Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3166/19 (M.N. i H.A.)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Kolektivni ugovor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3166/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. prosinca 2019. godine, u predmetu broj AP-3166/19, rješavajući apelaciju M. N. i H. A., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli M. N.

i H. A. protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 Rs 035574 18 Rsž od 22. svibnja 2019. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 Rs 035574 16 Rs od 30. studenog 2017.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. N. i H. A. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bužima, koje zastupa Šerif Nadarević odvjetnik iz Cazina, podnijeli su 3. kolovoza 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 Rs 035574 18 Rsž od 22. svibnja 2019. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 Rs 035574 16 Rs od 30. studenog 2017. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obveže tužena (Općina Bužim) da im na ime razlike u plaći i toplog obroka isplati određene novčane iznose, kao i da uplati razliku doprinosa mirovinsko-invalidskog osiguranja.

3. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su apelanti kao članovi Sindikalne organizacije državnih službenika i namještenika općinske uprave tužene zaključili Sporazum o načinu obračuna i isplate plaća i naknada uposlenicima u budžetskoj 2014. godini (čijim članom 3. je određeno da su sporazumne stranke suglasne da se topli obrok isplati u iznosu od 1% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjim objavljenim statističkim podatcima), a da je načelnik tužene donio zaključak (od 9. travnja 2014. godine) kojim je potvrdio da će naknada toplog obroka iznositi 1% prosječne neto plaće. Imajući u vidu da čl. 29. st. 2. Granskog kolektivnog ugovora propisuje da visinu naknade za ishranu utvrđuje rukovoditelj organa uprave i Sindikat, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatu razlike obroka, te istakao da u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo mjesta primjeni odredaba Pravilnika o plaćama i naknadama državnih službenika i namještenika tuženika. U smislu odredbe čl. 207. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Kantonalni sud je cijenio sadržaj presude prvostupanjskog suda od 8. prosinca 2017. godine, te ukazao da ta presuda (s obzirom na navedeno) nema utjecaja za donošenje drukčije odluke u predmetnom postupku. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvoapelant bio državni službenik, a drugoapelant namještenik, a njihov radnopravni odnos je bio uređen Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama i naknadama). Pri tome, Kantonalni sud je naveo da je nesporno da je plaća apelanata nije bila manja od 70% prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u Federaciji Bosne i Hercegovine u protekla 3 mjeseca, kako to propisuje čl. 24. Granskog kolektivnog ugovora. Imajući u vidu da je Zakonom o plaćama i naknadama i Granskim kolektivnim ugovorom uređen način utvrđivanja osnovice za obračun plaće državnih službenika i namještenika, Kantonalni sud je ukazao da se plaće utvrđuju iz istog izvora radnog zakonodavstva i drugim propisima nisu određene (pa ni odredbama Općeg kolektivnog ugovora za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine kojim odredbama se zaposlenicima garantira plaća koja ne može biti manja od najniže koju predviđa Opći kolektivni ugovor), zbog čega se u konkretnoj pravnoj stvari ne može primijeniti načelno najpovoljnijeg prava.

Apelacioni navodi

4. Apelanti sud se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti, u suštini smatraju da su sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo. Osim toga, apelanti ističu da je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi potpuno zanemario da je presudom prvostupanjskog suda od 8. prosinca 2017. godine, utvrđeno da zaključak od 9. travnja 2014. godine nije u skladu s člankom 2. Zakona o izmjenama Zakon o plaćama i naknadama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3166/19 (M.N. i H.A.) | Sudska praksa | Aktio