Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-317/18 (I. K.)
Odluka donesena 15. 01. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-317/18
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP 317/18, rješavajući apelaciju Izudina Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Izudin Kovačević.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 I 021165 10 I, a sada se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 021165 18 I 2 (stari broj 126 0 I 021165 12 I).
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Izudinu Kovačeviću isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 021165 18 I 2 (stari broj 126 0 I 021165 12 I), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Izudin Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 I 021165 10 I, a sada se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 021165 18 I 2 (stari broj 126 0 I 021165 12 I). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli je 18. novembra 2019. godine, a od Općinskog suda u Lukavcu 16. februara 2018. i 28. juna 2019. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud u Lukavcu je 26. februara 2018. i 16. jula 2019. godine dostavio odgovore na apelaciju, dok je Općinski sud u Tuzli dopis Ustavnog suda od 18. novembra 2019. godine proslijedio Općinskom sudu u Lukavcu na odgovor, koji je Ustavnom sudu dostavio isti odgovor na apelaciju kao i 16. jula 2019. godine.
4. Ustavni sud je 17. decembra 2019. godine od Općinskog suda u Lukavcu pribavio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a)Postupak pred Općinskim sudom u Tuzli
1. Apelant je 27. maja 2010. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (R. M.), na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Tuzli broj P- 968/05 od 4. februara 2008. godine, potvrđene Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž- 000875 od 5. marta 2010. godine, radi naplate novčanog potraživanja pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
2. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 I 021165 10 I od 26. oktobra 2010. godine odredio predloženo izvršenje. Na navedeno rješenje izvršenik je 9. novembra 2010. godine uložio prigovor. Općinski sud u Tuzli je odredio provođenje prinudnog izvršenja za 22. mart 2011. godine na pokretnim stvarima izvršenika. Prilikom izlaska na lice mjesta izvršen je popis pokretnih stvari. Općinski sud u Tuzli je u više navrata održavao ročišta radi prodaje pokretnih stvari izvršenika (12. maja, 7. juna i 5. jula 2011. godine), koja je proglašavao neuspjelim jer njima nije pristupio niti jedan od ponuđača.
3. Općinski sud u Tuzli je u nastavku postupka zakazao dva ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika (26. august i 21. oktobar 2011. godine) na kojima se nije pojavio niti jedan od ponuđača osim apelantovog punomoćnika koji je na tim ročišta za pokretne stvari ponudio iznos od 120,00 KM. Općinski sud u Tuzli (imajući u vidu da ponuđena cijena nije bila adekvatna) zakazao je treći put drugo ročište za prodaju popisanih pokretnih stvari za 14. novembar 2011. godine. Navedeno ročište nije održano (zbog odsustva postupajućeg referenta u predmetu), pa je Općinski sud u Tuzli odredio održavanje drugog ročišta treći put za 29. februar 2012. godine, na koje nije pristupio niti jedan ponuđač osim apelantovog punomoćnika koji je ponovo ponudio isti novčani iznos za pokretne stvari. Općinski sud u Tuzli je u zapisniku od 29. februara 2012. godine naveo da će donijeti poseban zaključak o najpovoljnijem ponuđaču – kupcu i rješenje o dosudi za ukupnu cijenu od 120,00 KM popisanih pokretnih stvari.
4. Općinski sud u Tuzli je 20. novembra 2012. godine donio zaključak kojim se ukidaju kao nezakonite i nepravilne radnje sudskih izvršilaca koje se odnose na prodaju pokretnih stvari izvršenika, a koje su bile predmet prodaje na ročištu za javnu prodaju od 29. februara 2012. godine.
5. Predmetni izvršni predmet je dostavljen, nakon početka rada, Općinskom sudu u Lukavcu na daljnje postupanje.
b)Postupak pred Općinskim sudom u Lukavcu
6. Općinski sud u Lukavcu je 28. decembra 2012. godine primio predmet od Općinskog suda u Tuzli, te je donio Rješenje broj 126 0 I 021165 12 l od 3. januara 2018. godine kojim je odbio kao neosnovan prigovor punomoćnika izvršenika na Rješenje o izvršenju broj 32 0 1 002165 10 I od 26. oktobra 2010. godine, te je cijelo rješenje održao na snazi. Predmet je po pravomoćnosti i izvršnosti rješenja predat u rad sudskom izvršiocu tog suda.
7. Općinski sud u Lukavcu je zaključkom od 1. februara 2018. godine odredio ročište na licu mjesta za 23. februar 2018. godine radi provođenja radnje izvršenja, i to popisa i procjene pokretnih stvari, te je zatražio asistenciju sudske policije. Općinski sud je zaključkom od 13. februara 2018. godine, a nakon dostavljenog dopisa izvršenika (u kojem navodi da nije u mogućnosti prisustvovati provođenju izvršenja) odložio provođenje izvršenja za 6. mart 2018. godine.
8. Općinski sud u Lukavcu je 6. marta 2018. godine pokušao provođenje popisa, pljenidbe i procjene pokretnih stvari izvršenika, ali je taj popis bio bezuspješan jer nisu pronađene stvari izvršenika koje mogu biti predmet pljenidbe.
9. Općinski sud u Lukavcu je 29. marta 2018. godine primio apelantov podnesak u kojem je apelant predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, predlažući da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je više puta urgirao pred općinskim sudovima s ciljem rješavanja predmetnog postupka. Naglašava da izvršni postupak pred nadležnim sudovima traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
8. Općinski sud u Lukavcu je detaljno naveo svoje i procesne radnje Općinskog suda u Tuzli koje su preduzimali u toku izvršnog postupka, navedene u činjeničnom dijelu odluke. Osim toga, Općinski sud u Lukavcu je naveo da je, ispitujući apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, utvrdio da je on neuredan, te da će shodno odredbama ZIP-a pozvati apelanta da uredi navedeni prijedlog. Općinski sud u Lukavcu je naveo da je njegova neažurnost prilikom trajanja postupka posljedica preopterećenost suda starim i neriješenim predmetima, činjenice malog broja sudija, te činjenice da je dolazilo do promjene postupajućih sudija u konkretnom predmetu.
9. Iz odgovora Općinskog suda u Lukavcu proizlazi da je Općinski sud u Tuzli dopis Ustavnog suda od 18. novembra 2019. godine proslijedio Općinskom sudu u Lukavcu, koji je dostavio odgovor na apelaciju.
10. Ustavni sud je 17. decembra 2019. godine od Općinskog suda u Lukavcu pribavio dodatne informacije o predmetnom izvršnom postupku iz kojih proizlazi da je Općinski sud u Lukavcu 28. decembra 2012. godine primio predmetni spis na nadležno postupanje od Općinskog suda u Tuzli. V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
15. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
17. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
10. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
11. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
18. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
19. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. maja 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od devet godina i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
21. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelant je u više navrata urgirao pred nadležnim sudovima da preduzmu radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Tuzli tek nakon pet mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje donio rješenje o izvršenju, kao i da daljnje procesne radnje nije preduzimao u razumnim rokovima, kao što nije ni Općinski sud u Lukavcu kojem je bio potreban vremenski period od oko pet godina nakon dostavljanja predmeta na nadležno postupanje da donese odluku o izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli od 26. oktobra 2010. godine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Lukavcu u odgovoru na apelaciju naveo da se pri ocjeni trajanja postupka u obzir treba uzeti općepoznata preopterećenost sudova starim i neriješenim predmetima, činjenica malog broja sudija, te da je dolazilo do promjene postupajućih sudija. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlozima da bi se opravdalo ovakvo postupanje Općinskog suda u Lukavcu.
23. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u postupku, koji traje oko devet godina i sedam mjeseci i nije okončan, a u kojem redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
25. S obzirom na odluku u ovom predmetu, vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 2.700,00 KM.
26. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
27. Apelant, također, navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje više od devet godina i još uvijek nije okončan zbog toga što su Općinski sud u Tuzli i Općinski sud u Lukavcu, uslijed neaktivnosti i nedjelotvornog postupanja, propustili izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično provedu izvršni postupak.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević