Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-694/18 (A. H., A. J. i ASA Osiguranje d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 17. 12. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-694/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine, u predmetu broj AP-694/18, rješavajući apelacije Amira Hasića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Amir Hasić i Amra Jusufović rođ. Hasić zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine broj 96 0 I 015910 15 I i ASA Osiguranje d.d. Sarajevo zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 065910 15 Ip, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-694/18
1. Amir Hasić i Amra Jusufović rođ. Hasić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnijeli su 1. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 I 015910 15 I.
2. Apelanti su 30. juna 2008. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine) na osnovu izvršne isprave-presude Osnovnog suda broj 096-0-P-06-000564 od 23. novembra 2007. godine. Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 096-0-1-08-004892 od 1. jula 2008. godine. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je na račun punomoćnika apelanata 11. septembra 2008.godine uplaćen iznos od 3.600,98 KM na ime troškova parničnog postupka, dok su troškovi dosuđenih predmetnim rješenjem o izvršenju uplaćeni na račun punomoćnika apelanata 21. septembra 2012. godine. Osnovni sud je rješenjem od 26. novembra 2014. godine, na osnovu odredbe člana 58. Zakona o izvršnom postupku Brčko distrikta BiH, utvrdio da je postupak izvršenja u ovom predmetu u cijelosti završen. Na navedeno rješenje apelanti su podnijeli prigovor i Apelacioni sud Brčko distrikta BiH je rješenjem broj 96 0 I 015910 15 Gž od 5. februara 2015. godine uvažio prigovor apelanata, ukinuo rješenje od 26. novembra 2014. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, na način da prvostepeni sud nastavi provođenje predmetnog izvršenja, kako bi apelanti naplatili potraživanja, odnosno preostali dug na ime zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka. Osnovni sud se 18. marta 2015. godine obratio Direkciji za finansije Brčko distrikta BiH radi realizacije i ostataka duga na ime zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka i na ime troškova vještačenja zakonskih zateznih kamata. Direkcija za finansije Brčko distrikta BiH je podneskom od 18. jula 2016. godine obavijestila Osnovni sud da su u potpunosti postupili po zahtjevu suda i realizovali ostatak duga na ime zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 339,04 KM i naknade za vještačenje zakonske zatezne kamate u iznosu od 100,00KM i u prilog dostavila dokaz o uplati. Nakon toga Osnovni sud je poslao zaključak apelantima da se izjasne da li je potraživanje u cijelosti naplaćeno, te su apelanti predložili nastavak postupka za iznos od 289,54 KM na ime troškova predmetnog izvršnog postupka. Osnovni sud je donio rješenje broj 96 0 I 015910 15 I 2 od 7. marta 2018. godine kojim je utvrdio da je postupak izvršenja u ovom izvršnom predmetu u cijelosti završen. Odlučujući o prigovoru apelanata, Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine je donio rješenje broj 96 0 I 015910 18 Gž 2 od 30. maja 2018. godine kojim je prigovor apelanata odbio, te je rješenje od 7. marta 2018. godine potvrdio.
2. AP-890/18
3. ASA Osiguranje d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Almir Gagula advokat iz Sarajeva, podnio je 15. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Ps 065910 15 Ip.
4. Apelant je 14. jula 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja Općinskog suda broj 17 0 Ps 065910 15 Ps od 24. aprila 2015. godine, protiv izvršenika (Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko sanskog kantona Bihać), radi naplate novčanog potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 17 0 Ps 065910 15 Ip od 22. jula 2015. godine dozvolio predloženo izvršenje. Općinski sud je dnevnom naredbom od 22. jula 2015. godine odredio da se rješenje o izvršenju dostavi apelantovom punomoćniku i izvršeniku te Banci Srpske AD Banjaluka na provođenje. Protiv rješenja o izvršenju apelant je izjavio prigovor, koji je 27. avgusta 2015. godine dostavljen na odgovor izvršeniku. Banka Srpske ad Banjaluka je 17. septembra 2015. godine obavijestila Općinski sud da je u cijelosti provela rješenje o izvršenju. Općinski sud je 21. marta 2018. godine donio rješenje o ispravci rješenja o izvršenju, nakon čega je 23. marta 2018. godine donio rješenje kojim je apelantov prigovor odbio kao neosnovan. Navedeno rješenje od 23. marta 2018. godine je postalo pravomoćno 12. aprila 2018. godine.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-694/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
6. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U predmetu broj AP-694/18 apelant se žali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Osnovni sud i Općinski sud su u odgovorima na apelacije opisali hronologiju predmetnih postupaka, kako je navedeno u svakom pojedinačnom predmetu.
8. Ustavni sud je 6. decembra 2019. godine pribavio dodatne informacije o predmetnim postupcima od ovlaštenih radnika pisarnica Osnovnog i Općinskog suda.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
12. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 8486, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
13. Ocjenjujući razumnost dužine predmetnih izvršnih postupaka prema kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud zapaža da predmetni postupci, koji su po zakonu hitni, nisu naročito složeni, da apelanti nisu doprinjeli njihovoj dužini, te da su od značaja za apelante jer nastoje da ostvare svoja novčana potraživanja dosuđena sudskim odlukama.
14. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetu broj AP 694/18 predloženo izvršenje dozvolio promptno odnosno nakon jednog dana poslije podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje podnijet je 30. juna 2008. godine, a rješenje o izvršenju je donijeto 1. jula 2008. godine). Navedeno rješenje je dostavio banci na daljnje provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
15. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj AP 890/18 predloženo izvršenje dozvolio promptno odnosno osam dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje je podnijet 14. jula 2015. godine, a rješenje o izvršenju donijeto 22. jula 2015. godine) koje je istog dana odnosno 22. jula 2015. godine dnevnom naredbom dostavio Banci Srpske AD Banjaluka na daljnje provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP.
16. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi na početku predmetnih postupaka postupali promptno, jer su po prijedlozima za izvršenje postupili u skladu sa članom 15. ZIP. Takođe, Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi nakon donošenja navedenih rješenja o izvršenju nastavili ponašati u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, jer su navedena rješenja o izvršenju u razumnim rokovima dostavili bankama nadaljnje provođenje. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su apelanti u predmetnim apelacijama u cijelosti namirili svoja potraživanja utvrđena izvršenim ispravama, nakon čega je u predmetu broj AP 694/18 Osnovni sud donio rješenjem kojim je okončao predmetni postupak, odnosno u predmetu broj AP 890/18 Općinski sud je obaviješten od strane banke da je u cijelosti sprovela rješenje o izvršenju, te je donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, koje rješenje je 12. aprila 2018. godine postalo pravomoćno. Imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević