Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4496/19 (H. S.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4496/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4496/19, rješavajući apelaciju Hasana Salčina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Salčina podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 023605 19 Rev od 6. juna 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Salčin iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetničko društvo Maja Husković d.o.o. Mostar, podnio je 21. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 023605 19 Rev od 6. juna 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 023605 17 P 3 od 26. juna 2018. godine obavezan je apelant da isplati tužitelju GP Konstrukcije d.o.o. Mostar novčani iznos od 6.812,69 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je preko dosuđenog iznosa tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu preostalog iznosa od 6.157,11 KM sa zakonskim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke presude obavezan je tužitelj da na stambenom objektu apelanta izvede radove u skladu sa Ugovorom o građenju. Stavom četvrtim izreke presude određeno je da svaka starna snosi svoje troškove postupka. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 023605 18 Gž 3 od 24. januara 2019. godine žalba tužitelja je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu protiv tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj obavezan da tuženom po ugovoru o građenju izvede radove koji nisu izvedeni, na način da se apelant u tom dijelu u cijelosti odbija sa protiv tužbenim zahtjevom kao i u dijelu odluke o troškovima postupka na način da se apelant obavezuje naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.010,00 KM u roku od 30 dana, dok je u ostalom dijelu žalba tužitelja, te žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 023605 19 Rev od 6. juna 2019. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP) koja se u skladu sa odredbom člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15), ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude dosuđujući po tužbi tužitelja predstavlja novčani iznos od 6.812,69 KM,a odbijajući po protivtužbi apelanta novčani iznos od 23,371,20 KM, što zanči da ti iznosi ne prelaze graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren, pa revizija sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 023605 18 Gž 3 od 24. januara 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 023605 19 Rev od 6. juna 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 023605 18 Gž 3 od 24. januara 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 023605 19 Rev od 6. juna 2019. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 023605 18 Gž 3 od 24. januara 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 023605 18 Gž 3 od 24. januara 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević