Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-533/18 (Komercijalna banka a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 17. 12. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Hipoteka
  • Nekretnina
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-533/18

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 533/18, rješavajući apelaciju Komercijalne banke a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. decembra 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se apelacija Komercijalne banke a.d. Banjaluka podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine broj 96 0 Ip 090066 17 Pž 3 od 27.

decembra 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Komercijalna banka a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa dr Predrag Baroš, advokat iz Banjaluke, podnijela je 5. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ip 090066 17 Pž 3 od 27. decembra 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i izvršenika Orisa d.o.o. Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik), jer iz raspoloživih dokumenata adresa trećeg lica nije bila dostupna, zatraženo je 30. oktobra 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Apelacioni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. novembra 2019. godine. Izvršenik je 14. novembra 2019. godine dostavio dopis u kojem je naveo da on jeste izvršenik u izvršnom postupku, ali da je učesnik u konkretnom postupku treće lice Ranka Mičić, a da će se izvršenik izjasniti tek ukoliko Ustavni sud smatra da izvršenik treba da dâ odgovor na apelaciju i o tome obavijesti izvršenika.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine po prijedlogu apelantkinje kao tražioca izvršenja dozvoljeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave – notarski obrađenog Ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU-1273/14 od 27. juna 2014. godine protiv izvršenika radi naplate duga na ime glavnice, kamata i troškova izvršnog postupka, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, procjenom i prodajom preciziranih nepokretnosti (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

6. Protiv navedenog rješenja prigovor je izjavila Ranka Mičić kao treće lice, u kojem je istakla da predmetne nepokretnosti ne mogu biti predmet izvršenja jer je zakonski zastupnik izvršenika (Željko Mičić) imovinu koja je predmet izvršenja dao u zalog bez njene saglasnosti i odobrenja kao osnivača izvršenika.

7. Odlučujući o prigovoru trećeg lica Osnovni sud je Zaključkom broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 20. juna 2016. godine treće lice uputio na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da je izvršenje koje je određeno rješenjem o izvršenju iz tačke 5 ove odluke nedopušteno.

8. Postupajući po zaključku prvostepenog suda treće lice (Ranka Mičić) 12. jula 2016. godine podnijelo je tužbu Osnovnom sudu, tražeći istovremeno da se odredi mjera obezbjeđenja kojom će se zabraniti sporno izvršenje.

9. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Apelacioni sud Rješenjem broj 96 0 P 102635 17 Mož od 28. jula 2017. godine uvažio apelantkinjin prigovor i prvostepeno rješenje preinačio tako što je odbio prijedlog izvršenika (Oris d.o.o.) za određivanje privremene mjere u parničnom postupku (zabrana spornog izvršenja).

10. Treće lice je 9. marta 2017. godine od izvršnog suda zatražilo odgodu izvršenja u smislu člana 75 stav (1) Zakona o izvršnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIP).

11. Odlučujući u ponovnom postupku o zahtjevu trećeg lica Ranke Mičić za odlaganje predloženog izvršenja Osnovni sud je Rješenjem broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 9. oktobra 2017. godine zahtjev odbio kao neosnovan, tako da je izvršni postupak nastavljen.

12. Osnovni sud je prilikom odlučenja imao u vidu da je treće lice (Ranka Mičić) postupilo po zaključku suda i pokrenulo parnični postupak radi utvrđenja da je izvršenje određeno rješenjem iz tačke 5 ove odluke na predloženim nepokretnostima nedopušteno.

13. Uvidom u relevantnu dokumentaciju iz zemljišnih knjiga Osnovni sud je utvrdio da treće lice (Ranka Mičić) nije nosilac prava na nepokretnostima koje su predmet izvršenja, na osnovu čega je taj sud zaključio da za treće lice na taj način izvršenjem ne bi nastupila bilo kakva šteta. Zatim je Osnovni sud uvidom u druge materijalne dokumente utvrdio da su osnivači izvršenika (Oris d.o.o.) treće lice Ranka Mičić i Željko Mičić sa osnivačkim ulozima od po 2.500,00 KM (u procentima od po 50%), da je zakonski zastupnik izvršenika Željko Mičić kao direktor izvršenika i to bez ograničenja, a da je treće lice Ranka Mičić njegov zamjenik. Shodno tome, Osnovni sud je zaključio da Željku Mičiću kao direktoru izvršenika bez ograničenja nije bila potrebna nikakva posebna saglasnost za zaključenje ugovora o zasnivanju založnog prava koji predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje je pokrenuto predmetno izvršenje. U tom pravcu se Osnovni sud pozvao na odredbu člana 339 Zakona o preduzećima Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o preduzećima) kojom je regulirano da društvo sa ograničenom odgovornošću predstavlja društvo čiji se osnovni kapital sastoji od osnovnih uloga članova, dok je u članu 340 navedenog zakona propisano da članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva.

14. Osnovni sud je, imajući u vidu da je izvršenik poseban pravni subjekat i da nepokretnosti koje su predmet izvršenja predstavljaju imovinu izvršenika, zaključio da treće lice kao osnivač izvršenika ne odgovara svojom ličnom imovinom za obaveze društva jer se ne radi o samostalnom preduzetniku. Prema ocjeni Osnovnog suda, sprovođenjem izvršenja na predloženim nepokretnostima za treće lice ne bi nastupila šteta, niti je to treće lice učinilo vjerovatnim, pri čemu je sud ocijenio da su navodi trećeg lica istaknuti u tom pravcu paušalni i proizvoljni.

15. Osnovni sud je na kraju zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o kumulativnim uslovima koji moraju biti ispunjeni da bi sud na prijedlog trećeg lica odložio izvršenje, kako to propisuje odredba člana 75 stav (1) ZIP-a. Navedeno, kako je pojasnio Osnovni sud, što treće lice nije učinilo vjerovatnim postojanje svog prava na predloženom predmetu izvršenja, te da bi sprovođenjem izvršenja pretrpjelo nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, što je bio razlog za odbijanje zahtjeva.

16. Odlučujući o žalbi trećeg lica Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 Ip 090066 17 Pž 3 od 27. decembra 2017. godine žalbu uvažio i rješenje Osnovnog suda preinačio tako što je usvojen zahtjev trećeg lica i izvršenje u predmetnoj pravnoj stvari odloženo do pravosnažnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom.

17. Apelacioni sud je prije svega hronološki prezentovao tok postupka utvrdivši da je zbog činjenice što prvostepeni (parnični) sud nije odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere treće lice zatražilo od izvršnog suda odlaganje izvršenja.

18. Apelacioni sud je nakon ispitivanja žalbenih razloga zaključio da je žalba osnovana jer su u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativni uslovi koje propisuje član 75 stav (1) ZIP-a. Citirajući sadržaj člana 75 stav (1) ZIP-a, Apelacioni sud je pojasnio da treće lice ima mogućnost da podnese zahtjev za odlaganje izvršenja, s tim da se zahtjevu može udovoljiti samo ukoliko su kumulativno ispunjeni uslovi iz citiranog člana, uz uslov da lice koje je tražilo da se izvršenje proglasi nedopuštenim pokrene parnicu na koju je upućeno, a što je treće lice i učinilo, čime su ispunjene procesno-pravne pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu za odlaganje izvršenje.

19. Navodeći razloge koji su Apelacioni sud rukovodili prilikom usvajanja žalbe, taj sud je imao u vidu navode iz zahtjeva trećeg lice (vidi tačku 4 obrazloženja rješenja) i to da je treće lice osnivač izvršenika sa udjelom od 50%, da je zaključenjem ugovora o zasnivanju hipoteke (izvršna isprava) neovlašćeno i nezakonito opterećena imovina izvršenika, a da o tome nije bilo upoznato treće lice, te da postoji vjerovatnoća da će mu biti pričinjena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ukoliko se nastavi sprovođenje izvršenja prije odluke parničnog suda budući da se nepokretnosti u izvršnom postupku mogu prodati ispod prave vrijednosti. Apelacioni sud je još naveo da je treće lice u prilogu zahtjeva za odlaganje dostavilo dokumentaciju. Imajući u vidu navode iz zahtjeva trećeg lica u svjetlu priloženih dokumenata uz zahtjev, Apelacioni sud je utvrdio da je treće lice, shodno članu 75 stav 1 ZIP-a, učinilo vjerovatnim i postojanje svog prava na nepokretnostima koje su predmet izvršenja, kao i činjenicu da bi sprovođenjem izvršenja pretrpjelo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantkinja tvrdi da je osporenim rješenjem povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Naime, apelantkinja navodi da Apelacioni sud uopšte nije cijenio odredbu člana 75 stav 1 ZIP-a jer, prema njenoj ocjeni, drugostepeni sud nije obrazlagao ispunjenost uslova za odlaganje izvršenja, već se prilikom odlučenja oslonio na navode iz žalbe trećeg lica, pri čemu treće lice uz žalbu nije dostavilo relevantnu dokumentaciju iz koje bi bila vidljiva vjerovatnoća štete. U tom pravcu apelantkinja tvrdi da drugostepeni sud nije ni pokušao obrazložiti dokaze trećeg lica iz kojih bi nesumnjivo proizašla vjerovatnoća štete i pravo trećeg lica na nepokretnostima koje su premet izvršenja, pa je sud umjesto relevantnog obrazloženja samo nekritički prezentovao navode trećeg lica iz zahtjeva, što je, prema apelantkinjinoj ocjeni, nedopustivo i nečuveno u sudskoj praksi. Apelantkinja se pozvala i na odredbe Zakona o preduzećima (čl. 371, 372–382, te 389) iz kojih proizlazi da je direktor izvršenika bio ovlašćen da pristupi zaključenju ugovora o zasnivanju založnog prava na osnovu koga je i određeno izvršenje na nepokretnostima koje se vode na direktoru izvršenika (Željko Mičić), kako je to utvrdio i prvostepeni sud.

21. Apelantkinja je skrenula pažnju i na dio obrazloženja Apelacionog suda iz kojeg proizlazi da parnični sud nije odlučio o prijedlogu za određivanje privremene mjere (kao razlog zbog koga je treće lice podnijelo zahtjev za odlaganje izvršenja), što nije tačno jer je u parničnom postupku pravosnažno odbijen prijedlog izvršenika za određivanje mjere obezbjeđenja. Apelantkinja takođe iskazuje sumnju u zakonitost rada Apelacionog suda jer taj sud, za razliku od prvostepenog suda, prilikom odlučenja nije cijenio prezentovanu dokumentaciju, već isključivo navode trećeg lica iz zahtjeva, zasnivajući svoju odluku na njima, što je za apelantkinju neprihvatljivo jer je spornom odlukom nezakonito odložen izvršni postupak, čime je apelantkinja spriječena da blagovremeno naplati potraživanja u iznosu od 2.500.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

22. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju sve prigovore ocijenio neosnovanim, pri čemu je taj sud naglasio da u svemu ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o izvršnom postupku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 39/13 i 47/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6. stav (1) Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 25. stav (1) tačka 3) Izvršna isprava (1)Izvršne isprave su:

3)izvršna notarski obrađena isprava,

PRIGOVOR TREĆEG LICA

Član 63. stav (1) Pretpostavke za prigovor (1)Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

Član 64.

Odluke suda po prigovoru trećeg lica (1)Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora, zaključkom, uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2)Sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora opravdanost svog prigovora dokazuje pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

Član 65.

Upućivanje na parnicu (1)Upućivanje na parnicu, propisano članom 64 stavom 1 ovog zakona, ne sprečava provedbu izvršenja, niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.

(2)U parnici iz člana 64 stava 1 ovog zakona, podnosilac prigovora iz člana 63. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja, pri čemu parnični sud, na odgovarajući način, primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja.

(3)Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja, parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže, te ga, po službenoj dužnosti, dostaviti izvršnom sudu na provođenje.

(4)Izvršni sud će, nakon prijema rješenja iz stava 3 ovog člana, zaključkom odgoditi daljnje izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora, odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Izvršne radnje, preduzete do nastavka izvršnog postupka, ostaju na snazi.

(5)Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložit će i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će, rješenjem, utvrditi da je izvršni postupak obustavljen i ukinuti sve provedene radnje.

(6)Odlukom o prigovoru trećeg lica, koju izvršni sud donese na osnovu člana 64 stava 2 ovog zakona, ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika u posebnoj parnici.

(7)Treće lice može se koristiti pravima predviđenim stavom 2 ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika, pokrenuta na osnovu zaključka u upućivanju na parnicu iz člana 64 stava 1 ovog zakona.

Član 75.

Odlaganje izvršenja na osnovu prijedloga trećeg lica (1)Na zahtjev lica koje je tražilo da se izvršenje na određenom predmetu proglasi nedopuštenim sud će odložiti izvršenje u pogledu toga predmeta, ako to lice učini vjerojatnim postojanje svog prava, te da bi provedbom izvršenja pretrpjelo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uslov da u roku pokrene parnicu na koju je upućen.

(2)U slučaju iz stava 1 ovog člana, sud može, na prijedlog tražioca izvršenja, odlaganje izvršenja usloviti davanjem jemstva.

24. Zakon o preduzećima Distrikta Brčko BiH – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH“ broj 49/11) u relevantnom dijelu glasi:

Odgovornost preduzeća i vlasnika Član 7.

(1) Preduzeće odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom.

(2) Preduzetnik odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom.

(3) Svaki član društva sa neograničenom odgovornošću i komplementar u komanditnom društvu, odgovaraju za obaveze društva cjelokupnom svojom imovinom.

(4) Dioničar u dioničkom društvu, član društva sa ograničenom odgovornošću i komanditor u komanditnom društvu, odgovara za obaveze društva samo do visine svog uloga u kapitalu društva. Dioničar, član društva sa ograničenom odgovornošću i komanditor odgovora za obaveze društva cjelokupnom svojom imovinom bez ograničenja u sljedećim slučajevima:

1. ako shodno članu 4 ovog zakona, zastupa društvo prije nego što je društvo upisano u Registar, 2. ako koristi društvo za postizanje ličnih ciljeva koji nisu u skladu sa ciljevima društva i drugih vlasnika društva u cjelini, 3. ako upravlja poslovima ili imovinom društva kao da su njegovi, 4. ako koristi društvo da prevari povjerioce društva ili 5. ako izazove ili utiče na pojavu rasipanja ili trošenja imovine društva radi svoje lične koristi ili koristi trećih lica ili ako izazove ili utiče na stvaranje obaveza društva, iako je znao ili je trebalo da zna da društvo neće biti u stanju da takve obaveze izmiri.

ODJELJAK 1: OSNIVANJE DRUŠTVA

Definicija Član 339.

(1) Društvo sa ograničenom odgovornošću je društvo čiji se osnovni kapital sastoji od osnovnih uloga članova. Vrijednost pojedinačnog osnovnog uloga svakog člana može biti različita.

(2) Udio u društvu člana određuje se na osnovu uloga koji je uložio u odnosu na osnovni kapital. Pri osnivanju društva članovi mogu uložiti samo jedan ulog i mogu imati samo jedan udio u društvu.

(3) Papiri od vrijednosti se ne mogu izdavati za udio u društvu.

Odgovornost članova Član 340.

Članovi društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obaveze društva, osim u slučajevima određenim članom 7 ovog zakona.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 Ip 090066 17 Pž 3 od 27. decembra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 15. januara 2018. godine, a apelacija je podnesena 24. januara 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelantkinja osporava rješenje Apelacionog suda tvrdeći da su tim rješenjem povrijeđena njena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član II/4 Ustava Bosne i član 14 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

31. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

32. U vezi s primjenjivošću člana 6 stav 1 Evropske konvencija na konkretan slučaj Ustavni sud se poziva na sopstvenu praksu zauzetu u predmetu broj AP 4666/16 (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 4666/16 od 6. decembra 2018. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije.

33. Apelantkinja ukazuje da je u konkretnom slučaju izostalo obrazloženje Apelacionog suda o ispunjenosti uslova iz člana 75 stav (1) ZIP-a za odlaganje izvršenja, tvrdeći da je Apelacioni sud proizvoljno odložio izvršenje. Za apelantkinju je neprihvatljivo da Apelacioni sud ispunjenost uslova iz člana 75 stav (1) ZIP-a zasniva samo na navodima trećeg lica, bez ikakvog dodatnog obrazloženja i argumentacije, pri čemu taj sud nije obrazložio iz kojih dokumenata trećeg lica proizlazi vjerovatnoća štete za treće lice, niti koje to pravo treće lice polaže na nepokretnosti koja je predmet izvršenja.

34. Ustavni sud, prije svega, naglašava da je, slijedeći praksu Evropskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje, te da član 6 stav 1 Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke, u pravilu, će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu sproveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju da obuhvate sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli uticati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti) (vidi, između ostalih, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, tačka 29, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, tačka 83 s daljim referencama, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34 i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22 s daljim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

35. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Shodno praksi Evropskog suda, država ima obavezu organizovati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran, kako na nivou prava tako i u praksi, te obezbijediti izvršenje bez neopravdanih odgoda (vidi predmet Fuklev protiv Ukrajine broj 71186/01, stav 84, 7. juni 2005).

36. Ustavni sud takođe podsjeća da prema relevantnim entitetskim ZIP-ovima do odgađanja izvršenja može da dođe samo na prijedlog tražioca izvršenja, što znači da je predlaganje odgađanja postupka izvršenja u isključivoj dispoziciji tražioca izvršenja. Cilj je ovakvog zakonskog rješenja (izbacivanje iz entitetskih ZIP-ova odredbi kojima se trećim licima omogućavala odgoda izvršenja) efikasnije sprovođenje izvršnog postupka i sprečavanje zloupotrebe prava jer su u sudskoj praksi bili česti slučajevi da su tadašnji dužnici i treća lica, koristeći se ovlašćenjem za odgađanje postupka, odugovlačili izvršni postupak i time često bespotrebno opterećivali izvršne sudove sa ovakvom vrstom predmeta.

37. Na području Distrikta Brčko u primjeni je ZIP koji omogućava trećem licu da traži odgodu izvršenja [član 75 stav (1) ZIP-a] uz ispunjenje uslova koje taj član propisuje. U konkretnom slučaju Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelantkinja pokrenula izvršni postupak na osnovu izvršne isprave u smislu člana 25 stav 1 tačka 3) ZIP-a, da je Osnovni sud dozvolio predloženo izvršenje, da je treće lice kao suosnivač izvršenika i zamjenik direktora uložilo prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja, nakon čega je izvršni sud treće lice zaključkom uputio na parnicu. Zatim, Ustavni sud zapaža da je treće lice pokrenulo parnični postupak, nakon čega je od izvršnog suda zatražena odgoda izvršenja.

38. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je prvostepeni sud odbio zahtjev jer je utvrdio da nisu ispunjeni kumulativni uslovi koje propisuje član 75 stav (1) ZIP-a (pravo na nepokretnosti koja je predmet izvršenja, niti postojanje dokaza iz kojih bi proizašla vjerovatnoća nenadoknadive štete), pri čemu je prvostepeni sud u kontekstu priloženih dokumenata dao razloge za takav stav (vidi tačke 12, 13 i 14 ove odluke). Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, između ostalog, imao u vidu zemljišno-knjižni izvadak, utvrđujući da treće lice ne polaže nikakvo pravo na predmetu izvršenja, te je taj sud imao u vidu i odredbe Zakona o preduzećima na osnovu kojih je, između ostalog, zaključio da za zaključenje ugovora o zasnivanju hipoteke (izvršna isprava) nije bila potrebna saglasnost trećeg lica kao zamjenika direktora.

39. Za razliku od prvostepenog suda, Apelacioni sud je, uvažavajući žalbu trećeg lica, zaključio potpuno suprotno, odnosno da su u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativni uslovi za odlaganje izvršenja (pravo trećeg lica na nepokretnosti koja je predmet izvršenja i vjerovatnoća nenadoknadive štete). Ustavni sud zapaža da član 75 stav (1) ZIP-a omogućava odgodu izvršenja na zahtjev trećeg lica ukoliko to lice učini vjerovatnim postojanje svog prava na predmetu izvršenja i postojanje nenadoknadive štete u slučaju sprovođenja izvršenja, uz prethodni procesno-pravni uslov da je treće lice pokrenulo parnični postupak radi zaštite svog prava na predmetu izvršenja. U konkretnom slučaju nije sporno da je treće lice pokrenulo parnični postupak. Međutim, ono što je za apelantkinju sporno jeste nedostatak argumentovanog obrazloženja Apelacionog suda koje bi bilo zasnovano na dokazima trećeg lica o ispunjenosti kumulativnih uslova za odgodu izvršenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je shodno članu 75 stav (1) ZIP-a treće lice u izvršnom postupku u obavezi da dokaže vjerovatnoću svog prava na nepokretnostima koje su predmet izvršenja i nenadoknadivu štetu iz čega slijedi zaključak da je izvršni sud nadležan za ispitivanje postojanja formalno-pravnih uslova za odgodu izvršenja. Stoga, imajući u vidu da je pred parničnim sudom u toku parnični postupak u okviru koga bi se trebala ispitati osnovanost navoda trećeg lice o pravu na nepokretnostima koje su predmet izvršenja i eventualnoj nedopuštenosti predmetnog izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud shodno odredbi člana 75 stav (1) ZIP-a dao prihvatljivo obrazloženje o ispunjenosti uslova koje propisuje navedena odredba, pri čemu se ne može izvesti zaključak da dato obrazloženje nije u skladu s garancijama koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije u segmentu prava na obrazloženu odluku.

40. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud odgodio izvršni postupak jer je na osnovu priloženih dokumenata utvrdio da je treće lice učinilo vjerovatnim postojanje uslova iz člana 75 stav (1) ZIP-a uz obrazloženje koje se može smatrati dovoljnim u smislu garancija koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije.

41. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem Apelacionog suda nije došlo do kršenja apelantkinjinog prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav (1) Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

42. Kako se navodi o kršenju prava na imovinu odnose na nedostatak jasnog i argumentovanog obrazloženja o ispunjenosti uslova iz člana 75 stav (1) ZIP-a, a o tome je Ustavni sud raspravljao u prethodnim tačkama ove odluke u okviru prigovora vezanih za navodno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud shodno zaključku da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje iz istog razloga smatra da nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je Apelacioni sud ispitujući formalno-pravne pretpostavke za odgodu izvršenja u smislu člana 75 stav (1) ZIP-a utvrdio da je treće lice ponuđenim dokumentima učinilo vjerovatnim postojanje svog prava na predmetu izvršenja i nenadoknadivu štetu, pri čemu dato obrazloženje zadovoljava garancije koje zahtijeva pravo na obrazloženu odluku.

44. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-533/18 (Komercijalna banka a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio