Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2910/18 (G. Š.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Propisano zakonom
  • Građanski postupak
  • Dokazni postupak
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
  • Pasivna legitimacija
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2910/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2910/18, rješavajući apelaciju Grujice Šapića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Grujice Šapića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 201237 17 Gž od 20. februara 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 201237 14 Mal od 5.

jula 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Grujica Šapić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banjaluke, podnio je 21. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 201237 17 Gž od 20. februara 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 201237 14 Mal od 5. jula 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i „Toplana“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 4. novembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su 12.i 13. novembra 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok tužena nije dostavila odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Mal 201237 14 Mal od 5. jula 2017. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati određeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Presudom je dalje obavezan apelant da tuženoj nadoknadi troškove postupka u određenom iznosu, dok je odbijen preko dosuđenog iznosa zahtjev tužene za naknadu troškova, sve bliže precizirano u izreci presude.

6. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo sve dokaze koje je izveo u postupku, te je, između ostalog, naveo da je uvidom i čitanjem izvještaja tužene od 21. februara 2014. godine, utvrđeno da je Komisija za utvrđivanje navoda potrošača o uzroku štete i navoda o odgovornosti radnika tužene za štetu na licu mjesta ustanovila da je do curenja koje je prouzrokovalo štetu na apelantovom stanu došlo zbog dotrajalosti i otkaza ekspanzione posude u potkrovlju zgrade. Takođe je izvršio uvid i čitanje prijedloga sporazuma za naknadu štete tužene od 10. marta 2014. godine, sačinjen na apelantov prijedlog, iz kojeg proizlazi da se njim regulišu međusobna prava i obaveze između tužene i apelanta povodom nastanka štete na apelantovom stanu, za koju odgovornost prihvata tužena, te je apelantu ponuđen određeni novčani iznos, koji apelant nije prihvatio. Osnovni sud je istakao da između parničnih stranaka nije sporno da je 20. februara 2014. godine apelantov stan oštećen (poplavljen) usljed curenja vode zbog kvara na ekspanzionoj posudi koja se nalazi u potkrovlju zgrade iznad apelantovog stana, odnosno da je nastala materijalna šteta na apelantovom stanu zbog dotrajalosti i otkaza stare ekspanzione posude. Dalje je naveo da predmetna ekspanziona posuda nema adekvatan način odvoda vode, te da svaki kvar na ekspanzionoj posudi koji se odlikuje curenjem dovodi do pojave sigurne štete u stanovima ispod ekspanzionih posuda. Istakao je da su se više puta dešavali kvarovi na ekspanzionoj posudi, što je i ranije prouzrokovalo oštećenja na apelantovom stanu.

7. Odlučujući o istaknutom prigovoru nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene, Osnovni sud je zaključio da je osnovan. U vezi s tim, Osnovni sud je opširno objasnio pitanje aktivne i pasivne legitimacije. Dalje je naveo da se odredbama čl. od 97 do 104 Zakona o stvarnim pravima uređuju određene specifičnosti upravljanja susvojinskom zajednicom etažnih vlasnika, ali se na pitanja koja nisu uređena navedenim zakonskim odredbama primjenjuju opšta pravila o upravljanju zajedničkom stvari, prije svega odredbe čl. od 30 do 35 istog zakona, te je citirao odredbe člana 98 tačka a) i člana 101 st. 1, 2 i 3 Zakona o stvarnim pravima. Osnovni sud je takođe citirao odredbe člana 2 stav 1, člana 3 tačka ž), člana 6 stav 1, člana 12, člana 13 tačka g), člana 14 stav 1 tač. z) i r) i stav 2, člana 15, člana 16 stav 1 tačka j) i stav 2, člana 17 st. 1 i 2, člana 22 tač. a) i b), člana 25 tačka v), člana 38 stav 1 i člana 39 st. 1 i 2 Zakona o održavanju zgrada. Osnovni sud je naveo i odredbe člana 4, člana 5 st. 4 i 6 i člana 6 Odluke o opštim uslovima za isporuku toplotne energije (u daljnjem tekstu: Odluka), te istakao da se kućna toplotna stanica sastoji od uređaja za mjerenje temperature, pritiska, protoka i količine toplotne energije, uređaja za regulaciju temperature i protoka, cirkulacionih pumpi, izmjenjivača toplote, ekspanzionih posuda sa sigurnosnim ventilima i odgovarajuće armature.

8. Imajući u vidu tužbeni zahtjev, Osnovni sud je naveo da je apelant dužan da dokaže da su u ovom slučaju ispunjeni uslovi iz odredbe člana 154 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) da mu tužena naknadi štetu na stanu koja je proizašla iz štetnog događaja, tj. zbog curenja vode iz ekspanzione posude iznad stana, sve opet zbog dotrajalosti i otkaza stare ekspanzione posude u potkrovlju zgrade, što apelant u ovom postupku nije dokazao. U vezi s tim, obrazložio je da između parničnih stranaka nije sporno da je do predmetne štete na stanu došlo zbog dotrajalosti i otkaza stare ekspanzione posude u potkrovlju zgrade iznad apelantovog stana. Shodno navedenom, prema ocjeni Osnovnog suda, proizlazi zaključak da je do predmetne štete na apelantovom stanu došlo usljed neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade (instalacija centralnog grijanja, grijnih tijela u zgradi, dijelova toplotnih postrojenja i uređaja zgrade s punjenjem, pražnjenjem i ozračivanjem toplovodne mreže), u konkretnom slučaju, kućne toplotne stanice koja se, između ostalog, sastoji od ekspanzione posude od strane etažnih vlasnika. Dalje je naveo da su etažni vlasnici, saglasno odredbama člana 6 stav 1 i člana 12 Zakona o održavanju zgrada, dužni da zajedničke dijelove zgrade održavaju i finansiraju zajednički kroz redovno održavanje i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade na način kako to propisuju odredbe člana 3 tačka g) i člana 14 stav 1 tač. z) i r) [očita greška – odredba ne sadrži tačku r)] i stav 2 istog zakona. Kako iz navedenog nesporno proizlazi da je do predmetne štete na apelantovom stanu došlo zbog propusta u održavanju zajedničkih dijelova zgrade – ekspanzione posude od strane zajednice etažnih vlasnika, Osnovni sud je zaključio da pasivnu legitimaciju u ovom sporu nema tužena. Kako je utvrđeno da parnične stranke nisu u materijalno-pravnom odnosu, Osnovni sud je usvojio prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene i odbio apelantov tužbeni zahtjev. Istakao je da je prilikom odlučivanja imao u vidu sve istaknute prigovore i navode parničnih stranaka, ali ih posebno nije obrazložio jer nisu od uticaja na drugačiju odluku suda.

9. Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 201237 17 Gž od 20. februara 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o glavnom zahtjevu i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka. Presudom su dalje odbijeni zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka/odgovora na žalbu.

10. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je pravilan stav prvostepenog suda da je do predmetne štete na apelantovom stanu došlo zbog dotrajalosti i otkazivanja stare ekspanzione posude u potkrovlju zgrade iznad stana usljed neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade koje trebaju da održavaju i finansiraju etažni vlasnici zajednički, te da redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade obuhvata i instalacije centralnog grijanja (kotlovnica, podstanica, mreže sa grijnim tijelima, ventili, dimnjak, centralno grijanje i druge instalacije), a u konkretnom slučaju, u kućne toplovodne instalacije spada i ekspanziona posuda, tako da je do štete došlo usljed propusta u održavanju zajedničkih dijelova zgrade, tj. ekspanzione posude od strane zajednice etažnih vlasnika, tako da proizlazi da pasivnu legitimaciju u ovom sporu nema tužena. Ocijenjeni su neprihvatljivim žalbeni navodi da Zakon o održavanju zgrada u većem dijelu svojih odredbi obavezuje zajednicu etažnih vlasnika na radove hitnih i redovnih investicionih održavanja, ali da se nigdje ne spominje ekspanziona posuda, pa bi tumačenjem Zakona o održavanju zgrada o toj posudi neko drugi trebalo da brine, odnosno trebalo bi da brine tužena kao distributer grijanja. U vezi s tim, Okružni sud je obrazložio da ukoliko Zakon o održavanju zgrada nije taksativno nabrojao sve dijelove toplovodnih instalacija, odredbom člana 5 stav 4 Odluke propisano je da je kućna podstanica skup uređaja i opreme razvodnih, regulacionih i bezbjednosnih sistema i uređaja za korišćenje toplotne energije za grijanje i opreme za raspodjelu toplotne energije za različite sisteme kućnih instalacija. Dalje je obrazložio da kućna podstanica obuhvata uređaje i opremu u pravcu strujanja nosioca toplote, uređaje i opremu od ventila na ulazu u primarni dio do ventila iza cirkulacionih pumpi sekundarnog dijela kućne podstanice, zaključno sa tim ventilima, kako to određuje stav 5 istog člana, s tim da stav 6 istog člana Odluke propisuje da kućne instalacije za grijanje obuhvataju uređaje i opremu od cirkulacionih pumpi u smjeru spajanja nosioca toplote do ventila na sabirniku nosioca toplote na njegovom toku iz grijnih tijela. Istakao je da je odredbom člana 6 Odluke propisano da tužena održava dijelove toplifikacionog sistema iz člana 1 od tačke 1 do tačke 4, a kupci održavaju kućne instalacije.

11. Prema mišljenju Okružnog suda, iz navedenog slijedi da kada dođe do bilo kakve havarije na kućnim instalacijama, tužena je kao distributer dužna da zaustavi vodu, prekine dovod toplotne energije i spriječi nastupanje veće štete, a popravka i izmjena kućnih instalacija vrši se van grijne sezone bilo od tužene ili specijalizovanog subjekta uz znanje tužene. Dalje je naveo da je pogrešan apelantov pristup kada tvrdi da je tužena, ukoliko je smatrala da je pasivno legitimisana zajednica etažnih vlasnika, trebalo da preuzme teret dokazivanja i dokaže ko je u obavezi da ekspanzionu posudu održava jer je na apelantu kao tužiocu teret dokaza. U vezi s tim je obrazložio da odredba člana 123 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, a da će sud slobodnom ocjenom dokaza, koje su izvele stranke, utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku. Dalje je obrazložio da je predmet navedene odredbe teret dokazivanja, pa kako shodno odredbi člana 7 ZPP teret dokazivanja snose stranke, a on se sastoji ne samo u dužnosti nego i u ovlašćenju stranaka u predlaganju dokaza kojima se utvrđuju njihove tvrdnje o određenim činjenicama i postojanju neke činjenice o kojoj je ta tvrdnja iznesena, predlaganju dokaza za utvrđivanje činjenica u pogledu kojih je stranka iznijela suprotne tvrdnje, kao i onih koje protivna strana nije osporila, ali ih nije ni priznala. Budući da tužena nije odgovorna za nastalu štetu, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da ona nije ni pasivno legitimisana u ovoj parnici, te je u cjelini odbio apelantov tužbeni zahtjev. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da se u Zakonu o održavanju zgrada i Odluci nigdje ne navodi da predmetna ekspanziona posuda predstavlja svojinu zajednice etažnih vlasnika, odnosno stanara, te da u toj situaciji nije moguće donijeti odluku na apelantovu štetu. Apelant smatra da je u postupku bilo nužno ispravno pravno tumačiti prijedlog sporazuma tužene o naknadi štete od 10. marta 2014. godine i izvještaj tužene od 21. februara 2014. godine. Ističe da mu je tužena nadoknadila istu štetu koja je nastala 2010. godine, kao i da je nakon predmetnog štetnog događaja popravila, odnosno zamijenila predmetnu ekspanzionu posudu, čime je, prema apelantovom mišljenju, tužena priznala odgovornost za štetu.

b) Odgovor na apelaciju

13. Okružni sud navodi da ostaje pri razlozima datim u osporenoj presudi. Ističe i da kod ostalih isporučilaca energije, odnosno usluga, „Elektrodistribucija“ odgovara za kvarove na prenosnicima do strujomjera, a „Vodovod“ do vodomjera, a za ostale kvarove koji se nalaze unutar kuće, odnosno zgrade, odgovara potrošač, odnosno zajednica etažnih vlasnika, pa tako i kod isporuke toplotne energije. Ističe primjer za stare zgrade gdje su se potrošači u višim dijelovima zgrade isključili sa toplovoda, tada potrošač koji je posljednji, odnosno najviši, treba da instalira ventile za ozračivanje i sam vrši ozračivanje jer tužena kao isporučilac toplotne energije nije ovlašćena da pristupi u stan iz tog razloga. Okružni sud smatra da su u osporenim odlukama pravilno ocijenjene odredbe Zakona o održavanju zgrada, te da je prvostepeni sud pravilno cijenio da je do predmetne štete na apelantovom stanu došlo usljed neodržavanja zajedničkih instalacija zgrada, a apelant u postupku nije dokazao suprotno.

14. Osnovni sud apelantove navode smatra neosnovanim. Ističe da je ukazao na bitno činjenično stanje i na relevantne propise, te iz kojih razloga je presuda donesena. V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka Ustavnog suda, 45/09 – odluka Ustavnog suda, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst.

Član 7. st. 1. i 2.

Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 123.

Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

16. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93 i 3/96). Za potrebe ove odluke koristi se tekst zakona kako je objavljivan u službenim glasilima.

Član 154. stav 1.

(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

17. Zakon o održavanju zgrada („Službeni glasnik RS“ broj 101/11).

Član 6. stav 1.

(1) O održavanju i finansiranju održavanja zgrade odlučuju etažni vlasnici, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom, njihovim ugovorima i drugim aktima zajednice.

Član 12.

Zajedničke dijelove zgrade održavaju i finansiraju etažni vlasnici zajednički.

Član 13. tačka g) Redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade obuhvaća popravke i zamjene i slične poslove, a to su:

g) redovni pregledi i servisiranje hidroforskih postrojenja u zgradi, instalacija centralnog grijanja (kotlarnica, podstanica, mreže sa grijnim tijelima, ventila, dimnjaka centralnog grijanja i drugih instalacija), instalacija i uređaja za gašenje požara u zgradi, gromobranskih instalacija, instalacija vodovoda i kanalizacije u zgradi, elektroinstalacija, uređaja za nužno svjetlo, uređaja i opreme za klimatizaciju i ventilaciju zgrade, Član 14. stav 1. tač. z) i j) i stav 2.

(1) Investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade obuhvaća održavanje:

z) otklanjanje uzroka nestanka struje zbog kvara na elektro instalaciji zgrade od strujomjernog ormara do razvodne table u stanu, odnosno sijaličnog mjesta u zajedničkim prostorijama,

j) popravke ili zamjene cijevne mreže, grijnih tijela i dijelova toplovodnih, odnosno plinskih postrojenja zgrade, zbog prskanja dijelova mreže, grijnih tijela i toplovodnog, odnosno plinskog sistema (2) Etažni vlasnik je dužan da bez odlaganja omogući izvođenje radova iz stava 1. ovog člana u dijelu koji se odnosi na njegov posebni dio zgrade ili kad se ti radovi moraju izvesti iz prostora njegovog posebnog dijela zgrade.

18. Odluka o opštim uslovima za isporuku toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 26/13). Za potrebe ove odluke koristi se tekst preuzet sa internet stranice Registra službenih glasnika Grada Banjaluka http://sgbl.banjaluka.rs.ba/rsg/klijent/akt.php?id_akt=23063.

Član 4.

Tehnološku cjelinu Toplifikacionog sistema - čine njegovi osnovni dijelovi:

a) toplotni izvori,

b) centralni toplotni izvor,

v) periferni toplotni izvor,

g) distributivna mreža,

d) priključci,

ž) kućne podstanice, i

z) kućne instalacije.

Član 5.

(1) Toplotni izvor obuhvata termoenergetska postrojenja za proizvodnju toplotne energije.

(2) Distributivna mreža je vrelovodna i toplovodna mreža - koja predstavlja sistem povezanih uređaja i instalacija koji su namijenjeni distribuciji toplotne energije do kupaca. Distributivna mreža i priključci obuhvataju vrelovode od Toplane do kućnih podstanica, zaključno sa ventilima na ulazu u primarni dio kućnih podstanica.

(3) Priključak je cjevovod koji povezuje priključne šahtove, ili odvajanja od distributivne mreže sa kućnom podstanicom.

(4) Kućna podstanica je skup uređaja i opreme, razvodnih, regulacionih i sigurnosnih sistema i uređaja za korišćenje toplotne energije za grijanje, i opreme za raspodjelu toplotne energije za različite sisteme kućnih instalacija.

(5) Kućna podstanica obuhvata, gledano u pravcu strujanja nosioca toplote, uređaje i opremu od ventila na ulazu u primarni dio, do ventila - iza cirkulacionih pumpi sekundarnog dijela kućne podstanice, zaključno sa tim ventilima.

(6) Kućne instalacije za grijanje obuhvataju uređaje i opremu - od ventila iza cirkulacionih pumpi, u smjeru strujanja nosioca toplote, do ventila na sabirniku nosioca toplote na njegovom toku iz grijnih tijela.

Član 6.

Toplana održava dijelove tehnološke cjeline Toplifikacionog sistema iz člana 4. ta. 1 do 4 ovih uslova, a kupci održavaju kućne instalacije. Član 29. st. 3. i 4.

(2) Etažni vlasnik dužan je da vrši održavanje svog posebnog dijela zgrade, koji uključuje instalaciju centralnog grijanja, odnosno grijnih tijela u stanu.

(3) Održavanje zajedničkih dijelova zgrade, koji podrazumijevaju instalaciju centralnog grijanja, grijnih tijela u zgradi, dijelova toplotnih postrojenja i drugih uređaja do toplotne stanice, održavaju i finansiraju etažni vlasnici - zajednički.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 Mal 201237 17 Gž od 20. februara 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov zastupnik je primio 23. marta 2018. godine, a apelacija je podnesena 21. maja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom;

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na naknadu materijalne štete, dakle na predmet građansko-pravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

27. Ustavni sud podsjeća da apelant, u suštini, ukazuje da su u predmetnom postupku proizvoljno ocijenjeni dokazi i proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, te da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

28. Takođe, Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne čini očito proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 44/05).

29. Dovodeći navedene stavove u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud sproveo dokazni postupak (uvidom i čitanjem materijalne dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka građevinsko-arhitektonske struke i njegovim saslušanjem, saslušanjem apelanta i svjedoka) i utvrdio činjenično stanje, te na osnovu relevantnih odredbi materijalnog prava odbio apelantov tužbeni zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene. U vezi s tim je, nasuprot apelacionim navodima, Osnovni sud u obrazloženju presude jasno naveo koje činjenice su utvrđene iz sadržine izvedenih dokaza, te opširno citirao zakonske odredbe i doveo ih u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, na osnovu čega je zaključio da je do predmetne štete na apelantovom stanu došlo zbog propusta u održavanju zajedničkih dijelova zgrade – ekspanzione posude od strane zajednice etažnih vlasnika, pa pasivnu legitimaciju u ovom sporu nema tužena. Pri tome je Osnovni sud ukazao da je ekspanziona posuda dio kućne toplotne stanice, koja predstavlja zajedničke dijelove zgrada i koje održava zajednica etažnih vlasnika. Osim toga, ukazao je i da je prilikom odlučivanja imao u vidu sve istaknute prigovore i navode parničnih stranaka, ali ih nije posebno obrazlagao jer nisu od uticaja na drugačiju odluku suda. Navedeni stavovi Osnovnog suda su potvrđeni drugostepenom presudom Okružnog suda, koji ju je u cjelini prihvatio kao pravilnu i zakonitu, ističući da kako tužena nije odgovorna za nastalu štetu, nije ni pasivno legitimisana u ovoj parnici. Pri tome je Okružni sud cijenio i apelantove navode koji su se odnosili na okolnost da se ekspanziona posuda nigdje ne spominje u Zakonu o održavanju zgrada i da bi o njoj trebalo da brine tužena kao distributer grijanja, te ukazao da je odredbama Odluke propisano šta je kućna podstanica i šta sadrži, kao i šta održava tužena, a šta kupci. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i zadovoljavajuće razloge u pogledu ocjene provedenih dokaza, te u vezi s tim utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava, odgovorili na sve apelantove navode koji su ocijenjeni bitnim i relevantnim za odlučenje, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

31. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili izvedene dokaze na osnovu kojih su utvrdili činjenično stanje, te su detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u kojim su zaključili da je do predmetne štete na apelantovom stanu došlo zbog propusta u održavanju zajedničkih dijelova zgrade – ekspanzione posude od strane zajednice etažnih vlasnika, pa pasivnu legitimaciju u ovom sporu nema tužena, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2910/18 (G. Š.) | Sudska praksa | Aktio