Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4250/19 (B. B. i drugi)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4250/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4250/19, rješavajući apelaciju Bojana Bukve i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Bojan Bukva protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru broj T22 0 KTP 0012150 19 od 7. oktobra 2019. godine;

B. Đ., R. V., M. R., S. K., Ž. Ž., Z. V. i R. B. protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju broj T16 0 KTP 0007782 19 od 10. oktobra 2019. godine;

I. P., Z. B., D. P. i S. B. protiv Obavještenja Federalnog

tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0004258 19 od 26. septembra 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4250/19

1. Bojan Bukva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačević i Marice Đukanović iz Gradiške, podnio je 6. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru broj T22 0 KTP 0012150 19 od 7. oktobra 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru od 7. oktobra 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena protiv Naredbe o nesprovođenju istrage broj T22 0 KT 0012150 19 od 16. septembra 2019. godine kojom je određeno da se neće sprovoditi istraga, povodom apelantove krivične prijave, protiv D. C. zbog krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 335. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila navedeno krivično djelo.

AP-4584/19

3. B. Đ., R. V., M. R., S. K., Ž. Ž., Z. V. i R. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijeli su 28. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju broj T16 0 KTP 0007782 19 od 10. oktobra 2019. godine.

4. Osporenom odlukom Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju od 10. oktobra 2019. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata podnesena protiv Naredbe o nesprovođenju istrage broj T16 0 KTK 0007782 17 od 8. jula 2019. godine kojom je određeno da se neće sprovoditi istraga, povodom krivične prijave apelanata, protiv M. D. i drugih zbog krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 4., u vezi sa stavom 3. KZ RS, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

AP-4604/19

5. I. P., Z. B., D. P. i S. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 28. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0004258 19 od 26. septembra 2019. godine.

6. Odlukom Kantonalnog tužilaštva Kantona 10 Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T10 0 KTP 0008518 19 od 16. maja 2019. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata podnesena protiv Naredbe da se istraga neće provoditi broj T10 0 KTAK 0008518 18 od 27. februara 2019. godine kojom je određeno da se neće sprovoditi istraga, povodom krivične prijave apelanata, protiv M. M. i Z. Ć. zbog krivičnog djela Zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 1., u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila navedeno krivično djelo.

7. Postupajući po Zahtjevu apelanata za preispitivanje odluke Ureda glavnog kantonalnog tužioca Kantona 10 Livno (u daljnjem tekstu: Ured) od 16. maja 2019. godine, Federalno tužilaštvo je osporenim obavještenjem od 26. septembra 2019. godine obavijestilo apelante da je njihov zahtjev ocijenjen kao neosnovan, pri čemu je Federalno tužilaštvo istaklo da odluke donesene od strane postupajućeg tužioca Kantonalnog tužilaštva i Ureda sadrže dovoljno valjanih razloga o svim važnim činjenicama i osnovama zbog kojih su i donesene, a koje kao takve u cijelosti prihvata i Federalno tužilaštvo.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4250/19.

Apelacioni navodi

9. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, u predmetima br. AP- 4584/19 i AP-4604/19 apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a u predmetima br. AP- 4250/19 i AP-4604/19 apelanti su se pozvali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije. Osim toga, u predmetima br. AP-4250/19 i AP-4584/19 apelanti smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

12. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih, odnosno podnosilaca prijava. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku (u odnosu na predmete br. AP- 4584/19 i AP-4604/19) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata (u apelacijama br. AP-4250/19 i AP-4604/19) o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi apelanata (u apelacijama br. AP-4250/19 i AP-4584/19) o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4250/19 (B. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio