Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3681/18 (D. Ž.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Invalidnina
- Invalid
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokazni postupak
- Propisano zakonom
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3681/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3681/18, rješavajući apelaciju Drage Žilića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2), (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Drage Žilića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 005834 14 Uvp od 21. veljače 2018. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Dragi Žiliću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 825,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Dragi Žiliću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija Drage Žilića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 005834 14 Uvp od 21. veljače 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 005834 13 U od 11.
studenog 2013. godine i Rješenja Kantonalne uprave za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata Travnik broj US-R-02-41- 10030-8/12 od 6. svibnja 2013. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Drago Žilić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bruno Božić, odvjetnik iz Travnika, podnio je 6. srpnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 06 0 U 005834 14 Uvp od 21. veljače 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 005834 13 U od 11. studenog 2013. godine i Rješenja Kantonalne uprave za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava) broj US-R-02-41-10030-8/12 od 6. svibnja 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 4. studenog 2018. godine je od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Kantonalne uprave i Službe za opću upravu i BIZ Općine Travnik (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Kantonalna uprava i Služba su u razdoblju od 11. do 20. studenog 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Službe broj 03-41-3a-1704-2/05 od 21. studenog 2006. godine apelantu je priznat status vojnog invalida VII. grupe sa 50 % vojne invalidnosti, po osnovi ranjavanja kao pripadniku HVO-a i ostala prava propisana Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja) počev od 1. siječnja 2005. godine pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava u odgovarajućem mjesečnom novčanom iznosu.
6. Rješenjem Kantonalne uprave broj R-02-41-10030/06 od 13. veljače 2007. godine u postupku revizije poništeno je prvostupanjsko rješenje od 21. studenog 2006. godine i odlučeno da se apelantu priznaje status ratnog vojnog invalida IX. grupe sa 30 % vojne invalidnosti, trajno po osnovi ranjavanja kao pripadniku HVO-a i priznato mu je pravo na osobnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 006-0-U-07-000 168 od 31. svibnja 2007. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno je rješenje Kantonalne uprave od 13. veljače 2007. godine, te je predmet vraćen Kantonalnoj upravi na ponovni postupak.
8. Kantonalna uprava je u razdoblju od 2009. do 2012. godine donijela pet rješenja, u ponovnom postupku, postupajući po presudama Kantonalnog suda donesenim u razdoblju od 2007. godine do 2011. godine, kojima je apelantu ukinut status ratnog vojnog invalida, odnosno poništeno prvostupanjsko rješenje od 21. studenog 2006. godine i odlučeno da mu se ne priznaje status ratnog vojnog invalida (sa ukupnim vojnim invaliditetom ispod 20 %).
9. Rješenjem Kantonalne uprave broj US-R-02-41-10030-8/12 od 6. svibnja 2013. godine, šesti put u ponovnom postupku, postupajući po presudi Kantonalnog suda od 6. srpnja 2012. godine, odlučeno je da se apelantu ne priznaje status ratnog vojnog invalida.
10. U obrazloženju rješenja Kantonalna uprava je navela da je, postupajući po nalozima i uputama koje su joj dane u navedenoj presudi Kantonalnog suda od 6. srpnja 2012. godine, pribavljen nalaz i mišljenje nadležne Liječničke komisije broj R-RVI-SA-29/13 od 17. travnja 2013. godine. Dalje je ukazala da je u navedenom nalazu konstatirano da je vojni invaliditet cijenjen u revizijskom postupku u više navrata po sudskim presudama i da je zadnja ocjena od 23. studenog 2011. godine (vojni invaliditet ispod 20 %), te je detaljno opisano činjenično stanje i stanje oštećenja organizma. Kantonalna uprava je navela da je ponovo izvršila uvid u medicinsku dokumentaciju u spisu, u novu priloženu medicinsku dokumentaciju, te da je obavljen neposredan pregleda apelanta. U svezi s tim, dalje je navela da je utvrđeno da ranjavanje nije ostavilo funkcionalnih ispada po kojim bi apelant ostvario status ratnog vojnog invalida, te da svako pojedinačno ranjavanje (lijeva nadlaktica, lijevo koljeno i grudni koš) nije ostavilo posljedice za koje je Listom predviđeno oštećenje ispod 20 % vojnog invaliditeta, da bi se mogao primijeniti članak 4. stavak 5. Pravilnika vojnog invaliditeta, te je ukupni vojni invaliditet ispod 20 %. Također je navela kao napomenu da prilikom ranjavanja nije bilo povrede kostiju i nerava, nije bilo prodora metalnog stranog tijela u grudni koš, te da nema osnove za primjenjivanje točaka za oštećenje živaca i oštećenja plućne funkcije.
11. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 005834 13 U od 11. studenog 2013. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova tužba kojom je tražio da se poništi rješenje Kantonalne uprave od 6. svibnja 2013. godine.
12. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je Kantonalna uprava postupila po uputama iz presude ovog suda od 6. srpnja 2012. godine tako što je zatražila ponovnu ocjenu vojnog invaliditeta apelanta od strane liječničke komisije, koja je dala potpun i dovoljno obrazložen nalaz i mišljenje u skladu s odredbama članka 8. stavak 3. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja. Kantonalni sud je istaknuo da smatra da u ponovljenom postupku revizije medicinskog vještačenja Kantonalna uprava nije imala nikakvog razloga sumnjati u objektivnost nalaza i mišljenja Liječničke komisije kao najvišeg stručnog organa u ovoj oblasti sastavljenog od liječnika profesionalaca koji u skladu s liječničkom doktrinom utvrđuju stupanj invaliditeta, te je na navedenom nalazu i mišljenju Liječničke komisije za medicinsko vještačenje pravilno utemeljio svoje rješenje. Također je ukazao da je značajno da su tročlanu Liječničku komisiju činila dva specijalista interne medicine i specijalista medicine rada, kao i specijalista psihijatar, koji su zasigurno bili dovoljno stručni da daju mišljenje o vojnom invaliditetu apelanta. Kantonalni sud je istaknuo da apelantov prijedlog da sud naloži provođenje neovisnog medicinskog vještačenja apelantovog zdravlja nije mogao biti prihvaćen zato što je člankom 47. Zakona o pravima branitelja predviđeno da se prava ostvaruju isključivo po osnovi činjenica utvrđenih na temelju nalaza, ocjene i mišljenja nadležnih liječničkih komisija.
13. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 11. studenog 2013. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
14. Presudom Vrhovnog suda broj 06 0 U 005834 14 Uvp od 21. veljače 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
15. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od utjecaja na rješenje stvari, zbog čega je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke neutemeljen. Dalje je ukazao da navedeni nalaz i mišljenje Revizijske liječničke komisije od 17. travnja 2013. godine (kao stručnog medicinskog organa vještačenja vojnog invaliditeta) predstavlja pouzdanu osnovu za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovoj upravnoj stvari, a sam apelant ni navodima zahtjeva taj nalaz nije doveo u sumnju. Stoga je Vrhovni sud istaknuo da su odluke tuženog organa, a i prvostupanjskog suda, pravilne i na zakonu utemeljene, pogotovo jer je navedeni nalaz jasan i dovoljno obrazložen s detaljnim opisom stanja oštećenja organizma i činjenicama koje su s medicinskog stajališta od značaja za donošenje pravilnog rješenja, a dano je i valjano obrazloženje zašto se nije mogao primijeniti članak 4. stavak 5. Pravilnika o utvrđivanju postotka vojnog invaliditeta.
16. Vrhovni sud je ukazao da apelant neutemeljeno ističe i da nalaz i mišljenje Revizijske liječničke komisije od 17. travnja 2013. godine nije obrazložen u skladu s odredbom članka 8. Pravilnika o radu liječničkih komisija. U svezi s tim je ukazao da je navedenom odredbom propisano da se smatra da je nalaz i mišljenje iz stavka 2. ovog članka potpun i obrazložen ako se liječnička komisija izjasni pojedinačno o svakom oštećenju uz potpun opis stanja, vidnih tragova ranjavanja ili povrede, funkcionalnog stanja i drugih činjenica i okolnosti koje su s medicinskog stajališta od značaja za davanje nalaza i mišljenja, te istaknuo da navedeni nalaz i mišljenje u cijelosti odgovara zahtjevima iz ove podzakonske odredbe.
17. Vrhovni sud je istaknuo da je nadležna Liječnička komisija svoj nalaz dala na temelju pregleda tužitelja i cjelokupne pribavljene medicinske dokumentacije dostavljene u spisu predmeta (što je već pravilno ocijenio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi), te kako je on, prema odredbi članka 3. navedenog Pravilnika o radu liječničkih komisija, dan i prema načelima medicinske nauke, to su neutemeljeni i navodi zahtjeva da odluke prvostupanjskog suda i tuženog nisu obrazložene. Također je istaknuo da su neutemeljeni i prigovori zbog odbijanja njegovog prijedloga da se provede neovisno medicinsko vještačenje, a iz razloga što apelant uopće nije, tijekom više puta ponovljenog postupka, stavio konkretne prigovore koji bi doveli u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja Revizijske liječničke komisije i time učinio utemeljenim prijedlog za provođenje postupka medicinskog vještačenja u sudskom postupku.
18. Vrhovni sud je istaknuo da je utemeljeno ukazano da je ovaj postupak više puta obnavljan, za što, po ocjeni ovog suda, prema stanju upravnog spisa, te sadržaju ranije donesenih rješenja u postupku revizije prvostupanjskog rješenja i sadržaju ranije sačinjenih nalaza i mišljenja Revizijske liječničke komisije, nije bilo osnove. Dalje je istaknuo da su još u nekim ranijim nalazima i mišljenjima ove komisije (22. rujna 2009., 11. lipnja 2010. i 23. prosinca 2011. godine) bile otklonjene nepravilnosti na koje je ukazano u ranijim sudskim presudama i dano razjašnjenje utvrđenog stanja oštećenja apelantovog organizma i ocjena istog u skladu s odredbama Pravilnika o radu liječničkih komisija i Pravilnika o utvrđivanju postotka vojnog invaliditeta. Također je ukazao da sudske presude donesene nakon tih nalaza i na temelju istih donesenih rješenja Kantonalne uprave nisu predmet preispitivanja ovog suda u ovom upravnom sporu, pa ti navodi nisu mogli dovesti do drugačije odluke u konkretnom predmetu.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je ukazao da su osporene odluke i izvedeni zaključci utemeljeni na nalazu i mišljenju Liječničke komisije Instituta za medicinska vještačenja, i to na nizu nalaza od prvog iz 2008. godine do posljednjeg iz 2013. godine, bez omogućavanja apelantu izvođenja dokaza vještačenjem po drugoj stručnoj instituciji ili vještaku medicinske struke, koje vještačenje bi se suprotstavilo spornim nalazima i mišljenjima. Dalje je ukazao da je Vrhovni sud prilikom donošenja svoje odluke mogao uvažiti činjenicu da je došlo do izmjene ključnog akta, odnosno da je donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku po Zakonu o pravima branitelja (kojim je propisano da liječničke komisije kod utvrđivanja procenta invalidnosti u postupcima koji su u tijeku i u izvršenju sudskih presuda za ranjavanje, a o čemu postoji medicinska dokumentacija, procent invalidnosti neće utvrđivati manje od 20 % X grupa), pa uvažiti podneseni zahtjev i poništiti presudu Kantonalnog suda.
20. Apelant smatra da je nesporno da je postupak za ostvarivanja prava na invalidninu, odnosno status ratnog vojnog invalida, sve na temelju ranjavanja kao pripadniku HVO-a, trajao od 2005. do 2018. godine, što je neopravdano dugo trajanje postupka.
b)Odgovor na apelaciju
21. Vrhovni sud navodi da iz navoda apelacije proizlazi da se radi o navodima koji su već bili predmet ocjene ovog suda prilikom odlučivanja o zahtjevu za izvanredno preispitivanje, odnosno donošenja osporene presude. Vrhovni sud je istaknuo da su odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu liječničkih komisija na koje se apelant poziva stupile na snagu 20. kolovoza 2015. godine, a da je nalaz koji je osporen donesen 17. travnja 2013. godine. Predlaže da se apelacija odbije jer osporenom presudom ovog suda nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji.
22. Kantonalni sud navodi da u cijelosti ostaje pri pravnom stajalištu iz svoje osporene odluke, a u kojoj su iznijeta i detaljno obrazložena stajališta ovog suda o žalbenim navodima podnositelja apelacije. Smatra da osporenom odlukom nisu povrijeđena prava iz čl. II/3.(e) i II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. Europske konvencije, kao i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao ni ostala prava propisana Ustavom. Predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
23. Kantonalna uprava navodi da su navodi iz apelacije u potpunosti neutemeljeni i neargumentirani zato što je u potpunosti proveden upravni postupak glede utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava prilikom donošenja konačnog upravnog akta.
24. Služba navodi da stoji iza svojih akata navedenih u apelaciji.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
9. Ocjena dokaza Članak 9.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
14. Ekonomičnost postupka Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
26. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
27. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
28. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka US, 90/17).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka, 70/07 i 9/10) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 3. stavak (1) Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je obavljajući vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u vremenu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona, zadobio ranu, ozljedu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je uslijed toga nastupilo oštećenje njegova organizma najmanje za 20%.
Članak 41. stavak (2) Reviziju prvostupanjskih rješenja obavlja kantonalni organ uprave nadležan za braniteljsko-invalidsku zaštitu u roku od tri mjeseca od dana primitka predmeta. U obavljanju revizije kantonalni organ uprave nadležan za braniteljsko-invalidsku zaštitu može dati suglasnost na prvostupanjsko rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam drugačije riješiti upravnu stvar ili vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
Članak 46.
Vojni invaliditet, pravo na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, ortopedski dodatak, nesposobnost za privređivanje, te uzrok smrti ratnog vojnog invalida iz članka 21. st. 5. i 6. ovoga Zakona utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja nadležnih liječničkih komisija iz članka 47. ovoga Zakona.
Članak 47. st. (1), (2) i (3) Liječničku komisiju koja daje nalaz i mišljenje nadležnom organu koji u prvom stupnju rješava o pravima prema ovom Zakonu, čine dva člana i to liječnici specijalisti.
Liječničku komisiju koja daje nalaz i mišljenje organu koji u drugom stupnju rješava o pravima prema ovom Zakonu, čine tri člana od kojih su najmanje dva člana komisije liječnici specijalisti.
Liječničku komisiju koja daje nalaz i mišljenje u postupku revizije prvostupanjskih rješenja o pravima prema ovom Zakonu, čine tri člana od kojih su najmanje dva člana komisije liječnici specijalisti.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 06 0 U 005834 14 Uvp od 21. veljače 2018. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presuda apelant je primio 10. svibnja 2018. godine, a apelacija je podnesena 6. srpnja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
32. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
34. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
35. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
36. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o reviziji priznatog svojstva ratnog vojnog invalida apelantu, odnosno da se radilo o pitanju apelantovih građanskih prava i obveza, tako da su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak
1. Europske konvencije primjenjivi.
a)U odnosu na osporene odluke
37. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno ocijenjeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje, kao i da su proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
38. Imajući u vidu navedena stajališta, Ustavni sud primjećuje da su organi uprave utvrdili činjenično stanje na temelju nalaza nadležnih liječničkih komisija, koji su suglasni u činjenici da apelantov vojni invaliditet iznosi ispod 20 %. U svezi s tim, a nasuprot apelacijskim navodima, u obrazloženju osporenih odluka detaljno je opisan sadržaj nalaza Revizijske komisije od 17. travnja 2013. godine, za koji je utvrđeno da je urađen u skladu s relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima, te je obrazloženo zbog kojih razloga i kakav zaključak je proizašao iz navedenih dokaza. Nadalje, s obzirom na zaključak Liječničke komisije o procjeni invaliditeta kod apelanta, te u svezi s tim zaključka da u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji osnova za daljnje priznavanje apelantovog statusa ratnog vojnog invalida u skladu s relevantnim odredbama Zakona o pravima branitelja, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju upravnog organa i redovnih sudova.
39. Dalje, apelant tvrdi da mu nije bilo omogućeno izvođenje dokaza vještačenja po drugoj stručnoj instituciji ili vještaku medicinske struke. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u obrazloženju presude istaknuo da su ovi apelantovi prigovori neutemeljeni jer apelant uopće nije, tijekom više puta ponovljenog postupka, stavio konkretne prigovore koji bi doveli u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja Revizijske liječničke komisije i time učinio utemeljenim prijedlog za provođenje postupka medicinskog vještačenja u sudskom postupku. Nadalje, u svezi s apelantovim navodima da je Vrhovni sud prilikom donošenja svoje odluke mogao uvažiti činjenicu da je došlo do izmjene ključnog akta, odnosno da je donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku po Zakonu o pravima branitelja, Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije ne slijedi da je ove navode apelant isticao tijekom postupka pred Vrhovnim sudom. U svezi s tim, budući da je apelant propustio istaknuti te navode u postupku pred Vrhovnim sudom, na koji način bi pružio mogućnost Vrhovnom sudu da se o tome izjasni, dakle te navode ističe prvi put, ni Ustavni sud te navode ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 476/04 od 17. prosinca 2004. godine, točka 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/05).
40. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da su organ uprave i redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge, kako glede ocjene provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, tako i glede primjene relevantnih zakonskih odredbi na predmetnu situaciju, odnosno da su ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u ovom dijelu neutemeljeni.
b)U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela
41. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
42. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoj pravosudni sustav na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu postupati u predmetima „u razumnom roku“ (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine).
Razdoblje koje se uzima u obzir
43. Ustavni sud zapaža da je u postupku po službenoj dužnosti ( revizije) u predmetu priznavanja prava svojstva ratnog vojnog invalida Kantonalna uprava donijela rješenje 13. veljače 2007. godine, te da je predmetni postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 21. veljače 2018. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao 11 godina, što je razdoblje koje će ispitati Ustavni sud. Analiza duljine trajanja postupka
44. U konkretnom slučaju radi se o postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida u postupku revizije. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer o ishodu tog postupka ovisi priznanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava koja proizlaze iz tog statusa. Iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant na bilo koji način utjecao na duljinu postupka.
45. Ustavni sud zapaža da je Kantonalna uprava 13. veljače 2007. godine u postupku revizije poništila prvostupanjsko rješenje od 21. studenog 2006. godine (kojim je apelantu priznat status vojnog invalida VII. grupe sa 50 % vojne invalidnosti), te da je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida IX. grupe sa 30 % vojne invalidnosti. Potom, Ustavni sud uočava da je apelant podnio tužbu, o kojoj je Kantonalni sud odlučio nakon tri mjeseca i predmet vratio na ponovni postupak Kantonalnoj upravi. Ustavni sud dalje zapaža da je, nakon toga, Kantonalna uprava šest puta (u razdoblju od 2009. do 2013. godine) donosila rješenja, koja su pet puta ukinuta u postupcima po tužbi pred Kantonalnim sudom i predmet vraćan na ponovni postupak, dok je šesto rješenje Kantonalni sud potvrdio. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, kao i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Dalje, Ustavni sud nalazi da je postupak pred Vrhovnim sudom po apelantovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda trajao oko četiri godine i tri mjeseca, a da Vrhovni sud nije dao bilo kakve razloge za navedeno.
46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je postupak koji je značajan za apelanta, koji nije složen, trajao 11 godina (pred Vrhovnim sudom oko četiri godine i tri mjeseca).
47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
48. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu citirane odredbe Pravila, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 825,00 KM, s obzirom na to da je navedeni postupak trajao 11 godina. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacija Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
49. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u biti, temelje na istim navodima koje je apelant istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na tvrdnjama o proizvoljnoj ocjeni dokaza i utvrđenom činjeničnom stanju, te proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i za koje je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da je predmetni postupak trajao 11 godina, da je predmet više puta vraćen na ponovni postupak i odlučivanje, kao i da je Vrhovnom sudu trebalo više od četiri godine da odluči o zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke, a koji za duljinu trajanja postupka pred tim sudom nije dao opravdane razloge.
51. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, niti prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada su sudovi detaljno i jasno obrazložili nalaz nadležne Liječničke komisije, na temelju kojeg su utvrdili činjenično stanje, kada su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da u predmetnoj pravnoj stvari ne postoji osnova za daljnje priznavanje apelantovog statusa ratnog vojnog invalida u skladu s relevantnim odredbama Zakona o pravima branitelja.
52. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević