Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4397/19 (M. O.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4397/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4397/19, rješavajući apelaciju Mirsada Osmanovića, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirsad Osmanović protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Mal 083055 19 Gž od 29. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 13. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Mal 083055 19 Gž od 29. oktobra 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, usvojen je tužbeni zahtjev tužioca („Komunalac“ a.d. Bijeljina) i apelant je obavezan da tužiocu na ime izvršenih komunalnih usluga odvoza komunalnog otpada isplati ukupan iznos od 191,43 KM i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 85,08 KM, počev od 30. januara 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 106,35 KM počev od 31. marta 2018. godine pa do dana isplate. Osim toga, apelant je obavezan da tužiocu isplati troškove postupka u iznosu od 100,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Također, u dijelu u kome je prvostepeni sud ukinuo rješenje o izvršenju broj 80 0 I 083055 17 Kom od 10. februara 2017. godine i naložio obustavu izvršenja, prvostepena presuda je ukinuta.
3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud na činjenično stanje, koje ne može biti predmet preispitivanje od strane Okružnog suda, pogrešno primijenio materijalno pravnu odredbu člana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kada je odbio tužbeni zahtjev tužioca. Okružni sud je istakao da se nije mogao odbiti tužbeni zahtjev kod činjenice da je prvostepeni sud utvrdio da apelant odlaže komunalni otpad u tuđi kontejner, jer to ukazuje da tužilac vrši usluge prema apelantu. Pri tome, Okružni sud je naveo da je apelant, koji koristi usluge tužioca, dužan te usluge i platiti tužiocu, kao i zakonsku zateznu kamatu na traženi iznos, jer se za iznos od 85,08 KM apelant nalazi u docnji sa danom podnošenja tužbe, odnosno prijedloga za izvršenje koji se smatra tužbom, dok na iznos od 106,35 KM tužilac ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od 31. marta 2018. godine, jer se sa tim danom apelant nalazi u docnji sa plaćanjem ovoga iznosa, a koji iznos se odnosi na račune koji su dospjeli za naplatu nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. U konačnici, Okružni sud je istakao da je iz razloga navedenih u obrazloženju predmetne presude valjalo odlučiti kao u izreci, a na osnovu člana 229. stav 1. tačka 4., te člana 224. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostaloga, ukazuje na „fiktivno zasnivanje ugovornog odnosa, samoinicijativno formiranje evidencije potrošača bez sačinjavanja ugovora i obavještavanja i potrebi sačinjavanja ugovora“, kao i na kršenje odredbi Ustava Republike Srpske i Zakona o komunalnim djelatnostima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević