Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2188/19 (UniCredit bank d.d. Mostar)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2188/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-2188/19, rješavajući apelaciju UniCredit bank d.d. sa sjedištem u Mostaru, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio UniCredit bank d.d. sa sjedištem u Mostaru protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 037184 17 Gž od 26. decembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. UniCredit bank d.d. sa sjedištem u Mostaru (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 P 037184 18 Rev od 26. februara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 037184 17 Gž od 26. decembra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 P 037184 16 P 4 od 15. februara 2017. godine.

2. Presudom Općinskog suda od 15. februara 2017. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su založna prava (bliže naznačena u izreci ove presude) upisana u korist tužene (FBiH, Federalno ministarstvo finansija, Poreska uprava FBiH) ništava, te da se naloži Zemljišno-knjižnom uredu ovog suda da izvrši brisanje navedenih založnih prava, a što je tužena dužna trpiti.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio presudu od 26. decembra 2017. godine kojom je djelimično uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu na način da je obavezao apelanta da tuženoj naknadi manji iznos troškova postupka od iznosa dosuđenog prvostepenom odlukom, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda od 26. februara 2019. godine apelantova revizija, izjavljena protiv drugostepene presude, odbačena je kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantov tužbeni zahtjev nenovčani, pa je za ocjenu prava dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora od 11.000.00 KM koju je apelant označio u tužbi (član 53. stav 2., tačka 4., član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud na ročištu za glavnu raspravu dozvolio izmjenu vrijednosti spora na iznos od 60.000,00 KM. Vrhovni sud je ukazao da sud može izvršiti provjeru naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari (član 321. stav 3. navedenog zakona), te naglasio da će se vrijednost spora (u slučaju kad sud propusti da postupi u ovim rokovima) ocjenjivat prema vrijednosti spora označenoj u tužbi. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da prvostepeni sud nije mogao na ročištu za glavnu raspravu, poslije održanog pripremnog ročišta, prihvatiti apelantov prijedlog i dozvoliti izmjenu vrijednosti spora, pa nije ostvaren imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je naveo da podnesena revizija ne ispunjava ni pretpostavke za dopuštenost izuzetne revizije (član 237. st. 4. i 5. navedenog zakona), jer apelant nije naznačio pravno pitanje zbog kojih je revizija podnesena, niti je izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava. Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda od 26. decembra 2017. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 26. februara 2019. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Kantonalnog suda od 26. decembra 2017. godine.

8. S obzirom na to da je o apelantovoj reviziji rješavano rješenjem Vrhovnog suda od 26. februara 2019. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 26. decembra 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. maja 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Kantonalnog suda od 26. decembra 2017. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2188/19 (UniCredit bank d.d. Mostar) | Sudska praksa | Aktio