Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3628/19 (L. T.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3628/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3628/19, rješavajući apelaciju Ljubinke Tadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ljubinka Tadić protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 037577 19 Rsž od 11. jula 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubinka Tadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Višegrada, koju zastupa Radmila Radosavljević, advokat iz Višegrada, podnijela je 16. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Rs 037577 19 Rsž od 11. jula 2019. godine.
2. Apelantica je 19. novembra 2019. godine obavijestila Ustavni sud da je protiv osporene presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, međutim, revizija je odbačena kao nedopuštena rješenjem broj 91 0 RS 037577 19 Rev od 9. oktobra 2019. godine, a budući da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Osporenom odlukom Okružnog suda uvažena je žalba tuženog (Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske“, MP a.d. Trebinje – ZP „Hidroelektrane na Drini“ a.d. Višegrad) i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime naknade razlike plate za precizirani vremenski period isplati određeni novčani iznos, da na njeno ime uplati razliku poreza i doprinosa za sve vidove obaveznog osiguranja na utvrđenu razliku plate, te da joj naknadi troškove postupka.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je u toku prvostepenog postupka utvrđeno da je apelantica završila srednju školu i da ima IV stepen stručne spreme, te da je sa tuženim prvobitno zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme i raspoređena je na radno mjesto "čistačice-spremačice“. Zatim je sa tuženim zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme kojim je raspoređena na radno mjesto „referent za tehničku dokumentaciju" sa srednjom stručnom spremom, te je nakon toga sa tuženim zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 31. decembra 2014. godine i raspoređena na radno mjesto „referent za tehničku dokumentaciju“ sa srednjom stručnom spremom, sa koeficijentom složenosti poslova od 5,50. Tuženi je apelantici dostavio ponudu za zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojim se ona raspoređuje na radno mjesto ,,radnik na održavanju higijene“ za koje je predviđena niža školska sprema, a koju je ona prihvatila i potpisala ugovor o radu na neodređeno vrijeme 20. juna 2018. godine, NSS, sa koeficijentom složenosti poslova od 4,98. Zaključenjem ovog ugovora prestao je da važi ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. decembra 2014. godine. Okružni sud je naveo da je dalje utvrđeno da je tuženi apelantici dostavio ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu od 20. juna 2018. godine, koji je ona prihvatila i 24. decembra 2018. godine sa tuženim zaključila aneks ugovora kojim je izvršena izmjena ugovora o radu na način da je apelantica sa radnog mjesta „radnik na održavanju higijene“ premještena na radno mjesto „ekonom“, za koje je propisana SSS, sa koeficijentom složenosti poslova od 5,40.
5. Okružni sud je istakao da je odredbama člana 170. stav 1. Zakona o radu propisano da poslodavac može radniku da ponudi izmjenu sadržaja ugovora o radu (aneks ugovora), između ostalog i radi rasporeda na drugo radno mjesto ili premještaja u drugo mjesto rada kod istog poslodavca, u skladu sa članom 172. tog zakona. Dok je odredbama člana 171. stav 4. Zakona o radu propisano da ako radnik prihvati ponudu za zaključenje aneksa ugovora, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava zakonitost tog ugovora u roku od šest mjeseci. Okružni sud je naveo da apelantica nije osporavala zakonitost ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. juna 2018. godine, kojim je bila raspoređena na poslove sa nižom stručnom spremom i nižim koeficijentom složenosti, odnosno manjom platom, niti je to učinila predmetnom tužbom. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da zbog toga ne postoji pravni osnov po kome apelantica zahtjeva razliku plate koju je primala po osnovu ugovora o radu od 31. decembra 2014. godine (i koju prima po osnovu aneksa ugovora o radu od 24. decembra 2018. godine) i ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. juna 2018. godine, na što se osnovano ukazuje i žalbom tuženog. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je drugostepeni sud postupao izvan žalbenih razloga tuženog i odluku donio po službenoj dužnosti. Apelantica takođe navodi da je sud neosnovano odbio njen tužbeni zahtjev, jer nije izrčito tražila da se utvrdi da je nezakonit ugovor o radu. Apelantica smatra da je u njenom tužbenom zahtjevu sadržan i zahtjev da se utvrdi nezakonitost ugovora o radu, ali da to nije mogla izričito zahtijevati budući da je u trenutku podnošenja tužbe ugovor bio zakonit (aneksom ugovora su otklonjene nezakonitosti) i njena tužba bi bila odbijena.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba Zakona o radu u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević