Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-924/19 (GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar i drugi)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Javne nabavke
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-924/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. siječnja 2020. godine, u predmetu broj AP-924/19, rješavajući apelacije GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar i drugih, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023332 16 U od 26. prosinca 2018. godine;

„Trigma“ d.o.o. Banja Luka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026661 19 Uvp od 11. rujna 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026661 18 U od 3.

travnja 2019. godine;

„Defter“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028066 19 Uvp od 24. rujna 2019. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-924/19

1. GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Faruk Ćupina odvjetnik iz Mostara, podnio je 28. veljače 2019. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 023332 16 U od 26. prosinca 2018. godine.

2. Osporenom odlukom Suda BiH odbijena je apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) od 9. rujna 2016. godine kojim je odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača ugovornog organa (Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo) od 21. srpnja 2016. godine, u postupku javne nabavke fazno izvođenje građevinsko-zanatskih i instalerskih radova na dovršetku izgradnje poslovnog objekta, te su odbijeni apelantovi zahtjevi za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka i za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak tuženog, da je ugovorni organ pravilno postupio kada je zatražio pojašnjenje ponude odabranog ponuđača, a dostavljenim pojašnjenjem ponuda nije dopunjena, niti je mijenjan sadržaj, već je izvršeno pojašnjenje stavki koje su bile sporne za ugovorni organ. Sud BiH je naveo da su neosnovani prigovori vezani za numeriranje ponude odabranog ponuđača, iz razloga što je ponuda bila u skladu sa tenderskom dokumentacijom, posebno imajući u vidu činjenicu da je čl. 8. st. 7. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda propisano, da izuzetno od st. 6. ovog članka, ponuda neće biti odbačena ukoliko su listovi ponude numerirani na način da je osiguran kontinuitet numeriranja, te će se smatrati manjim odstupanjem koje ne mijenja, niti se bitno udaljava od karakteristika, uvjeta i drugih zahtjeva utvrđenih u obavještenju o nabavci tenderskoj dokumentaciji. Imajući to u vidu, Sud BiH je naveo da su tuženi i ugovorni organ, u skladu sa osnovnim principima Zakona o javnim nabavkama, ispitali i utvrdili da je ugovorni organ pravilno proveo postupak javne nabavke i ispitao kvalificiranost kako izabranog ponuđača, tako i apelanta u skladu sa uvjetima iz tenderske dokumentacije i ravnopravnim svim ponuđačima, te je neosnovan prigovor da je pogrešno primjenjeno materijalno pravo na štetu apelanta.

2. AP-3875/19

4. „Trigma“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Sanel Nezirić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 11. listopada 2019. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026661 19 Uvp od 11. rujna 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026661 18 U od 3. travnja 2019. godine.

5. Osporenom odlukom Suda BiH od 11. rujna 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude tog suda od 3. travnja 2019. godine kojim je odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH, filijala Mostar) od 19. listopada 2017. godine, kojim je odbijena apelantova žalba protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 19. rujna 2017.godine, u otvorenom posupku javne nabavke ulja, ugovornog organa (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnik mrkog uglja „Kakanj“ d.o.o. Kakanj), te su odbijeni apelantovi zahtjevi za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka i za troškove pravnog zastupanja po advokatu.

6. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je u tenderskoj dokumentaciji propisana primjena preferencijalnog tretmana domaćeg, na način da će, prilikom računanja cijena iz ponuda u svrhu uspoređivanja ponuda, cijena iz domaćih ponuda biti umanjena za preferencijalnih faktor u visini od 10%, uz dostavljanje dokaza o ispunjavanju uslova za primjenu ovog tretmana, i to potvrde Vanjskotrgovinske komore BiH da najmanje 50% ukupne vrijednosti od ponuđenih roba ima porijeklo iz BiH. S tim u vezi je naveo da je uvidom u dostavljene ponude ugovorni organ pravilno utvrdio da je izabrani ponuđač postupio u skladu s uvjetima postavljenim u tenderskom dokumentu i dostavio predmetnu potvrdu Vanjskotrgovinske komore BiH, dok apelant (iako je u svojoj ponudi zatražio primjenu preferencijalnog tretmana domaćeg) nije dostavio navedenu potvrdu, što i nije mogao obzirom da je većina ponuđene robe porijeklom iz Republike Srbije. Nadalje, Sud BiH je naveo da je čl. 1. st. 3. Odluke o obaveznoj primjeni preferencijalnog tretmana domaćeg (u daljnjem tekstu: Odluka) propisano da je primjena preferencijalnog faktora isključena u odnosu na ponude koje podnose pravna i fizička lica sa sjedištem u državama potpisnicama CEFTE i koja su registrirana u skladu sa zakonima u državama potpisnicama CEFTE i kod kojih najmanje 50% ukupne vrijednosti od ponuđenih roba imaju porijeklo iz država potpisnica CEFTE. Međutim, naveo je da je pravilan zaključak tuženog, da apelant u predmetnoj javnoj nabavci ima status domaćeg ponuđača, zbog čega se citirani članak odluke ne može primijeniti na konkretnu situaciju. Pri tome, naveo je da iz akta Agencije za javne nabavke BiH jasno obrazloženo da se sporna odredba Odluke bavi isključivo odnosom domaćih ponuđača sa ponuđačima iz CEFTE, a ne odnosom domaćih ponuđača sa domaćim ponuđačima. Imajući u vidu da su svi ponuđači bili iz Bosne i Hercegovine, Sud BiH je istakao da su bili ispunjeni uvjeti za primjenu preferencijalnog tretmana domaćeg na domaće ponuđače koji ispunjavaju potreban uvjet.

3. AP-4036/19

7. „Defter“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Nezirić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 24. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028066 19 Uvp od 24. rujna 2019. godine.

8. Osporenom odlukom Suda BiH odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH, filijala Banjaluka) od 8. veljače 2017. godine, kojim je odbijena kao nesnovana apelantova žalba, izjavljena protiv tenderske dokumentacije 16. siječnja 2018. godine, u konkurentskom postupku javne nabavke robe, ugovornog organa (JU „Dom za starija lica Doboj“), te su odbijeni apelantovi zahtjevi za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka i za troškove pravnog zastupanja.

9. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je tijekom postupka ugovorni organ propisao rok plaćanja do kraja 2018. godine, te je definirano da će se isporuka roba vršiti sukcesivno do kraja 2018. godine, odnosno do potpisa ugovora s novoizabranim ponuđačem, kao i da se naručitelj obvezuje da dobavljaču za isporučenu robu, a po ispostavljenim fakturama, plati najkasnije do kraja 2018. godine, za svaku pojedinačnu sukcesivnu nabavku. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da je ugovorni organ pravilno postupio kada je rok odredio do kraja 2018. godine, s obzirom da je navedenim uputstvom za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda propisan rok plaćanja, ali nije propisano bilo kakvo ograničenje u određivanju tog roka. Naime, određivanjem roka kao sukcesivnog, nije mogao biti doveden u pitanje jednak tretman ponuđača. Imajući to u vidu, Sud BiH je istakao da je tuženi ispravno zaključio, da je u konkretnom slučaju tenderska dokumentacija sačinjena u skladu s čl. 53. Zakona o javnim nabavkama, kao i čl. 3. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda, iz kojih razloga su svi prigovori apelanta odbijeni kao neosnovani.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-924/19.

11. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-924/19 (GD „Konstrukcije“ d.o.o. Mostar i… | Sudska praksa | Aktio