Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4537/19 (H. D., M. D., A. D., R. D., H. D., R. D. i H. D.)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4537/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-4537/19, rješavajući apelaciju Hasne Dedović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasne Dedović, Mirele Dedović, Adise Dedović, Raseme Dedović, Hamida Dedovića, Razije Dedović i Halima Dedovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 401731 19 Rev od 25. juna 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8.
juna 2018. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 14 P od 19. februara 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasna Dedović, Mirela Dedović, Adisa Dedović, Rasema Dedović, Hamid Dedović, Razija Dedović i Halim Dedović, svi iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti) , koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 27. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 401731 19 Rev od 25. juna 2019. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8. juna 2018. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 14 P od 19. februara 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 14 P od 19. februara 2016. godine, apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim bi se obavezala tužena Republika Srpska-Vlada RS da apelantima na ime nematerijalne štete-duševnih bolova isplati štetu skupa sa zateznom kamatom od dana nastanka štete, odnosno od dana pogibije bliskog srodnika, poginulog dana 15. avgusta 1992. godine, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Istovremeno obavezani su apelanti da tuženoj nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.640,00 KM, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8. juna 2018. godine, žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku izmijenjen je član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP) tako što je u stavu dva propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Apelanti su u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. točka 2. u vezi sa članom 365. ZPP-a) pa se dospustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara, a ne po njihovom zbiru. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude niti za jednog od apelanata ne prelazi vrijednosni kriterij od 30.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. nije ostvaren.
4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8. juna 2018. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 401731 19 Rev od 25. juna 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8. juna 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantima 15. oktobra 2018. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8. juna 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. novembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 401731 16 Gž od 8. juna 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević