Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2639/18 (UniCredit Bank d.d. Mostar)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2639/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP 2639/18, rješavajući apelaciju UniCredit banke d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela UniCredit banka d.d.
Mostar.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 P 101780 13 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici UniCredit banci d.d. Mostar isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pristup sudu, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 P 101780 13 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. UniCredit banka d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Femil Čurt, advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja po prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 126 0 P 101780 13 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju od Općinskog suda zatražen je 4. oktobra 2018. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. septembra i 18. oktobra 2018. godine.
4. Ustavni sud je 13. decembra 2019. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 3. oktobra 2012. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 101780 11 P od 13. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M. I.). Apelantica je predložila više predmeta izvršenja, tj. zapljenu dijela izvršenikove plaće koju ostvaruje kao zaposlenik određene samostalne ugostiteljske radnje, zatim zapljenu, procjenu i prodaju određene nekretnine koja je u izvršenikovom vlasništvu detaljno navedene u prijedlogu, te popis, zapljenu, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud nakon dostavljanja odgovora na apelaciju (odgovor na apelaciju je dostavio 20. septembra i 18. oktobra 2018. godine) tokom 2018. godine donio zaključak kojim je naložio apelantici da uredi prijedlog za izvršenje, te da dostavi izvršenikovu adresu.
7. Apelantica je s ciljem okončanja postupka podnosila urgencije Općinskom sudu, i to 8. septembra i 3. novembra 2017. godine, te 5. februara 2018. godine.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom, da traje duže od sedam godina, te da Općinski sud u postupku nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, tj. predloženo izvršenje nije dopustio rješenjem o izvršenju, niti je donio odluku kojom se prijedlog za izvršenje odbija ili odbacuje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica naglašava da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na to da je od dana podnošenja prijedloga za izvršenje proteklo duže od pet godina, a Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju. Zbog navedenog, apelantica traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da odredi isplatu naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenog ustavnog prava.
b) Odgovori na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je kao opravdanje za nepostupanje i nedonošenje odluke o podnesenom prijedlogu za izvršenje naveo da predmet nije uzeo u rad isključivo zbog preopterećenosti suda izvršnim predmetima, te da će, s obzirom na datum podnošenja prijedloga za izvršenje, predmet uzeti u rad.
11. Ustavni sud je 13. decembra 2019. godine od Općinskog suda dobio informaciju da je predmetni postupak u toku.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
13. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelantica smatra da je u predmetnom postupku zbog nepostupanja Općinskog suda povodom njenog prijedloga za izvršenje došlo do povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]
22. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda povodom podnesenog prijedloga za izvršenje, tj. zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
24. U konkretnom slučaju postupak je počeo 3. oktobra 2012. godine kada je apelantica Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, pri čemu o podnesenom prijedlogu za izvršenje Općinski sud nije donio odluku duže od sedam godina.
25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka.“ Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
26. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda, Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).
27. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem povodom apelanticinog prijedloga Općinski sud povrijedio njeno pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.
28. Naime, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u predmetnom postupku ponaša pasivno, da je prvu procesnu radnju preduzeo šest godina nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje je podnijet 3. oktobra 2012. godine) kada je donio zaključak kojim je apelantici naložio da uredi prijedlog za izvršenje. Navedeni zaključak Općinski sud je donio tek nakon dostavljanja odgovora na apelaciju (odgovor na apelaciju je dostavio 20. septembra i 18. oktobra 2018. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da jedina procesna radnja koju je preduzeo Općinski sud nakon šest godina nije dovela do okončanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, odnosno nije dovela do toga da Općinski sud odluči o podnesenom prijedlogu za izvršenje, tj. da predloženo izvršenje dopusti rješenjem o izvršenju ili da ga odbije ili odbaci u skladu s relevantnim odredbama procesnog zakona. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud propustio da povodom podnesenog inicijalnog akta blagovremeno postupi, nije postupao ni povodom podnesenih urgencija, postupak nije vodio efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te je na taj način apelantici uskratio njeno pravo na „pristup sudu“ jer je apelantica „pristup sudu“ imala samo formalno, a ne i suštinski.
29. Kao opravdanje za nepostupanje i nedonošenje odluke o podnesenom prijedlogu za izvršenje Općinski sud je naveo da predmet nije uzeo u rad isključivo zbog preopterećenosti suda izvršnim predmetima. Prema praksi Evropskog suda, privremeni zaostatak u poslovanju suda ne povlači, prema Evropskoj konvenciji, međunarodnu odgovornost države pod uvjetom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije (vidi presudu Evropskog suda u predmetu Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine, stav 29). Međutim, u ovom slučaju očigledno je da nadležni organi nisu preduzeli konkretne mjere za rješavanje problema koji se tiču velikog broja predmeta u Općinskom sudu, ali i u drugim sudovima u Bosni i Hercegovini.
30. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće s kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano uzrokuju potpuno pasivno ponašanje suda u periodu od šest godina, odnosno da ta pasivnost dovede do toga da se o apelanticinom prijedlogu za izvršenje ne odluči u periodu dužem od sedam godina.
31. Ustavni sud, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da je rezultat propusta Općinskog suda da u predmetnom postupku u vremenu dužem od šest godina ne preduzme niti jednu procesnu radnju, odnosno da u vremenu dužem od sedam godina nije odlučio o podnesenom prijedlogu za izvršenje predstavlja povredu apelanticinog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njenog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na pristup sudu, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na pristup sudu. Uzimajući u obzir navedeno, te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelantica tražila naknadu nematerijalne štete, a imajući u vidu i noviju praksu Evropskog suda u predmetu Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Damjanović i „Euromag“ d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. oktobra 2017. godine, aplikacija broj 17248/11), Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.050,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelanticinog prava na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period duži od sedam godina, a u kojem je Općinski sud tek nakon šest godina od prijema prijedloga preduzeo samo jednu procesnu radnju, tj. donio je zaključak kojim je naložio apelantici da uredi prijedlog za izvršenje.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević