Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4558/19 (Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4558/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4558/19, rješavajući apelaciju Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 41 0 Rs 049866 17 Rev od 20. avgusta 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant) , podnio je 27. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 Rs 049866 17 Rev od 20. avgusta 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 049866 14 Rs od 18. decembra 2015. godine, odbijen je tužitelj Faruk Kadić sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita te da se ista poništava, kao i sa zahtjevom da se tuženi apelant obaveže da tužitelju uspostavi radno pravni status kod apelanta, te da mu po osnovu naknade plaće za određeni period isplati iznos od 7.693,03 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezuje se apelant da tužitelju isplati na ime razlike između pripadajuće i isplaćene plaće ukupan iznos od 1.840,77 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 790,00 KM, sve u roku od 15 dana. Apelant je odbijen sa protu tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se tužitelj obaveže da mu isplati iznos od 710,00 KM, koji je primio za određeni period po osnovu toplog obroka, zbog korekcije koeficiijenta. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 049866 16 Rsž od 13. decembra 2016. godine, žalba tužitelja je uvažena, i prvostepena presuda preinačava u stavu I izreke na način da se tužbeni zahtjev u tom dijelu djelimično usvaja, tako da se utvrđuje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu nezakonita pa se ista poništava. Istovremeno presuda se ukida u odnosu na tužbeni zahtjev da se apelant obaveže da tužitelju uspostavi radno pravni status i da mu na ime naknade plaće isplati gore navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama. Što se tiče zahtjeva da mu kod nadležne službe na plaću uplati iznos od 2.546,34 KM na ime doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje, predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak. Žalba apelanta je djelimično uvažena, prvostepena presuda (stav II izreke), u dijelu odluke kojom je apelant obavezan da tužitelju isplati na ime razlike pripadajuće i isplaćene plaće za određeni period ukupan iznos od 1.840,77 KM, kao i da mu nadoknadi troškove postupka, se ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu žalba apelanta je odbijena i presuda u stavu III izreke je potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine federacije BiH“ broj 98/15), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog djela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Kako se u konkretnom slučaju pobija pravosnažna presuda u dijelu u kome je utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i kao takva se poništava a označena vrijednost spora u tužbi iznsoi 8.000,00 KM, to revizija kao vanredni pravni lijek po imovinskom kriteriju nije dopuštena (član 237. stav 2. ZPP-a).
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 049866 16 Rsž od 13. decembra 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 Rs 049866 17 Rev od 20. avgusta 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 049866 16 Rsž od 13. decembra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 5. januara 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 049866 16 Rsž od 13. decembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 049866 16 Rsž od 13. decembra 2016. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević