Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4452/19 (M. G. i N. M.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4452/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4452/19, rješavajući apelaciju Mine Gušo i Nezire Musić rođ. Gušo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mine Gušo i Nezire Musić rođ. Gušo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 P 160336 19 Rev od 20. avgusta 2019.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mina Gušo i Nezira Musić rođ. Gušo (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Suad Kumrić advokat iz Tuzle, podnijele su 16. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 126 0 P 160336 19 Rev od 20. avgusta 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 P 160336 13 P od 26. septembra 2016. godine obavezana je tužena Republika Srpska, Vlada Republike Srpske da apelantici Mini Gušo, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica - sina isplati iznos od 30.000,00 KM, a apelantici Neziri Musić rođ. Gušo, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti istog lica iznos od 12.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom II izreke prvostepene presude obavezana je tužena da apelanticama nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.523,40 KM. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 160336 16 Gž od 8. oktobra 2018. godine, žalba apelantica je odbijena, a žalba tužene djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu, tako što su tužbeni zahtjevi apelantica za naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika, zajedno sa kamatnim zahtjevom i zahtjevom za naknadu troškova postupka, odbijeni. Prvostepena presuda u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka je potvrđena a odbijeni su i zahtjevi stranaka za nakandu troškova žalbenog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljnjem tekstu: ZPP) je izmijenjen član 237. ZPP, tako što je u stavu dva propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju, radi se o novčanom potraživanju gdje vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a.
4. Apelantice u apelaciji ukazuje da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3. a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.
e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelantice protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 160336 16 Gž od 8. oktobra 2018. godine, izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 126 0 P 160336 19 Rev od 20. avgusta 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantice su propustile podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 160336 16 Gž od 8. oktobra 2018. godine, donesena povodom žalbe apelantica protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelantica za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 126 0 P 160336 19 Rev od 20. avgusta 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 160336 16 Gž od 8. oktobra 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelantice drugostepenu presudu primile prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 160336 16 Gž od 8. oktobra 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević