Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5285/18 (Maloljetni I. P. i M. P.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izdržavanje
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5285/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. siječnja 2020. godine, u predmetu broj AP 5285/18, rješavajući apelaciju maloljetnih I. P. i M. P., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli maloljetni I. P. i M. P.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 102551 15 Mal (stari broj 58 0 I 102551 04 I).
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 I 102551 15 Mal (stari broj 58 0 I 102551 04 I), sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Maloljetni I. P. i M. P. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa zakonski zastupnik M. P., a koje zastupa ZAK Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac iz Mostara, podnijeli su 14. rujna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 I 102551 15 Mal (stari broj 58 0 I 102551 04 I). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 24. rujna 2018. godine i 24. rujna 2019. godine odgovor na apelaciju zatražen je od Općinskog suda, a 24. rujna 2018. godine od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 3. listopada 2018. i 7. listopada 2019. godine, a Kantonalni sud 2. listopada 2018. godine.
4. Ustavni sud je 10. prosinca 2019. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su posredstvom zakonske zastupnice majke 20. rujna 2004. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika M. P. radi naplate alimentacije. Predmetni postupak apelanti su pokrenuli na temelju pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P- 1120/03-I od 14. lipnja 2004. godine, a kao sredstvo izvršenja predložili su zapljenu dijela izvršenikove plaće koju ostvaruje kod poslodavca. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem o izvršenju od 28. siječnja 2005. godine. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, te je Općinski sud rješenjem od 31. ožujka 2005. godine izvršenikov prigovor djelomično usvojio, obustavio je izvršenje i ukinuo provedene radnje u dijelu koji se odnosi na troškove izvršnog postupka u određenom novčanom iznosu, dok je u ostalom dijelu izvršenikov prigovor odbio kao neutemeljen.
7. Protiv rješenja Općinskog suda od 31. ožujka 2005. godine izvršenik je podnio priziv, te je Kantonalni sud rješenjem od 17. lipnja 2005. godine izvršenikov priziv odbio i navedeno rješenje Općinskog suda potvrdio. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom poslodavcu „Puma Security“ d.o.o. Mostar na provođenje. Izvršenikov poslodavac je dopisom od 16. kolovoza 2005. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti provesti rješenje o izvršenju, jer je izvršeniku radni odnos kod njega prestao 30. travnja 2005. godine (tri mjeseca nakon donošenja rješenja o izvršenju).
8. Apelanti su podneskom od 7. studenog 2007. godine od Općinskog suda zatražili da provede „prinudnu naplatu“ u predmetnom postupku, jer izvršenik nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju o izvršenju, odnosno na ime izdržavanja maloljetne djece uplatio je neznatan dio novčanih sredstava. Općinski sud je zaključkom od 15. studenog 2007. godine naložio apelantima da predlože novo sredstvo i predmet izvršenja.
9. Apelanti su podneskom od 22. studenog 2007. godine predložili sudu da od izvršenika zatraži podatke o visini i vrsti novčanih primanja, te podatke o njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.
10. Apelanti su posredstvom zakonske zastupnice podneskom od 2. travnja 2008. godine obavijestili sud da je izvršenik uposlen kod „Top Guard Security“ d.o.o. Mostar – Stambeno-poslovni centar Rondo, te su predložili da sud rješenje o izvršenju dostavi novom izvršenikovom poslodavcu radi zapljene dijela izvršenikove plaće.
11. Iz stanja spisa proizlazi da su apelanti posredstvom zakonske zastupnice podnijeli novu tužbu radi izmjene odluke o izdržavanju, te da je Općinski sud Presudom broj 58 0 P 034239 07 P od 7. svibnja 2009. godine usvojio tužbu apelanata, te je promijenio pravomoćnu presudu Općinskog suda od 16. lipnja 2004. godine (na temelju koje su apelanti pokrenuli predmetni izvršni postupak) na način detaljno naveden u izreci presude.
12. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 10. travnja 2013. godine naložio apelantima da urede prijedlog za izvršenje na način što će odrediti novi predmet i sredstvo izvršenja.
13. Apelanti su podneskom od 11. lipnja 2013. godine Općinskom sudu predložili da izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Općinski sud je rješenjem od 14. studenog 2013. godine prihvatio prijedlog apelanata i izvršenje odredio na izvršenikovim pokretnim stvarima. Protiv tog rješenja izvršenik je 14. studenog 2013. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud rješenjem od 29. svibnja 2014. godine izvršenikov prigovor odbio kao neutemeljen. Protiv navedenog rješenja izvršenik je podnio priziv, te je Kantonalni sud, odlučujući u drugom stupnju, rješenjem od 17. siječnja 2017. godine izvršenikov priziv odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio.
14. Apelanti su podneskom od 3. srpnja 2014. godine zatražili od Općinskog suda da od nadležne Porezne uprave pribavi podatke o izvršenikovom poslodavcu i visini njegovih novčanih primanja.
15. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da su apelanti podneskom od 13. veljače 2015. godine zatražili od Općinskog suda da izvršenje provede zapljenom dijela izvršenikove plaće koju ostvaruje kod poslodavca Agencije za zaštitu ljudi i imovine „SOCOL Security“ d.o.o., a na temelju pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-1120/03-I od 14. lipnja 2004. godine i 58 0 P 034239 07 P od 7. svibnja 2009. godine. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 58 0 I 102551 04 I od 17. veljače 2015. godine. Protiv navedenog rješenja prigovor su izjavili i apelanti i izvršenik. Općinski sud je radi odlučivanja o izjavljenom prigovoru održao ročište 2. veljače 2017. godine, te je rješenjem od 28. lipnja 2017. godine izvršenikov prigovor odbio, a prigovor apelanata djelomično je uvažio na način da se dosuđeni troškovi izvršnog postupka uvećavaju za iznos PDV, na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 11. srpnja 2017. godine podnio priziv, te je Općinski sud 22. svibnja 2018. godine izvršenikov priziv poslao apelantima na odgovor.
16. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u tijeku pred Općinskim sudom, da je rješenje o izvršenju od 17. veljače 2015. godine izvršno, te da predmet nije dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja po prizivu koji je podnio izvršenik protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 17. veljače 2015. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelanti su u apelaciji naveli kronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te smatraju da im je, zbog duljine trajanja postupka koji su pokrenuli radi ostvarenja prava na alimentaciju, u postupku koji je po zakonu žurne prirode, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
b) Odgovori na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da su navodi apelacije neutemeljeni, jer sud procesne radnje poduzima u kontinuitetu i ažurno. Općinski sud je naveo da apelantima tijekom postupka nisu povrijeđena prava na koja se u apelaciji pozivaju.
19. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kronologiju izvršnog postupka pred tim sudom koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje je naveo da je Kantonalni sud u predmetnom postupku posljednju odluku donio 17. siječnja 2017. godine, kada je odlučio o prizivu podnesenom protiv rješenja Općinskog suda od 29. svibnja 2014. godine, te da nije zaprimio predmet na postupanje po prizivu podnesenom protiv rješenja Općinskog suda od 28. lipnja 2017. godine.
20. Ustavni sud je 10. prosinca 2019. godine od Kantonalnog suda dobio informaciju da taj sud nije zaprimio predmet na postupanje po prizivu koji je podnio izvršenik protiv rješenja Općinskog suda od 28. lipnja 2017. godine.
V. Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03- ispravak, 33/06, 39/06 - ispravak, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Članak 5.
U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.
Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 12.
Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se izjaviti prigovor, a priziv kad je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti priziv u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O prizivu odlučuje sud drugog stupnja. (5) Prigovor i priziv ne zaustavljaju tijek izvršnog postupka, ali se namirenje tražitelja izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostupanjskog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnim dokumentom određena obveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcionog računa pravne osobe u korist imatelja istog takvog računa kao tražitelja izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
22. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. S tim u svezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12, i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
28. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije
29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.[...]
30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
31. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
32. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26).
33. Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za izvršenje presuda koji treba biti efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, i osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantiraju izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
34. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 20. rujna 2004. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje dulje od 15 godina.
Analiza duljine trajanja izvršnog postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu žurne prirode, te obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te obzirom na činjenicu da je izvršenik u tijeku postupka zasnivao radni odnos kod više poslodavaca, zbog čega je zapljena izvršenikovih novčanih sredstava bila otežana, to Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem postupku.
36. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na duljinu trajanja predmetnog postupka, da su po zaključcima suda blagovremeno postupali. Obzirom na to da u postupku apelanti pokušavaju realizirati potraživanja utvrđena pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama, a koja se odnose na njihovo izdržavanje, tj. isplatu alimentacije, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.
37. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku postupka procesne radnje poduzimao u razumnim rokovima, rješenje o izvršenju je u razumnom roku donio i dostavio izvršenikovom poslodavcu na provođenje. Međutim, Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, tj. od 16. kolovoza 2005. godine, kada je sud zaprimio obavijest od izvršenikovog ranijeg poslodavca „Puma Security“ d.o.o. da izvršenik nije radnik te pravne osobe, pa sve do podneska apelanata od 7. studenog 2007. godine kojim su zatražili od Općinskog suda da provede „prinudnu naplatu“ u predmetnom postupku jer izvršenik nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju o izvršenju. Dakle, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u postupku dvije godine i tri mjeseca ponašao pasivno iako je bio obaviješten da se rješenje o izvršenju ne može provesti zapljenom dijela izvršenikove plaće kod navedene pravne osobe, a od apelanata nije zatražio da predlože novi predmet i sredstvo izvršenja.
38. Ustavni sud dalje zapaža pasivnost Općinskog suda u trajanju od dvije godine u periodu od 17. veljače 2015. godine, kada je donio rješenje kojim je dozvolio promjenu predmeta izvršenja pa do 2. veljače 2017. godine, kada je održao ročište radi odlučivanja po izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju od 17. veljače 2015. godine. Dakle, period pasivnosti od dvije godine, što u konkretnom slučaju predstavlja nerazumno dug period, u postupku koji je žuran po zakonu.
39. Ustavni sud dalje zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku jeste provodio veliki broj procesnih radnji. Međutim, te radnje nisu bile dovoljno efikasne da bi se predmetni postupak u kojem maloljetne osobe pokušavaju realizirati svoja prava na alimentaciju utvrđena pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama okonča u razumnom roku. Ustavni sud zapaža da Općinski sud tijekom postupka nije koristio sva moguća pravna sredstva kako bi postupak koji je po zakonu žurne prirode okončao. To naročito imajući u vidu da je izvršenik izbjegavao da ispuni svoju obvezu utvrđenu pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama, a neefikasnim vođenjem postupka to mu je i omogućeno u trajanju dužem od petnaest godina.
40. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku propisano da priziv ne odgađa izvršenje. S tim u svezi, Kantonalni sud, odlučujući u drugom stupnju (protiv rješenja Općinskog suda od 29. svibnja 2014. godine) nije doprinio duljini trajanja postupka, jer je Općinski sud bio obvezan da procesne radnje poduzima na temelju izvršnog rješenja o izvršenju, te da postupak u kojem maloljetne osobe pokušavaju ostvariti prava koja su bitna za njihovu egzistenciju efikasnije vodi i efikasno dovede do okončanja postupka. Ustavni sud nadalje zapaža da u odgovorima na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za duljinu trajanja postupka, čija duljina ne zadovoljava zahtjeve prava na pravično suđenje, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za evidentne veće periode pasivnosti, već je naveo da u predmetu postupa „u kontinuitetu i ažurno“.
41. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je izvršenik protiv rješenja Općinskog suda od 28. lipnja 2017. godine podnio priziv, te da je Općinski sud približno nakon jedne godine od podnošenja priziv dostavio apelantima na odgovor (22. svibnja 2018. godine), da predmet i nakon jedne godine i sedam mjeseci od dostavljanja priziva na odgovor, tj. dvije godine i pet mjeseci nakon podnošenja (izvršenik je priziv podnio 11. srpnja 2017. godine) nije dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po prizivu, niti je u prethodnom postupku odbacio priziv kao eventualno nepravodoban. Dakle, Općinski sud je u predmetnom postupku imao evidentne dulje periode pasivnosti za koje u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje.
42. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za što Općinski sud, koji je odgovoran za duljinu trajanja postupka, u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» u postupku u kojem maloljetne osobe dulje od 15 godina pokušavaju naplatiti alimentaciju koja im je dosuđena pravomoćnim i izvršnim sudskim odlukama u kojem Općinski sud nije efikasno vodio postupak i u kojem je imao evidentne dulje periode pasivnosti, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za svoju pasivnost i neefikasno vođenje postupka. Ustavni sud zaključuje da duljina trajanja predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
44. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević