Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3346/19 (Z. K. i H. K.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3346/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-3346/19, rješavajući apelaciju Zvonka Krtalića i Hasije Krtalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonka Krtalića i Hasije Krtalić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 198777 18 Pžp od 12. novembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonka Krtalića i Hasije Krtalić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 198777 19 Pžp 2 od 29. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonko Krtalić i Hasija Krtalić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, podnijeli su 21. avgusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Pr 198777 18 Pžp od 12. novembra 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 198777 19 Pžp 2 od 29. jula 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 11. maja 2018. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 12. novembra 2018. godine, apelanti i L. V. oglašeni su odgovornim što su, na način pobliže opisan u izreci rješenja, okrivljeni apelanti svojim radnjama remetili javni red i mir fizičkim napadom na drugoga, čime su počinili prekršaj iz člana 5. stav 4. tačka a) Zakona o javnom redu i miru, a okrivljeni L. V. svojom radnjom nabavio, držao i nosio oružje kategorije C, vazdušno oružje i električne paralizatore iz kategorije D bez odgovarajuće isprave, čime je postupio odredbi člana 6. stav 4. tačka a) Zakona o oružju i municiji u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i počinio prekršaj kažnjiv po članu 66. stav 1. tačka a) istog Zakona. Nadalje, apelanti su kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od po 500,00 KM, dok je okrivljeni L. V. kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM. Apelanti i L. V. obavezani su da izrečene kazne, kao i paušalne troškove postupka u iznosu od po 50,00 KM plate u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja, u korist budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, te da o tome obavijeste sud. U slučaju da apelanti i L. V. ne plate novčanu kaznu i troškove postupka u ostavljenom roku, određeno je da će isti biti naplaćeni u sladu sa odredbama čl. 102.-106. Zakona o prekršajima.

3. Rješenjem Općinskog suda od 4. juna 2019. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 29. jula 2019. godine, odbačen je kao neosnovan zahtjev apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda od 12. novembra 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da su apelanti svoj zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka podnijeli, navodeći da je odluka suda zasnovana na lažnom iskazu svjedoka A. V.. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da je takav zahtjev prvostepeni sud odbacio, jer nije potkrijepljen odgovarajućim dokazima. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da obrazlažući žalbu apelanti ne pobijaju rješenje prvostepenog suda, već da u žalbi iznose razloge zbog kojih je nezakonita odluka prvostepenog suda kojom su oglašeni odgovornim, a koja je donesena 11. maja 2018. godine i potvrđena odlukom Kantonalnog suda 12. novembra 2018. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je pri razmatranju rješenja protiv kojeg je izjavljena žalba vezan isključivo za žalbene navode, te da, s tim u vezi, kod izostanka žalbenih navoda protiv rješenja kojim je odbačen zahtjev apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka, isto nije mogao ni razmatrati, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Apelacioni navodi

4. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h). Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a)Protek roka (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 198777 18 Pžp od 12. novembra 2018. godine)

6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog rješenjem Kantonalnog suda od 12. novembra 2018. godine, rješavano rješenjem Općinskog suda od 4. juna 2019. godine, a kojim je predmetni zahtjev odbačen, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema rješenja Kantonalnog suda od 12. novembra 2018. godine, jer se podrazumijeva da su apelanti navedeno rješenje primili prije datuma kad je donesena odluka o zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. avgusta 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje Kantonalnog suda od 12. novembra 2018. godine. b)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 198777 19 Pžp 2 od 29. jula 2019. godine)

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta“ (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Konačno, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o pravu apelanata na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju ovog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3346/19 (Z. K. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio