Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/19 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4589/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4589/19, rješavajući apelacije HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor podnesene protiv:

- Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027604 19 Uvp od 16. oktobra 2019. godine;

-Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027479 19 Uvp od 16. oktobra 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4589/19

1. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danko Malešević, advokat iz Prijedora, podnio je 29. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 027604 19 Uvp od 16. oktobra 2019. godine.

2. Osporenom presudom Suda BiH od 16. oktobra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 25. juna 2019. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) od 6. novembra 2017. godine. Navedenim rješenjem od 6. novembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Banjaluka od 14. septembra 2017. godine kojim je kao neosnovan odbijen apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza i to za dio robe uvezene po carinskoj prijavi od 4. februara 2016. godine.

3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je pravilno prihvaćeno utvrđenje carinskih organa, koji su nakon ponovno provedenog i upotpunjenog postupka, utvrdili da je od ukupne količine robe prijavljene za carinjenje po carinskoj prijavi od 4. februara 2016. godine svega pet računara iskorišteno za opremanje vlastite kancelarije apelanta, pa su u odnosu na ovu robu carinski organi utvrdili da apelant ispunjava uslove za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. Nadalje, Sud BiH je istakao da je za preostalih 35 računara, te dvije digitalne table utvrđeno da apelant ne ispunjava uslove za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina propisane čl. 9. i 10. Priloga Zakona o carinskoj politici BiH, u skladu sa članom 2. stav 7. Odluke o ostvarivanju prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uslovima, jer se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o robi koja predstavlja osnovne potrepštine, niti o robi koja se šalje organizacijama odobrenim od nadležnih organa za prikupljanje priloga na dobrotvornim manifestacijama u korist siromašnih lica, niti se radi o opremi i kancelarijskom materijalu koja će humanitarnoj organizaciji služiti za zadovoljavanje njenih operativnih potreba ili za ostvarenje njenih humanitarnih ciljeva. U konačnici Sud BiH je istakao da je pobijana presuda Suda BiH pravilna i zakonita, a zahtjev za preispitivanje te presude neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

AP-4608/19

4. Apelant, kojeg zastupa Danko Malešević, advokat iz Prijedora, podnio je 29. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 027479 19 Uvp od 16. oktobra 2019. godine.

5. Osporenom presudom Suda BiH od 16. oktobra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke - presude Suda BiH od 17. maja 2019. godine, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH) od 6. novembra 2017. godine. Navedenim rješenjem od 6. novembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Banjaluka od 7. septembra 2017. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu uvezenu po JCI H 2455/16 od 12. septembra 2016. godine, CI Prijedor, svrstanu u naimenovanja 01, 02, 03 i 04, trgovačkog naziva namještaj za bolničku upotrebu, ortopedska pomagala i ostali jednokratni bolnički materijal i higijenski materijal, namijenjeni za podjelu u humanitarne svrhe krajnjim korisnicima Bolnici i Domu zdravlja u Prijedoru, Domu zdravlja u Kozarskoj Dubici, Domu zdravlja u Novom Gradu i Bolnici Mlječnica.

6. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o robi koja predstavlja osnovne potrepštine apelanta, niti o robi koja se šalje organizacijama odobrenim od nadležnih organa za prikupljanje priloga na dobrotvornim manifestacijama u korist siromašnih lica, a niti se radi o opremi i kancelarijskom materijalu koja će humanitarnoj organizaciji služiti za zadovoljavanje njenih operativnih potreba ili za ostvarivanje njenih humanitarnih ciljeva. Sud BiH je istakao da je roba iz naimenovanja 01, 02 i 04, predmetne JCI, uvezena roba namijenjena bolnicama i domovima zdravlja i predstavlja medicinsku opremu za vršenje djelatnosti navedenih korisnika. Pri tome, Sud BiH je naveo da je pravilno zaključeno da se ne radi o uvozu opreme i kancelarijskog materijala za vršenje djelatnosti humanitarne organizacije - apelanta i da neće služiti za zadovoljavanje njegovih operativnih potreba ili za ostvarivanje njegovih humanitarnih ciljeva, zbog čega se takva roba ne može osloboditi od plaćanja uvoznih dažbina shodno članu 10. Priloga Zakona o carinskoj politici BiH. Nadalje, Sud BiH je naveo da je za robu svrstanu u naimenovanje 03 utvrđeno da postoji nesrazmjer između vrijednosti robe u odnosu na količinu izdate robe uz otpremnicu, te da roba u količini od 720,28 kg nema tačnih podataka kome je, u kojoj količini i vrijednosti dodijeljena, kao i da se razlikuju podaci navedeni u pismenoj izjavi o namjeni robe i rješenju Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. U konačnici Sud BiH je istakao da je pobijana presuda Suda BiH, pravilna i zakonita, a zahtjev za preispitivanje predmetne presude neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije odnose na istog apelanta, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4589/19.

Apelacioni navodi

8. U predmetnim apelacijama apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/19 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor) | Sudska praksa | Aktio