Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3656/19 (M. T.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 18
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3656/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-3656/19, rješavajući apelaciju Mehmeda Telalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Telalovića podnesena protiv Rješenja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine broj 1003/2019 od 5. septembra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Telalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Edin Imamović, advokat iz Zenice, podnio je 20. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) broj 1003/2019 od 5. septembra 2019. godine.
2. Osporenim rješenjem Vlade od 5. septembra 2019. godine, u ponovljenom postupku, određeno je da se u cilju zaštite javnog interesa ukida izvršno rješenje Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 6. avgusta 2014. godine kojim je apelantu iz Budžeta Ministarstva za 2014. godinu, za kapitalna ulaganja – investicije u poljoprivredna gazdinstva koja se bave proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda iz Dodatka I Zakona o poljoprivredni, odobrena novčana podrška u iznosu od 47.990,00 KM za projekat „Izgradnja farme pilića“ i izvršena isplata prve rate u iznosu od 19.196,00 KM. U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja navedeno je da protiv istog rješenja nije dopuštena žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor tužbom kod nadležnog Kantonalnog suda u Sarajevu, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja, kao i da se tužba predaje u dva primjerka neposredno sudu ili šalje putem pošte preporučeno, taksirana sa 100 KM, te da se uz tužbu prilaže osporeno rješenje u originalu ili ovjerenoj kopiji. Osim toga, navedeno je da u skladu sa članom 17. stav (1) Zakona o upravnim sporovima tužba ne sprečava izvršenje predmetnog upravnog akta. Prema stanju spisa, apelant protiv navedenog rješenja nije pokrenuo upravni spor u skladu s poukom o pravnom lijeku koju je rješenje sadržavalo.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je, prema stanju u spisu, apelant propustio da u skladu sa odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) u propisanom roku pokrene upravni spor pred nadležnim sudom protiv Rješenja Vlade broj 1003/2019 od 5. septembra 2019. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević