Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1190/19 (D.D. i H. K.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 10. EK i član II/3.h) Ustava BiH (Sloboda izražavanja)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1190/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-1190/19, rješavajući apelacije D. D. i Hasiba Kličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
D. D. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 004458 18 U od 5. decembra 2018. godine;
Hasib Kličić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 014873 19 U od 11. septembra 2019. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1190/19
1. D. D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, podnijela je 11. marta 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 U 004458 18 U od 5. decembra 2018. godine.
2. Osporenom odlukom Kantonalnog suda odbijena je apelantičina tužba protiv rješenja tuženog (Općinskog suda u Livnu) od 16. maja 2018.godine. Navedenim rješenjem odbijena je apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja tuženog od 19. aprila 2018.godine kojim je apelantici dopušten pristup traženim informacijama na način da apelantica svakim radnim danom u pisarnici suda može izvršiti uvid u upisnik sudske uprave.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je članom 14. stav 2. tačka 1. Zakona o slobodi pristupa informacijama FBiH propisano da kad organ odobri pristup informaciji rješenje sadrži obavještenje o mogućnosti ličnog pristupa informaciji u prostorijama navedenog organa. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je apelantičinom zahtjevu udovoljeno na način da apelantica može lično doći i u pisarnici suda izvršiti uvid, zbog čega je neosnovan apelantičin prigovor da je sud morao naznačiti mogućnost kopiranja, troškove itd, te naglasio da je apelantica prilikom pristupa u pisarnicu i nakon izvršenog uvida mogla zatražiti i kopije. Također, Kantonalni sud je naveo da su podaci o rasporedu predmeta interna stvar svakog suda, te da se o tome ne daju podaci za stranke.
2. AP-4067/19
4. Hasib Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 28. oktobra 2019. apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 014873 19 U od 11. septembra 2019. godine.
5. Osporenom odlukom Kantonalnog suda odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Gradonačelnika Grad Cazina) od 17. aprila 2019.godine. Navedenim rješenjem odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja Službe za opću upravu i društvene djelatnosti od 13. marta 2019. godine kojim je djelimično uvažen apelantov zahtjev te apelantu omogućen uvid u stare Austro-ugarske planove, dok kopiranje istih nije omogućeno zato što su ti planovi jako stari i u lošem stanju.
6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je članom 10. Zakona o premjeru i katastru zemljišta propisano da je uvid u podatke premjera i katastra zemljišta slobodan, ukoliko za pojedine podatke nije posebnim propisom drukčije određeno i može se vršiti samo u prisustvu ovlaštenog lica i u službenim prostorijama nadležnog organa uprave, koji o tim podacima vodi evidenciju. Istom odredbom je propisano da prepisivanje i kopiranje podataka prilikom uvida nije dozvoljeno, te da iznošenje planova iz službenih prostorija nadležnog organa nije dozvoljeno osim planova starog premjera, koje mogu iznositi samo radnici nadležnog organa uprave kada vrše održavanje premjera ili vještačenje. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da su pravilno upravni organi u skladu s članom 10. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, čl. 14. stav 5. i 25. stav 1. Zakona o slobodi pristupa informacijama FBiH, članom 237. stav 2. Zakona o upravnom postupku, te članom 119. Statuta tuženog odbili apelantov zahtjev za dostavu karata starog katastarskog operata.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1190/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u apelaciji broj AP- 1190/19 apelantica se pozvala na povredu prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, te člana 18. Evropske konvencije, dok se u apelaciji broj AP-4067/19 apelant pozvao i na povredu člana II/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose isključivo na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević