Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4702/19 (S. S., L. T. i J. S.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4702/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4702/19, rješavajući apelacije Sandra Stevanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sandro Stevanović protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T18 0 KTP 0013519 19 od 31. oktobra 2019. godine;

Ljubiša Tomaš protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0045242 19 od 4. oktobra 2019. godine;

Jadranko Stanković protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Doboju broj T15 0 KTP 0027069 19 od 21. oktobra 2019.

godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4702/19

1. Sandro Stevanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčkog, podnio je 3. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo Brčko distrikta BiH) broj T18 0 KTP 0013519 19 od 31. oktobra 2019. godine.

2. Osporenom naredbom Tužilaštva Brčko distrikta BiH od 31. oktobra 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv Naredbe da se istraga neće provoditi od 25. septembra 2019. godine, a kojom je određeno da se neće provoditi istraga protiv G. L. i E. M. zbog krivičnih djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 377. Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH, Nesavjestan rad u službi iz člana 381. Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH, te Povreda prava iz radnog odnosa iz člana 274. Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH, jer je iz prijave i pratećih spisa očito da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

AP-4710/19

3. Ljubiša Tomaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 5. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0045242 19 od 4. oktobra 2019. godine.

4. Osporenim rješenjem Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci od 4. oktobra 2019. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanta, kao oštećenog, izjavljena protiv Naredbe o nesprovođenju istrage broj T13 0 KTA 0045242 19 od 31. maja 2019. godine, kojom je određeno da se neće provoditi istraga povodom apelantove prijave na okolnosti utvrđivanja korištenja stana (pobliže opisanog u izreci naredbe), jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

AP-4729/19

5. Jadranko Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 5. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Doboju broj T15 0 KTP 0027069 19 od 21. oktobra 2019. godine.

6. Osporenim rješenjem Okružnog javnog tužilaštva Doboju od 21. oktobra 2019. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanta, kao oštećenog, izjavljena protiv Naredbe broj T15 0 KTA 0027069 18 od 1. oktobra 2019. godine, kojom je određeno da se neće provoditi istraga povodom apelantove prijave protiv S. R., jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4702/19.

Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, u apelaciji broj AP-4702/19 apelant se pozvao i na povredu prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996) iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine, dok su se u apelacijama broj AP-4710/19 i AP-4729/19 apelanti pozvali i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud zapaža da apelanti (u apelacijama br. AP-4702/19 i AP-4710/19) smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

11. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih, odnosno podnosilaca prijava. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima (u odnosu na sve predmete) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata (u apelacijama br. AP-4710/19 i AP-4729/19) o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Konačno, u odnosu na navode apelanta (u apelaciji broj AP-4702/19) o povredi prava na rad koje je zagarantovano članom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996), koji se, prema Aneksu I na Ustav Bosne i Hercegovine, primjenjuje u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud ukazuje na to da se osporena odluka ne može dovesti u vezu sa navedenim pravom, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede prava na rad, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4702/19 (S. S., L. T. i J. S.) | Sudska praksa | Aktio