzla podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 014158 16 Uvp od 6. juna 2019.
godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. "Bingo" d.o.o. export-import Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 014158 16 Uvp od 6. juna 2019. godine.
2. Rješenjem Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla od 30. januara 2015. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev za poništenje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji Opštinske uprave za imovinsko-pravne poslove Skupštine opštine Tuzla od 25. januara 1982. godine, pokrenut po zahtjevu F. J. i drugih, a koje se odnosi na nekretnine pobliže označene u izreci rješenja.
3. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 8. juna 2015. godine poništeno je prvostepeno rješenje Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla od 30. januara 2015. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. U upravnom sporu tužilaca („Autosaobraćaj“ d.o.o. Tuzla (čiji je pravni sljednik apelant), „Tuzlaprevoz“ d.o.o. Tuzla i „Tuzlatransport“ d.o.o. Tuzla) protiv rješenja tuženog organa od 8. juna 2015. godine, uz učešće zainteresovanih lica (H. J., I. J., M. J., F. K. i I. Č.), Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je presudu od 18. maja 2016. godine kojom je predmetnu tužbu uvažio, poništio rješenje tuženog organa od 8. juna 2015. godine i upravnu stvar riješio na način da se odbija žalba H. J., I. J., M. J., F. K. i I. Č., a prvostepeno rješenje Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla od 30. januara 2015. godine održava na snazi.
5. Odlučujući o zahtjevu zainteresovanih lica za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Kantonalnog suda od 18. maja 2016. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 6. juna 2019. godine kojom je predmetni zahtjev uvažio, preinačio presudu Kantonalnog suda od 18. maja 2016. godine, te riješio na način da je tužbu odbio. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je, između ostaloga, naveo da su organi uprave, kao i prvostepeni sud propustili da u postupak uključe i pravna lica čiji se objekti nalaze na predmetnim parcelama (apelant, te eventualno i drugi), čime je učinjena povreda pravila postupka, te da bi prvostepeni organ trebao u ponovnom postupku uključiti i zainteresovana lica, kako bi im se dala mogućnost da učestvuju u istom, s obzirom da zbog navedene činjenice imaju pravni interes. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je na osnovu člana 46. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci, čime je ostavljeno na snazi osporeno rješenje kojim se poništava prvostepeno rješenje i predmet vraća prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje, pri čemu će prvostepeni organ u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima i uputama iz predmetne presude, donijeti novo rješenje kojim će utvrditi da li su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 34. Zakona o eksproprijaciji da se djelomično poništi rješenje o eksproprijaciji, odnosno da se udovolji zahtjevu za deeksproprijaciju, a imajući u vidu i upute tuženog organa date u rješenju od 8. juna 2015. godine.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant povredu navedenog prava vidi u tome što se „želi poništiti legalno provedeni i okončani postupak eksproprijacije, odnosno privatizacije“. Osim toga, apelant ističe da predmetnu apelaciju podnosi kao pravni sljednik „Autosaobraćaj“ d.o.o. Tuzla, navodeći da je „Autosaobraćaj“ d.o.o. Tuzla nakon spajanja sa apelantom nastavio da posluje kao apelant.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. Ustavni sud zapaža da je presudom Vrhovnog suda odbijena tužba, čime je ostavljeno na snazi rješenje Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo od 8. juna 2015. godine, a kojim je poništeno rješenje Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla od 30. januara 2015. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Dakle, u konkretnom slučaju, prema stanju u spisu, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Službom za geodetske i imovinsko-pravne poslove Grada Tuzla, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević