Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4487/19 („BET-LIVE“ d.o.o. Vitez i „PETICA PLUS“ d.o.o. Vitez)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Komunalna taksa
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4487/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4487/19, rješavajući apelacije „BET-LIVE“ d.o.o. Vitez i „PETICA PLUS“ d.o.o. Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
„BET-LIVE“ d.o.o. Vitez protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 010810 19 Uvp od 24. septembra 2019. godine;
„PETICA PLUS“ d.o.o. Vitez protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 010809 19 Uvp od 24. septembra 2019.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-4487/19
1. „BET-LIVE“ d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirzeta Duljković, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 010810 19 Uvp od 24. septembra 2019. godine.
2. Osporenom presudom Kantonalnog suda od 24. septembra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda od 28. juna 2019. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog organa (Federalno ministarstvo finansija/financija Sarajevo) od 14. marta 2019. godine. Navedenim rješenjem od 14. marta 2019. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Prijave komunalne takse na istaknutu firmu od 19. aprila 2017. godine, a koju je u ime apelanta, kao poreznog obveznika, podnio prvostepeni organ – Kantonalni porezni ured Zenica, Porezna ispostava Maglaj za 2015., 2016. i 2017. godinu za jedno uplatno mjesto na području Općine Maglaj u godišnjem iznosu od po 3.500,00 KM, što ukupno iznosi 10.500,00 KM.
3. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe člana 22. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, člana 17. Pravilnika o postupku podnošenja poreznih prijava, te odredbe Odluke o komunalnim taksama i tarifi taksi na istaknutu firmu i drugih komunalnih taksa Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: Odluka Općine Maglaj), kada je zaključio da je pobijanim upravnim aktima tuženog organa i prvostepenog organa pravilno utvrđen pravni osnov i visina taksene obaveze apelanta, kao poreznog obveznika, za jedno uplatno mjesto na području Općine Maglaj u godišnjem iznosu od po 3.500,00 KM. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da u konkretnom slučaju ne postoji pravni osnov za pokretanje postupka ocjene usklađenosti sporne Odluke Općine Maglaj sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer u citiranoj Odluci Općine Maglaj postoji objektivno i razumno opravdanje u odnosu na propisane kriterije na osnovu kojih je svim taksenim obveznicima (uključujući i apelanta) određen iznos predmetne taksene obaveze, jer bi u protivnom apelant bio doveden u povoljniji ustavno - pravni položaj u odnosu na sva druga pravna i fizička lica na koja se odnosi propisana taksena obaveza. Također, Kantonalni sud je istakao da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, na koje se apelant pozvao u predmetnom zahtjevu, jer niti jednom od navedenih presuda nije utvrđeno da odredbe Odluke Općine Maglaj nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. AP-4488/19
4. „PETICA PLUS“ d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirzeta Duljković, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 010809 19 Uvp od 24. septembra 2019. godine.
5. Osporenom presudom Kantonalnog suda od 24. septembra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke - presude Kantonalnog suda od 28. juna 2019. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog organa (Federalno ministarstvo finansija/financija Sarajevo) od 11. marta 2019. godine. Navedenim rješenjem od 11. marta 2019. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv Prijave komunalne takse na istaknutu firmu od 20. aprila 2017. godine, a koju je u ime apelanta, kao poreznog obveznika, podnio prvostepeni organ – Kantonalni porezni ured Zenica, Porezna ispostava Maglaj za 2015., 2016. i 2017. godinu za četiri uplatna mjesta na području Općine Maglaj u iznosu od po 10.100,00 KM, što ukupno iznosi 30.300,00 KM.
6. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe člana 22. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, člana 17. Pravilnika o postupku podnošenja poreznih prijava, te odredbe Odluke Općine Maglaj, kada je zaključio da je pobijanim upravnim aktima tuženog organa i prvostepenog organa pravilno utvrđen pravni osnov i visina taksene obaveze apelanta, kao poreznog obveznika, za četiri uplatna mjesta na području Općine Maglaj u iznosu od po 10.100,00 KM. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da u konkretnom slučaju ne postoji pravni osnov za pokretanje postupka ocjene usklađenosti sporne Odluke Općine Maglaj sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer u citiranoj Odluci Općine Maglaj postoji objektivno i razumno opravdanje u odnosu na propisane kriterije na osnovu kojih je svim taksenim obveznicima (uključujući i apelanta) određen iznos predmetne taksene obaveze, jer bi u protivnom apelant bio doveden u povoljniji ustavno - pravni položaj u odnosu na sva druga pravna i fizička lica na koja se odnosi propisana taksena obaveza. Također, Kantonalni sud je istakao da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, na koje se apelant pozvao u predmetnom zahtjevu, jer niti jednom od navedenih presuda nije utvrđeno da odredbe Odluke Općine Maglaj nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4487/19. Apelacioni navodi
8. U predmetnim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanata, u predmetnim apelacijama, o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević