Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5087/18 (Maloljetni T. K)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izdržavanje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5087/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP 5087/18, rješavajući apelaciju maloljetnog T. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio maloljetni T. K. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 P 208667 15 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Maloljetni T. K (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku – majci A. K., a koje zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 7. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 P 208667 15 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. septembra 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. oktobra 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant, zastupan po zakonskom zastupniku i punomoćniku, 24. novembra 2015. godine podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika M. K. radi naplate izdržavanja koje je utvrđeno pravomoćnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 208667 14 P od 28. oktobra 2014. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu dijela izvršenikove plaće koju ostvaruje kod određenog poslodavca. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 28. decembra 2015. godine, te je 7. januara 2016. godine rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom poslodavcu (BH Sigurnost d.o.o. Tuzla) radi zapljene dijela izvršenikove plaće. Nadalje proizlazi da je navedeno rješenje o izvršenju postalo izvršno 28. januara 2016. godine, te je Općinski sud obavijest o njegovoj izvršnosti 11. juna 2016. godine dostavio izvršenikovom poslodavcu. Općinski sud je dopisom od 7. februara 2018. godine pozvao izvršenikovog poslodavca da se izjasni da li provodi rješenje o izvršenju, nakon čega je izvršenikov poslodavac dopisom od 13. februara 2018. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik više nije njegov zaposlenik, i to od 27. juna 2016. godine.
6. Općinski sud je zaključkom od 13. marta 2018. godine naložio apelantu da u određenom roku predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, koji je apelantov punomoćnik primio 16. marta 2018. godine.
7. Apelant je podneskom od 20. marta 2018. godine zatražio od Općinskog suda da, u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku, od izvršenika i od nadležne Porezne uprave zatraži informacije o imovini koja bi eventualno mogla biti predmet izvršenja, te je zatražio i dodatni rok za postupanje po zaključku od 13. marta 2018. godine kako bi mogao utvrditi izvršenikovu imovinu. Općinski sud je od nadležne Porezne uprave zatražio podatke o izvršenikovoj imovini, te je Porezna uprava dopisom 22. maja 2018. godine od Općinskog suda zatražila JMB izvršenika kako bi mogla provjeriti njegov imovinski status. Nakon što je Općinski sud Poreznoj upravi dostavio tražene podatke, 10. jula 2018. godine je od nadležne Porezne uprave primio potvrdu o imovnom statusu izvršenika i imovini koja bi mogla predstavljati predmet izvršenja. Općinski sud je zaključkom od 20. septembra 2018. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje u skladu sa dobivenim podacima o izvršenikovoj imovini.
8. Apelant je posredstvom punomoćnika 25. septembra 2018. godine dostavio sudu uređen prijedlog za izvršenje. Općinski sud je zaključkom od 14. januara 2019. godine naložio apelantu da dostavi sudu svoj transakcijski račun jer je u uređenom prijedlogu za izvršenje od 25. septembra 2018. godine naveden račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog apelanta. Apelant je postupio po zaključku suda, te je 30. januara 2019. godine posredstvom punomoćnika dostavio štedni račun na koji će se vršiti isplata zaplijenjenih novčanih sredstva. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je Općinski sud 30. septembra 2019. godine rješenje o izvršenju dostavio izvršenikovom „novom“ poslodavcu Flek d.o.o. Tuzla, te mu naložio zapljenu i prenos izvršenikovih novčanih sredstava na apelantov račun.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je u toku prinudna naplata apelantovih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, tj. da je izvršenje u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant je u apelaciji naveo da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva jer je sud u ovom predmetu postupao u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, te da apelantu nije bilo uskraćeno pravo na pristup sudu, kao ni mogućnost da u postupku aktivno učestvuje.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
13. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovih prava došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
24. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 24. novembra 2015. godine kao dana podnošenja prvog prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od četiri godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te činjenicu da je izvršenik tokom postupka zasnivao radni odnos kod više poslodavaca, što je otežalo prinudno provođenje rješenja o izvršenju, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku, da je rješenje o izvršenju i prije njegove izvršnosti dostavio izvršenikovom poslodavcu radi evidentiranja i zapljene dijela izvršenikove plaće. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku obavijestio izvršenikovog poslodavca da je rješenje o izvršenju izvršno, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, Općinski sud se ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja apelantovih potraživanja.
28. Ustavni sud dalje zapaža da je izvršenikov poslodavac dopisom od 13. februara 2018. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik nije njegov zaposlenik još od 27. juna 2016. godine, i to obavještenje je izvršenikov poslodavac poslao nakon što ga je Općinski sud pozvao da se izjasni o provođenju rješenja o izvršenju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je izvršeniku prestao radni odnos kod poslodavca neposredno nakon što je Općinski sud dopisom od 22. juna 2016. godine obavijestio pravno lice da je rješenje o izvršenju izvršno, te nakon što je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud godinu i sedam mjeseci nije imao saznanja da izvršenik više nije zaposlen kod pravnog lica kojem je rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje, o tome ga nije blagovremeno obavijestio ni izvršenikov poslodavac, kao ni apelant posredstvom zakonskog zastupnika ili punomoćnika.
29. Ustavni sud zapaža da je nakon utvrđenja da izvršenik više nije zaposlen kod poslodavca kojem je rješenje o izvršenju dostavljeno na provođenje, Općinski sud u razumnom roku nastavio preduzimati procesne radnje, te je blagovremeno (zaključkom od 13. marta 2018. godine) naložio apelantu da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud, na apelantov prijedlog, od nadležne Porezne uprave zatražio podatke o imovinskom statusu izvršenika, te je u skladu s tim zaključkom od 20. septembra 2018. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje. Dakle, apelant je u skladu s podacima do kojih je Općinski sud došao službenim putem uredio prijedlog za izvršenje, te je zatražio provođenje rješenja o izvršenju na izvršenikovoj plaći koju ostvaruje kod poslodavca Flek d.o.o. Tuzla. U skladu s tim, Općinski sud je u razumnom roku rješenje o izvršenju dostavio „novom“ izvršenikovom poslodavcu, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku.
30. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponašao u skladu sa svojom obavezom i s ciljem namirenja apelantovih potraživanja, a na dinamiku namirenja je utjecala objektivna okolnost da je izvršeniku prestao radni odnos kod poslodavca kojem je rješenje o izvršenju prvo dostavljeno na provođenje. Nadalje, na dužinu trajanja postupka je utjecala i okolnost da je Općinski sud službenim putem utvrđivao izvršenikovu imovinu, u skladu s čijim saznanjima je apelant i uredio prijedlog za izvršenje.
31. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud se ne može smatrati odgovornim što se rješenje o izvršenju nije prinudnim putem u kontinuitetu provodilo. Naime, tokom postupka postojale su objektivne okolnosti koje su utjecale na dinamiku namirenja i provođenja rješenja o izvršenju, apelant je promijenio poslodavca, a o tome stranke u izvršnom postupku, a ni izvršenikov raniji poslodavac, nisu obavijestili sud, što je u znatnoj mjeri utjecalo na sam tok predmetnog postupka.
32. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, te činjenicu da su na namirenje apelantovih potraživanja utjecale objektivne okolnosti na koje Općinski sud nije mogao utjecati, te imajući u vidu da je prinudno namirenje apelantovih potraživanja u toku, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na povredu prava na imovinu
34. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju iz istih razloga također neosnovani.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka jer je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, nije imao duže periode pasivnosti, a na činjenicu da se rješenje o izvršenju nije u kontinuitetu prinudnim putem provodilo zapljenom dijela izvršenikove plaće utjecale su objektivne okolnosti na koje Općinski sud nije mogao utjecati. Ustavni sud, dalje, zaključuje da je Općinski sud službenim putem utvrdio izvršenikovu imovinu, te je u skladu s tim apelant i uredio prijedlog za izvršenje, te je rješenje o izvršenju dostavljeno izvršenikovom „novom“ poslodavcu na provođenje i prinudnu zapljenu dijela izvršenikove plaće kako bi apelant ostvario prava utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević