Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4535/19 (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije Mostar i Federalno pravobranilaštvo Sarajevo)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4535/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4535/19, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije Mostar i Federalnog pravobranilaštva Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije Mostar i Federalnog pravobranilaštva Sarajevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 647890 19 Rev od 4. jula 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije Mostar, kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo i Federalno pravobranilaštvo Sarajevo samostalno (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 27. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 647890 19 Rev od 4. jula 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 647890 17 P od 27. decembra 2017. godine, utvrđeno je da je tužena Federacija BiH, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine solidarno odgovorna za obaveze stečajnog dužnika Binas d.d. Bugojno koje su utvrđene presudama Općinskog suda u Bugojnu, pa se slijedom ovog utvrđenja nalaže tuženoj da kao solidarni dužnik isplati tužiteljima određene iznose novca na ime neisplaćenih plaća za period čekanja, toplog obroka i otpremnine, sa zakonskom zateznom kamatom. Tužena je također dužna tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 KM, sve u roku od 30 dana. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 647890 18 Gž od 26. septembra 2018. godine, žalba tužene radi naplate potraživanja iz radnog odnosa je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 647890 19 Rev od 4. jula 2019. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju tužitelji su formalni suparničari (član 362. stav 1. točka 2 ZPP-a), pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Tužena revizijom pobija dosuđujući dio drugostepene presude u odnosu na zahtjev svakog od tužitelja čija vrijednost za svakog od njih ne prelazi imovinski cenzus od 30.000,00 KM, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a.

4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 647890 18 Gž od 26. septembra 2018. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 647890 19 Rev od 4. jula 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 647890 18 Gž od 26. septembra 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanata za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 647890 19 Rev od 4. jula 2019. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 647890 18 Gž od 26. septembra 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njihovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 647890 18 Gž od 26. septembra 2018. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4535/19 (Federacija Bosne i Hercegovine… | Sudska praksa | Aktio