Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4484/19 (TP Oris d.o.o. Brčko)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4484/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4484/19, rješavajući apelaciju TP Oris d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija TP Oris d.o.o. Brčko podnesena protiv Zaključka Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 097403 16 I od 1. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. TP Oris d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 I 097403 16 I od 1. oktobra 2019. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio tražiocu izvršenja Brčko distriktu Bosne i Hercegovine raspolaganje poslovnim prostorom na adresi Reisa Džemaludina Čauševića broj 24 u Brčkom, u smislu otuđenja ili davanja u zakup do konačne odluke Ustavnog suda.
2. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju od 8. juna 2016. godine dozvolio predloženo izvršenje u izvršnom postupku tražioca izvršenja (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine), protiv izvršenika (Ž. M.), na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda od 2. juna 2015. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 15. marta 2016. godine, radi predaje u posjed i slobodno raspolaganje oslobođeno od svih lica i stvari poslovnog prostora u ulici Reisa Džemaludina Čauševića broj 24 u Brčkom.
3. Apelant, kao treće lice, je podneskom dostavljenim Osnovnim sudom 8. jula 2019. godine zahtijevao otklanjanje nepravilnosti pričinjenih u provođenju izvršenja.
4. Osporenim zaključkom Osnovnog suda od 1. oktobra 2019. godine utvrđeno je da nije bilo nepravilnosti u provođenju izvršenja, radi predaje u posjed tražiocu izvršenja predmetnog poslovnog prostora, vlasništvo tražioca izvršenja, oslobođenog od svih lica i stvari. U obrazloženju zaključka Osnovni sud je naveo da je izvršio uvid u predmetni zahtjev i druga pismena u spisu, te da je utvrdio da je sudski izvršilac tog suda sproveo postupak izvršenja u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i uputama datim u zaključku tog suda.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, član 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava), kao i član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te navodi da je došlo do „povrede ostalih prava, poput donošenja proizvoljne odluke suda, itd.“.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelant osporava zaključak Osnovnog suda kojim se utvrđuje da nije bilo nepravilnosti u provođenju izvršenja, tj. osporava zaključak kojim je, dakle, odlučeno samo o jednom procesnom pitanju. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Budući da se, dakle, osporenim zaključkom odlučivalo samo o jednom procesnom pitanju, Ustavni sud ukazuje da se tim zaključkom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenim zaključkom, kojim se, dakle, odlučivalo samo o jednom procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o ostalim pravima apelanta, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tih prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević