Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1597/18 (M. P.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1597/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP 1597/18, rješavajući apelaciju Mirsada Pece, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Mirsad Peco zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 07 58 I 006019 06 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirsad Peco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnio je 9. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 07 58 I 006019 06 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. maja 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 26. jula 2019. godine zatražena je informacija o statusu predmeta.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 7. juna 2018. godine, a informaciju o statusu predmeta dostavio je 23. augusta 2019. godine.
4. Ustavni sud je 13. decembra 2019. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Apelant je 16. jula 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Apelantov predmet je zaveden pod brojem AP 3592/15.
7. Iz te apelacije i dokumenata uz nju proisteklo je da je apelant 2. marta 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (J. M. i N. M.) na osnovu pravosnažne i izvršne isprave, Presude Općinskog suda broj P:488/01-II od 28. februara 2005. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž 408/05 od 10. novembra 2005. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju nekretnine koja je u izvršenikovom vlasništvu, detaljno navedena u prijedlogu za izvršenje. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio rješenjem o izvršenju od 24. aprila 2006. godine. Iz stanja spisa proizlazi da su se tokom postupka pojavile određene procesne smetnje, da rješenje o izvršenju sud i nakon više pokušaja nije mogao da dostavi izvršenicima jer oni žive van teritorije BiH, odnosno rješenje o izvršenju im je dostavljeno diplomatskim putem 2008. godine.
8. Izvršenici su protiv rješenja o izvršenju izjavili prigovor, koji je Općinski sud rješenjem od 4. februara 2009. godine djelimično usvojio. Protiv tog rješenja izvršenici su podnijeli žalbu, koju je Kantonalni sud u Mostaru rješenjem od 15. aprila 2010. godine usvojio, rješenje Općinskog suda od 4. februara 2009. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud dalje zapaža da su se i nakon prijema predmeta na ponovni postupak pred Općinskim sudom pojavile određene procesne smetnje. Naime, izvršenica N. M. je umrla, zbog čega je sud više puta pozivao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje. Apelant je dopisom od 13. aprila 2011. godine uredio prijedlog za izvršenje, te je kao izvršenike opredijelio J. M. i M. M. Općinski sud je rješenjem od 15. marta 2013. godine izvršenika M. M. postavio za privremenog zastupnika iza umrle N. M., te je zaključkom pozvao izvršenike da imenuju punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini. Dostavnice su se vratile s naznakom da pismena nisu uručena.
9. Apelant je posredstvom punomoćnika podneskom od 21. januara 2014. godine od Općinskog suda u predmetnom postupku zatražio izuzeće postupajućeg stručnog saradnika, što je Općinski sud rješenjem od 23. januara 2014. godine odbio.
10. Apelant je podneskom od 4. jula 2014. godine obavijestio Općinski sud da je ostavinski postupak iz umrle N. M. okončan, da je nekretnina koja je bila predmet izvršenja prešla u vlasništvo nasljednika, i to supruga (M. M.) i sina (I. B.). Navedenim podneskom apelant je obavijestio Općinski sud da je i nasljednik-suprug u međuvremenu umro, te da se iza njega vodi ostavinski postupak. Općinski sud je službenim putem od Zemljišnoknjižnog ureda tog suda 17. augusta 2015. godine zatražio dostavljanje zk. izvatka za nekretninu koja je predmet izvršenja, te je uvidom u određeni zk. izvadak utvrdio da je i dalje kao vlasnik predmetne nekretnine, između ostalih, naveden i umrli M. M., te da nisu ispunjeni uvjeti da sud donese „novo“ rješenje o izvršenju.
11. Rješavajući predmetnu apelaciju, Ustavni sud je na sjednici vijeća održanoj 20. aprila 2016. godine u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić donio odluku o dopustivosti i meritumu kojom je odbio kao neosnovanu apelaciju Mirsada Pece podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj 07 58 I 006019 06 I.
Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 3592/15 od 20. aprila 2016. godine
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud naložio vještačenje predmetne nekretnine radi utvrđivanja njene vrijednosti. „Vještak“ d.o.o. Mostar dostavio je 30. juna 2017. godine Općinskom sudu nalaz i mišljenje o procijenjenoj vrijednosti nekretnine.
13. U toku postupka advokatska kancelarija „Kebo i Guzin“ iz Mostara prvobitno je otkazala punomoć izvršeniku J. M., te su nakon što je Općinski sud donio rješenje o otkazu punomoći dostavili sudu obavještenje da će i dalje u predmetnom postupku biti punomoćnici izvršenika J. M.
14. Općinski sud je rješenjem od 31. maja 2018. godine izvršeniku I. B. postavio privremenog zastupnika Fahiru Rizvabegović-Kajtaz, advokata iz Mostara.
15. Općinski sud je rješenje o postavljanju privremenog zastupnika izvršeniku objavio u „Službenim novinama“, te je zaključkom od 27. augusta 2018. godine odredio prvu prodaju predmetne nekretnine usmenim javnim nadmetanjem. Ročište za prvu prodaju nekretnine održano je 29. oktobra 2018. godine, te je zaključkom koji je donijet istog dana sud odredio da se nekretnina prodaje najboljem ponuđaču (S. M.) za određeni novčani iznos, koji je veći od vrijednosti nekretnine koja je utvrđena vještačenjem. Podneskom od 22. novembra 2018. godine kupac je obavijestio sud da je izvršio uplatu kupoprodajne cijene. Općinski sud je rješenje o dosudi donio 30. novembra 2018. godine, koje je postalo pravosnažno 14. decembra 2018. godine.
16. Nadalje proizlazi da je Općinski sud 15. marta 2019. godine donio rješenje o namirenju troškova izvršnog postupka, te je 10. aprila 2019. godine donio rješenje o namirenju kamata i glavnice. Zaključkom od 18. jula 2019. godine naloženo je sudskom izvršiocu tog suda da predmetnu nekretninu 24. septembra 2019. godine preda kupcu. Dalje proizlazi da je sudski izvršilac navedenog dana kupcu predao predmetnu nekretninu u posjed.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom, odnosno da sud nije donio odluku o dovršenju izvršenja u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
19. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka kao što je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke.
20. Ustavni sud je 13. decembra 2019. godine od Općinskog suda dobio informaciju da je predmetni postupak u toku.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
22. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Relevantni principi
29. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovih prava na koja se u apelaciji poziva došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
31. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Dakle, u izvršnom postupku sudovi su odgovorni za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
32. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o dužini trajanja predmetnog postupka već donio odluku, ovom odlukom Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja postupka analizira period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 20. aprila 2016. godine. Dakle, relevantni period koji traje duže od tri i po godine.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, činjenicu da su tokom postupka postojale procesne smetnje za koje je bio potreban određeni period da bi se otklonile, Ustavni sud zaključuje da se radi o izuzetno složenom postupku.
34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant u relevantnom periodu koji se analizira ovom odlukom svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja jer pokušava realizirati potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.
35. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku proveo vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, da je izvršeniku (I. B.) postavio privremenog zastupnika u postupku, da je to rješenje objavljeno u „Službenim novinama“, nakon čega je proveo ročište za prodaju nekretnine na kojem je nekretnina prodata najpovoljnijem ponuđaču. Ustavni sud zapaža da je kupac predmetne nekretnine uplatio kupoprodajnu cijenu iz koje je u toku namirenje potraživanja u izvršnom postupku.
36. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao duže periode pasivnosti, te da je i pored određenih procesnih smetnji koje su znatno otežavale sam tok postupka predmetnu nekretninu prodao, iz kupoprodajne cijene pokušava da namiri sva potraživanja i da postupak okonča u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.
37. Ustavni sud zaključuje da su na dužinu trajanja postupka u relevantnom periodu koji se analizira ovom odlukom u znatnoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, tj. procesne smetnje kod izvršenika, za koje nije odgovoran ni Općinski sud, niti apelantovo ponašanje.
38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na povredu prava na imovinu
39. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije tako što ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju iz istih razloga neosnovani.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka jer je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima i nije imao duže periode pasivnosti. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da su na dužinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti, tj. procesne smetnje kod izvršenika koje je Općinski sud morao otkloniti kako bi se postupak efikasno i u skladu s relevantnim odredbama zakona mogao provesti što je evidentno i učinio.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević