Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1081/18 (S. G.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1081/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP 1081/18, rješavajući apelaciju Slavka Grbića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Slavko Grbić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-4030/05 od 30. marta 2018. godine.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Slavku Grbiću isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slavko Grbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj I-4030/05 od 30. marta 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 14. marta i 28. juna 2018. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

1. Apelant je 28. novembra 2005. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju ugovora o pozajmici novca, zaključenog 28. novembra 2005. godine, protiv izvršenika „Čajavec“ Uslužne djelatnosti a.d. Banja Luka. Osnovni sud je zaključkom od 24. januara 2018. godine naložio apelantu da u roku od osam dana od dana prijema zaključka dostavi izvršnu ispravu na kojoj temelji prijedlog za izvršenje, budući da navedeni ugovor ne predstavlja izvršnu, odnosno vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Zakona o izvršnom postupku. Navedeni zaključak apelant je primio 30. januara 2018. godine i u datom roku ni do dana donošenja rješenja nije postupio, te je Osnovni sud 30. marta 2018. godine donio Rješenje broj I-4030/05 kojim je odbio kao neosnovan apelantov prijedlog za izvršenje od 28. novembra 2005. godine.

5. Navedeno rješenje je 25. marta 2018. godine postalo pravosnažno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

6. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Naglašava da je Osnovni sud tek 24. januara 2018. godine donio zaključak kojim nalaže uređenje prijedloga za izvršenje. Apelant predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

7. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud se nije očitovao na navode apelacije o nerazumnoj dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka, nego je dostavio rješenje od 30. marta 2018. godine, te istakao da se apelant na isto rješenje nije žalio, te da je postalo pravosnažno 25. marta 2018. godine.

V.Relevantni propisi

8. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – OUS RS, 60/17 – OUS BiH, 115/17-OUS BiH, 58/18 - rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

9. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

11. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

12. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

15. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

16. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

17. Ustavni sud zapaža da je apelant 28. novembra 2005. godine pokrenuo izvršni postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan poslije podnošenja apelacije rješenjem Osnovnog suda od 30. marta 2018. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste oko 12 godina i četiri mjeseca. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

18. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku.

19. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi i da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

20. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost Osnovnog sudu kojem je trebalo nešto duže od 12 godina da pozove apelanta da uredi prijedlog za izvršenje, nakon čega je na kraju, zbog propusta apelanta da u ostavljenom roku postupi po zaključku suda, izvršni postupak okončan na način da je odbijen apelantov prijedlog za izvršenje. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog izvršnog postupka oko 12 godina i četiri mjeseca, koji je pri tome po zakonu hitan i koji je okončan poslije podnošenja apelacije, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo obrazloženje za tako dugo trajanje ovog postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano time što Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

21. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta Osnovni sud nije dao bilo kakvo opravdanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

22. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

23. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, kao i činjenicu da je predmetni izvršni postupak okončan, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.800,00 KM.

24. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni postupak koji je hitne prirode trajao oko 12 godina i četiri mjeseca, čijoj dužini je doprinijela pasivnost Osnovnog suda u preduzimanju procesnih radnji za šta Osnovni sud nije dao objašnjenje.

26. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1081/18 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio