Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7451/18 (A. B.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Građanski postupak
- Troškovi i izdaci
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7451/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-7451/18, rješavajući apelaciju Almedina Bijedića, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Almedin Bijedić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 149567 18 Gž 2 od 2. novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 149567 18 P2 od 10. septembra 2018.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Almedin Bijedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 149567 18 Gž 2 od 2. novembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 149567 18 P2 od 10. septembra 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda od 10. septembra 2018. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, kao tuženog/protutužitelja, te je određeno da se mijenja presuda Općinskog suda od 26. januara 2007. godine i tužitelj/protutuženi (apelantov otac M.B.) je stavom I izreke presude obavezan da na ime izdržavanja apelanta doprinosi u mjesečnom iznosu od 300,00 KM, počev od 4. aprila 2018. godine, pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uslovi, a najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Višak apelantovog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa odbijen je kao neosnovan. Osim toga, određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Nadalje, stavom II izreke presude odbačen je kao nedopušten apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tužitelju/protutuženom naloži da dospjele, a neplaćene obaveze izdržavanja za period od avgusta do decembra 2017. godine i od januara do aprila 2018. godine uplati odmah, a buduće do 5. u mjesecu za tekući mjesec pod prijetnjom prinudnog izvršenja uplatom navedenih iznosa na ruke majke.
3. U obrazloženju predmetne presude Općinski sud je naveo da je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredbe člana 280. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa odredbom člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Pri tome, Općinski sud je istakao da je posebno imao u vidu uspjeh parničnih stranaka u predmetnom postupku, kao i činjenicu da je tužitelj/protutuženi povukao tužbu, a apelant djelimično uspio u sporu, zbog čega je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Osporenom presudom Kantonalnog suda od 2. novembra 2018. godine djelimično je uvažena apelantova žalba, te je prvostepena presuda preinačena u stavu I, u dijelu koji se odnosi na datum početka obaveze tužitelja da apelantu plaća izdržavanje, tako da ta obaveza umjesto od 4. aprila 2018. godine teče od 17. oktobra 2017. godine. Također, određeno je da se u preostalim pobijanim dijelovima žalbe apelanta i tužitelja odbijaju i presuda prvostepenog suda potvrđuje. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je apelant postao punoljetan (rođen je 1. avgusta 1999. godine) i da se nalazi na redovnom školovanju, te da je prilikom određivanja visine izdržavanja prvostepeni sud uzeo u obzir da su se apelantove potrebe povećale u odnosu na vrijeme kada je donesena ranija presuda. Kantonalni sud je istakao da je za svoju odluku prvostepeni sud dao valjane i pravilne razloge, jer dati razlozi imaju činjeničnu i pravnu osnovu u izvedenim dokazima, te nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta da se o troškovima postupka odlučuje na osnovu odredbi člana
280. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da se ne radi o statusnom sporu i da nijedna stranka nije postavila određen zahtjev za naknadu troškova postupka. Naime, budući da apelant tokom postupka nije ni postavio određen zahtjev za naknadu svojih troškova, niti je pobijanom presudom obavezan da tužitelju naknadi njegove troškove postupka, Kantonalni sud je istakao da apelant neosnovano pobija taj dio prvostepene presude.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava zagarantovanih Konvencijom o pravima djeteta. Apelant, između ostaloga, navodi da je u Službenim novinama Zeničko-dobojskog kantona propisano da su djeca koja su izdržavana i djeca koja su na redovnom školovanju oslobođena plaćanja sudskih taksi, te navodi da su navedene odredbe prekršene od strane prvostepenog i drugostepenog suda, budući da je on obavezan na plaćanje sudske takse. Dakle, apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise (iz priloga dostavljenih uz apelaciju proizlazi da apelant smatra da su prekršene odredbe Zakona o sudskim taksama („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 1/16)).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u Aneksu I tačka 12. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog, navedena i Konvencija o pravima djeteta (1989) (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3767/08 od 21. jula 2011. godine, tačka 18).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava iz Konvencije o pravima djeteta, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi da apelantovi navodi (o tome da nije ni bio dužan da unaprijed plati sudsku taksu) ukazuju na proizvoljno postupanje redovnih sudova prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću pitanja iz Konvencije o pravima djeteta, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević