Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-428/18 (Z. N, S. R, N. S. i M. S. i drugi)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-428/18
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP 428/18, rješavajući apelaciju Z. N. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Z. N., S. R., N. S. i M. S.
(zakonski nasljednici iza umrlog D. S.), G. B. rođ. A. (zakonska nasljednica iza umrlog M. A.), Z. Č., C. Č., M. Ć., V. Đ., N. G., M.
K., J. K., M. L., Đ. L., S. M., D. L., B. P., B. S., Ž. S., S. T., R. Z.,
M. N., Ž. L., M. T. i O. P.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju u predmetu broj 85 0 I 005065 16 I 4.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima Z. N., S. R., N. S. i M. S. (zakonski nasljednici iza umrlog D. S.), G. B.
rođ. A. (zakonska nasljednica iza umrlog M. A.), Z. Č., C. Č., M.
Ć., V. Đ., N. G., M. K., J. K., M. L., Đ. L., S. M., D. L., B. P., B. S., Ž. S., S. T., R. Z., M. N., Ž. L., M. T. i O. P. isplati ukupan iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 85 0 I 005065 16 I 4, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Z. N., S. R., N. S. i M. S. (zakonski nasljednici iza umrlog D. S.), G. B. rođ. A. (zakonska nasljednica iza umrlog M. A.), Z. Č., C. Č., M. Ć., V. Đ., N. G., M. K., J. K., M. L., Đ. L., S. M., D. L., B. P., B. S., Ž. S., S. T., R. Z., M. N., Ž. L., M. T. i O. P. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 22. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 I 005065 16 I 4.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 2. jula 2019. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 2. oktobra 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 2. i 3. decembra 2019. godine od Osnovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
1. Apelanti su 13. aprila 2009. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Hemoprodukt“ AD Doboj) na osnovu izvršne isprave – Presude Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000-056 od 14. decembra 2007. godine, koja je ispravljena Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000-056 od 28. decembra 2007. godine i preinačena Presudom Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-08-000 055 od 4. februara 2009. godine radi isplate potraživanja iz radnih odnosa, v. sp. 205.346,37 KM.
2. Osnovni sud je 29. septembra 2009. godine donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 00 5065 09 I da se apelanti namire iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina, kao i zapljenom, procjenom vrijednosti i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Predmetnim rješenjem o izvršenju je odlučeno i o pristupanju apelanata predmetu broj 85 0 Ip 000160 07 Ip.
3. Osnovni sud je 1. decembra 2009. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor na predmetno rješenje o izvršenju. Postupajući prema zaključcima Osnovnog suda, sudski izvršioci su 9. i 30. decembra 2009. godine sačinili zapisnike o popisu i procjeni izvršenikovih stvari. Okružni sud u Doboju je 14. maja 2010. godine donio rješenje kojim je odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje kojim je odbijen kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
4. Osnovni sud je 15. maja 2012. godine donio zaključak o prodaji izvršenikovih pokretnih stvari putem javnog nadmetanja broj 85 0 I 005065 09 I kojim je određena prva prodaja izvršenikovih pokretnih stvari, na kojoj su prodate određene stvari.
5. Apelanti su 31. jula 2012. godine Osnovnom sudu podnijeli novi prijedlog za izvršenje označavajući kao predmet i sredstvo izvršenja izvršenikovu nekretninu. Na osnovu prijedloga apelanata, Osnovni sud je 20. novembra 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 031226 12 I, na koje je izvršenik izjavio prigovor.
6. Na prijedlog apelanata, Osnovni sud je 5. septembra 2013. godine donio rješenje o razdvajanju predmeta.
7. Nakon toga, Osnovni sud je naložio popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari radi namirenja duga apelanata, a zaključkom od 5. septembra 2013. godine Osnovni sud je odredio drugu prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, na kojoj su apelanti kupili izvršenikove pokretne stvari.
8. Osnovni sud je 25. decembra 2013. godine donio Rješenje o dosudi broj 85 0 I 005065 09 I kojim je dosudio u vlasništvo prodate pokretne stvari apelantima. Osnovni sud je 23. januara 2014. godine izvršio ispravku rješenja o dosudi. Okružni sud u Doboju je rješenjem od 29. aprila 2014. godine odbio izvršenikovu žalbu i potvrdio pobijano rješenje od 23. januara 2013. godine, a žalbu trećeg lica je odbacio kao nedopuštenu. Osnovni sud je 19. avgusta 2014. godine donio zaključak o predaji u posjed pokretnih (kupljenih) stvari, uz pomoć sudske policije.
9. Izvršenik je 12. septembra 2014. godine podnio zahtjev za prekid postupka, koji je Osnovni sud odbio rješenjem od 23. septembra 2014. godine. Apelanti su 3. septembra 2014. godine podnijeli trećem licu i izvršeniku zahtjev za mirnu predaju pokretnih stvari, nakon čega su Osnovnom sudu podnijeli zahtjev za donošenje dopunskog zaključka za prinudnu predaju izvršenikovih pokretnih stvari na određenoj lokaciji.
10. Osnovni sud je donio Rješenje broj 85 0 I 00 5065 09 I3 od 12. avgusta 2015. godine kojim je prekinuo postupak izvršenja u predmetnoj pravnoj stvari, i to na osnovu obavještenja Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 L 020741 14 od 2. jula 2015. godine da je nad izvršenikom pokrenut likvidacijski postupak, te je 13. avgusta 2015. godine donio zaključak kojim je odložio izvršenje predaje pokretnih stvari zbog otvaranja likvidacijskog postupka nad izvršenikom.
11. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 St 020741 15 St od 14. decembra 2016. godine određen je nastavak izvršnog postupka u ovom predmetu, te su apelanti i izvršenikov stečajni upravnik dostavili Osnovnom sudu zahtjev za nastavak postupka. Postupajući prema navedenom zahtjevu, Osnovni sud je donio Rješenje broj 85 0 I 005065 16 I 4 od 30. decembra 2016. godine kojim je utvrdio da su namireni troškovi parničnog i izvršnog postupka, a određeno je da ostaje na snazi Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 005065 09 I za preostali iznos zakonske zatezne kamate i glavni dug. Osnovni sud je 31. avgusta 2018. godine donio rješenje kojim je usvojio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o namirenju od 30. decembra 2016. godine, te je navedeno rješenje od 30. decembra 2016. godine ukinuo i donio novo rješenje, bliže označeno u izreci navedenog rješenja. Izvršenik je na navedeno rješenje od 31. avgusta 2018. godine izjavio žalbu, na koju su apelanti 21. septembra 2018. godine dostavili odgovor. Osnovni sud je 30. septembra 2019. godine predmet dostavio Okružnom sudu u Doboju na postupanje povodom žalbe.
12. Postupajući povodom izvršenikove žalbe, Okružni sud u Doboju je donio rješenje od 6. novembra 2019. godine kojim je izvršenikovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje od 31. avgusta 2018. godine, te je spis vraćen Osnovnom sudu na nadležno postupanje.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje. Apelanti su naveli tok predmetnog postupka, kao što je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakli da su više puta urgirali pred Osnovnim sudom s ciljem rješavanja predmetnog postupka. Apelanti ukazuju da im je zbog nesprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku onemogućeno namirenje potraživanja. Apelanti predlažu da Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nepostupanja Osnovnog suda u razumnom roku, kao i troškove sastavljanja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
8. Osnovni sud je naveo procesne radnje koje je preduzimao u toku izvršnog postupka.
9. Ustavni sud je 2. i 3. decembra 2019. godine od Osnovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku iz kojih proizlazi da je Okružni sud u Doboju donio rješenje od 6. novembra 2019. godine, kao i da je predmetni spis vraćen Osnovnom sudu na nadležno postupanje.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
14. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
16. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
17. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
18. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 13. aprila 2009. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja rješenja Osnovnog suda od 12. avgusta 2015. godine kojim je predmetni postupak prekinut radi pokretanja likvidacijskog postupka nad izvršenikom, pa od 14. decembra 2016. godine kao dana donošenja rješenja Okružnog privrednog suda u Doboju kojim je određen nastavak izvršnog postupka pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od devet godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
20. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju najprije zapaža da se radi o izvršnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (veći broj tražilaca izvršenja, pristupanje drugom postupku, naplata potraživanja apelanata nad izvršenikovim pokretnim stvarima, zatim na nekretninama), Ustavni sud smatra da se radi o nešto složenijem postupku.
21. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su se apelanti obraćali Osnovnom sudu s urgencijama i molbama za postupanje, što ukazuje da je predmetni postupak od značaja za apelante i da su nastojali da ga ubrzaju. Međutim, pored navedenog, Ustavni sud zapaža da su apelanti u toku postupka predlagali promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njihovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njihovog potraživanja, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Osnovni sud postupao prema prijedlogu apelanata.
13. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenje o izvršenju od 29. septembra 2009. godine donio tek pet mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje apelanata, što je suprotno članu 15. Zakona o izvršnom postupku. Nadalje, Ustavni sud uočava da je nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju Osnovni sud imao određene periode neaktivnosti (trebalo mu je oko dvije godine da donese zaključak o prvoj prodaji izvršenikovih pokretnih stvari, kao i godina i osam mjeseci da odluči o izvršenikovom prigovoru, te mu je trebalo nešto kraće od godinu dana da dostavi spis na nadležno postupanje Okružnom sudu u Doboju), što se ne može smatrati adekvatnom ažurnošću, a koju Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ničim nije opravdao. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, također u analiziranom periodu, preduzimao određene procesne radnje, između ostalog, odlučio o izvršenikovom prigovoru na rješenje o izvršenju, odlučio o spajanju predmeta, a kasnije i o njihovom razdvajanju, kao i da su sudski izvršioci dva puta sačinili zapisnik o popisu i procjeni izvršenikovih stvari, zatim je održao dvije javne prodaje izvršenikovih pokretnih stvari, odlučio o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, odlučio o prekidu postupka izvršenja, kao i o njegovom nastavku. Međutim, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je, iako je Osnovni sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, taj sud je imao i značajan period neaktivnosti u trajanju od oko pet godina. Stoga, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko devet godina i nije okončan, a pri tome za period pasivnosti od oko pet godina nema razumnog opravdanja, Ustavni sud nalazi da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Naknada nematerijalne štete
14. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
15. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 2.700,00 KM.
16. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Naknada troškova sastavljanja apelacije
17. Osim toga, u vezi s traženjem apelanata da im se isplate troškovi sastavljanja apelacije, Ustavni sud ukazuje da, prema Pravilima Ustavnog suda, ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanata. VIII.Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje preko devet godina i još uvijek nije okončan zbog toga što je Osnovni sud uslijed neaktivnosti i nedjelotvornog postupanja propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično sprovede izvršni postupak.
23. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević