Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-364/18 (V. Š. i VELE TRADE doo Tuzla)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-364/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-364/18, rješavajući apelacije Veselka Šarca i VELE TRADE doo Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Veselko Šarac zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Ljubuškom u predmetu broj 63 0 P 025661 16 I i VELE TRADE doo Tuzla zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Doboju u predmetu broj 60 0 Ip 017184 16 Ip 2, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-364/18

1. Veselko Šarac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Marko i Dario Kraljević advokati iz Ljubuškog, podnio je 13. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 63 0 P 025661 16 I.

2. Apelant je 26. februara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S.B. i V.B.), na osnovu pravomoćnog i izvršnog rješenja Općinskog suda broj 63 0 P 025661 15 P od 30. oktobra 2015. godine, radi smetanja posjeda. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 63 0 P 025661 16 I od 7. aprila 2016. godine kojim je odredio izvršenje prema prijedlogu i navedenom izvršnom naslovu, nakon čega su izvršenici na predmetno rješenje o izvršenju 19. aprila 2016. godine izjavili prigovor. Općinski sud je zaključkom od 21. aprila 2016. godine pozvao izvršenike da dopune prigovor konkretiziranjem dokaza kojima će se utvrditi činjenične tvrdnje prigovora. Odlučujući po prigovoru izvršenika na predmetno rješenje o izvršenju Općinski sud je donio rješenje od 22. februara 2018. godine kojim je odbio prigovor izvršenika i predmetno rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Protiv navedenog rješenja od 22. februara 2018. godine izvršenik je izjavio žalbu o kojoj je odlučeno rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 24. januara 2019. godine, te je Općinski sud, po prijemu navedene odluke i dostave iste strankama, zaključkom od 11. aprila 2019. godine odredio provedbu predmetnog rješenja o izvršenju za 3. maj 2019. godine, o čemu je Općinski sud 3. maja 2019. godine sastavio zapisnik broj 63 0 P 025661 19 I 2. Apelant je u toku postupka više puta urgirao pred Općinskim sudom u cilju okončanja predmetnog izvršnog postupka.

3. Predmetni izvršni postupak je u toku.

2. AP-419/18

4. VELE TRADE doo Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senad Huremović advokat iz Tuzle, podnio je 22. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 60 0 Ip 017184 16 Ip 2.

5. Apelant je 4. septembra 2012. godine Okružnom privrednom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M.I. vl. STR „3 M Šamac), na osnovu pravomoćne i izvršne presude Okružnog privrednog suda broj 60 0 PS 002449 09 Ps od 26. jula 2011. godine, radi naplate potraživanja. Okružni privredni sud je dopisom od 12. septembra 2012. godine pozvao punomoćnika apelanta (Senad Huremović) da dostavi original punomoć za zastupanje. Okružni privredni sud je 5. septembra 2013. godine donio rješenje o izvršenju broj 60 0 Ip 017184 12 Ip kojim je odredio predloženo izvršenje, te pozvao apelanta da dostavi dokaze o uplati predujma za izlazak sudskog izvršioca, kao i da odredi troškove izvršnog postupka. Okružni privredni sud je 22. oktobra 2013. godine donio rješenje broj 60 0 Ip 017184 12 Ip kojim je obustavio izvršenje dozvoljeno predmetnim rješenjem o izvršenju iz razloga što punomoćnik apelanta (Senad Huremović) nije u ostavljenom roku dostavio dokaz da je uplaćen traženi predujam. Protiv navedenog rješenja punomoćnik apelanta (Senad Huremović) je 5. decembra 2013. godine uložio prigovor i dostavio dokaz o uplati predujma za izlazak sudskog izvršioca, nakon čega je Okružni privredni sud svojim rješenjem od 18. novembra 2016. godine utvrdio da je punomoćnik apelanta (Senad Huremović) povukao predmetni prigovor. Pred Okružnim privrednim sudom od 4. oktobra 2016. godine apelanta zastupa punomoćnik Željka Milanović advokat iz Doboja. Punomoćnik apelanta (Željka Milanović) je putem podneska od 8. novembra 2016. godine Okružnom privrednom sudu predložila promijenu sredstva i predmeta izvršenja i da se izvršenje provede zabranom i zapljenom jedne polovine porodične penzije koju izvršenik prima kod Fonda PIO RS, Filijala Doboj, Poslovnica Šamac (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS). Okružni privredni sud je 18. novembra 2016. godine donio rješenje broj 60 0 Ip 017184 16 Ip 2 kojim je odredio novo sredstvo i predmet izvršenja i da će se izvršenje provesti na penziji izvršenika, koje je na prijedlog punomoćnika apelanta (Željka Milanović) dostavljeno Fondu PIO RS. Fond PIO RS je 7. marta 2017. godine obavijestio Okružni privredni sud da je uvidom u bazu podataka matične evidencije korisnika prava utvrdio da se izvršeniku već vrši obustava penzije u iznosu od ½ od iznosa penzije, te da će Fond PIO RS nakon otplate i sprovođenja gore navedenih dugovanja izvršenika, provesti obustavu na penziji izvršenika i na osnovu predmetnog rješenja od 18. novembra 2016. godine. Okružni privredni sud je dostavio navedeni podnesak Fonda PIO RS punomoćniku apelanta (Željka Milanović) i pozvao ga (zaključak od 24. marta 2017. godine) da dostavi obračun zakonske zatezne kamate. Punomoćnik apelanta je 3. aprila 2017. godine Okružnom privrednom sudu dostavio obračun kamata izvršen od strane ovlaštenog lica, te je 15. maja 2017. godine Okružni privredni sud dostavio predmetni podnesak punomoćnika apelanta (Željka Milanović) sa priloženim obračunom kamata Fondu PIO RS.

6. Predmetni izvršni postupak je u toku.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 364/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu donošenja odluke u razumnom roku. Apelant u AP-419/18 se žali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete.

9. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka, te je ukazao da su „tačni navodi apelacije u pogledu trajanja postupka po prigovoru izvršenika, međutim da apelant gubi iz vida da je protek vremena u značajnoj mjeri uzrokovan i njegovim odgovorom na prigovor kojim je izvršenicima nudio alternativno rješenje spornih odnosa, kao i činjenicom da uz prijedlog za izvršenje, kao i odgovor na prigovor izvršenika, nije predložio niti ponudio niti jedan dokaz kojim bi se dokazale činjenične tvrdnje navedenih podnesaka“, kao i da predlaže da se predmetna apelacija odbije.

10. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka.

11. Ustavni sud je 29. novembra 2019. godine pribavio dodatne informacije u predmetu broj AP-364/18 iz kojih proizilazi da je predmetni postupak i dalje u toku i da je iskazan završenim.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta(vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

15. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje (da je u predmetu broj AP-364/18 Općinski sud pozvao izvršenike da konkretizuju svoj prigovor te odlučivao o prigovoru izvršenika na predmetno rješenje o izvršenju, kao i da su u predmetu broj AP-419/18 postojale objektivne okolnosti, kao i nemogućnosti provođenja izvršenja na predmetu koji je odredio apelant, kao i ponašanje apelanta) da se radi o složenijim postupcima. S obzirom na činjenicu da su apelanti predmetne postupke pokrenuli na osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka, može se izvesti zaključak da su predmetni postupci za apelante od većeg značaja.

16. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

17. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetu broj AP-364/18, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelant je u više navrata urgirao pred nadležnim sudom u cilju preduzmanja radnji radi okončanja predmetnog postupka. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetu broj AP-419/18, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao originalnu punomoć za zastupanje, kao i da je zbog propusta apelanta odnosno tadašnjeg njegovog punomoćnika Senada Huremovića da postupi po nalogu suda i dostavi dokaz o uplati predujma za izlazak sudskog izvršioca, predmetni izvršni postupak bio obustavljen, što je u velikoj mjeri doprinijelo trajanju tog izvršnog postupka.

18. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetu broj AP-364/18, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 26. februara 2016. godine, a koje je Općinski sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 7. aprila 2016. godine, dakle, o prijedlogu za izvršenje je odlučeno u relativno razumnom roku. Ustavni sud nadalje zapaža da je u nastavku postupka evidentna pasivnost Općinskog suda od oko jedne godine i i deset mjeseci, koju, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud pravda na način da ukazuje na složenost predmetnog izvršnog postupka, te da su postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, koja se ne može staviti na teret redovnim sudovima. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nastavio preduzimati procesne radnje radi vođenja i okončanja predmetnog postupka (pozvao izvršenike da dopune prigovor na rješenje o izvršenju, dostavio rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu od 24. januara 2019. godine strankama, te zaključkom od 11. aprila 2019. godine odredio provedbu predmetnog rješenja o izvršenju za 3. maj 2019. godine, o čemu je 3. maja 2019. godine sastavio zapisnik), te da u njegovom radu nije bilo veće pasivnosti. Ustavni sud zapaža da je u predmetu broj AP-419/18 Okružni privredni sud nakon donošenja rješenja o izvršenju, nastavio preduzimati procesne radnje radi vođenja i okončanja predmetnog postupaka (odlučio o obustavi postupka, odlučio o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, dostavio rješenja o izvršenju Fondu PIO RS, obavjestio apelanta o podnesku Fonda PIO RS, obraćao se apelantu sa zahtjevom da se izjasni o daljnjem postupanju kao i da dostavi dodatne podatke), te da u njegovom radu nije bilo perioda veće pasivnosti. Imajući u vidu sve navedeno, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje apelanata s obzirom da nema elemenata koji ukazuju na veću pasivnost redovnih sudova, te da su trajanju predmetnih izvršnih postupaka doprinijele objektivne okolnosti, odnosno nemogućnosti provođenja izvršenja na predmetu koji je odredio apelant, kao i ponašanje apelanta u predmetu broj AP-419/19. Ovo posebno imajući u vidu da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-364/18 (V. Š. i VELE TRADE doo Tuzla) | Sudska praksa | Aktio