Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4720/19 (Z. R.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
  • Član 2. P broj 4 uz EK – sloboda kretanja
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4720/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić, Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4720/19, rješavajući apelaciju Zlatana Radića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatana Radića, podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 005761 18 I 2 od 5. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlatan Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, kojeg zastupaju Zoran Jovanović i Srđan Lalović advokati iz Pala, podnio je 9. decembra 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv zaključka Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 I 005761 18 I 2 od 5. novembra 2019. godine. Apelant je također predložio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio sprovođenje naloga (zahtjeva) iz zaključka od 5. novembra 2019. godine i izvršenje rješenja MUP-a RS Policijska uprava Zvornik –Policijska stanica Bratunac (u daljnjem tekstu: MUP RS) broj 19- 3/08-17-7-6/19 od 7. novembra 2019. godine do donošenja odluke o podnesenoj apelaciji.

2. Radina Milanović (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 24. februara 2006. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta, na osnovu izvršne isprave-presude Osnovnog suda u Vlasenici broj P 154/04 od 19. maja 2005. godine, radi duga u iznosu od 5.600,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, pljenidbom, procjenom i prodajom apelantove imovine.

3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 82 0 I 005761 I od 25. aprila 2007 godine, određeno je predloženo izvršenja na apelantovoj imovini. Rješenje je postalo pravosnažno 31. maja 2007. godine.

4. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Osnovni sud, odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja za povrat u prijašnje stanje, donio rješenje broj 82 0 I 005761 18 I 2 od 15. marta 2018. godine kojim se navedeni prijedlog tražioca izvršenja za povrat u prijašnje stanje smatra novim prijedlogom za izvršenje, shodno odredbama člana 38. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). U obrazloženju rješenja Osnovni sud je između ostalog naveo da su prethodno svi zahtjevi i odluke suda dostavljani na ruke punomoćnika tražioca izvršenja Mire Zekić, advokata iz Bratunca, sa kojom tražilac izvršenja nije bila u kontaktu. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je tražilac izvršenja dokazala da nije bila upoznata s činjenicom da je sud u postupku već donio rješenje od 15. februara 2016. godine kojim je odlučeno da se prijedlog za izvršenje smatra povučenim. Stoga, Osnovni sud je donio odluku kao u izreci, shodno odredbama člana 38. stav 3. ZIP-a.

5. Osnovni sud je donio Zaključak broj 82 0 I 005761 18 I 2 od 5. novembra 2019. godine u kojem je pod tačkom I konstatovao da apelant izbjegava plaćanje duga po pravosnžnoj presudi broj P 154/04 od 19. maja 2005. godine, čije izvršenje je u toku na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja o izvršenju broj 82 0 I 005761 18 I 2 od 15. marta 2018. godine. Tačkom II Zaključka je naloženo MUP-u RS, Policijskoj upravi Zvornik, CIPS projekat Bratunac, (u daljnjem tekstu: MUP) oduzimanje apelantu putne isprave i određivanje mjere zabrane prelaska državne granice sa ličnom kartom. Također, tačkom II zaključka obavješten je MUP da apelant, u skladu sa članom 21. stav 1. tačka 4. Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o putnim ispravama) ne ispunjava uslove za izdavanje putne isprave, s obzirom da je rješenjem o izvršenju broj 82 0 I 005761 18 I 2 od 15. marta 2018. godine utvrđeno da postoji neizmirena novčana obaveza prema tražiocu izvršenja na osnovu pravosnnažne presude Osnovnog suda u Vlasenici broj P 154/04 od 19. maja 2005. godine. Istovremeno je naloženo MUP-u da pismeno obavijeti sud da li je apelantu izdata putna isprava, kada je izdata i do kada važi izdata putna isprava, te da „po hitnom postupku pokrene postupak oduzimanja iste, a da o preduzetim mjerama i aktivnostima u što kraćem roku obavjeti sud. Tačkom III Zaključka naloženo je MUP-u, da u skladu sa članom 18. Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o ličnoj karti), evidentira zabranu korištenja lične karte apelanta za prelazak državne granice, te da o evidentiranoj zabrani upozna Državnu graničnu službu BiH, kako bi se omogućilo izvršenje rješenja o povraćaju u prijašnje stanje od 15. marta 2018. godine, te da MUP o poduzetim mjerama i aktivnostima, u što kraćem roku obavjesti sud.

6. Rješenjem MUP-u Policijska uprava Zvornik, Policijska stanica Bratunac broj 19-3/08-27- 7-6/19 od 7. novembra 2019. godine apelantu je zabranjeno korištenje lične karte za prelazak državne granice i oduzet pasoš (sve preciznije navedeno u izreci rješenja), sve dok Osnovni sud ne povuče svoj zaključak-zahtjev od 5. novembra 2019. godine. Iz rješenja proizilazi da je isto utemeljeno na odredbama člana 21. stav 4. Zakona o putnim ispravama i člana 18. Zakona o ličnoj karti.

7. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant u suštini smatra da su u predmetnom postupku pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. U suštini apelant smatra da izvršni sud nije nadležan da daje naloge policijskim organima za oduzimanje putnih isprava i određivanje mjere zabrane prelaska državne granice jer u konkretnom slučaju postupa u okviru postupka za prinudno izvršenje radi naplate novčanog potraživanja.

Relevantni propisi

8. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17) u relevantnom dijelu glasi: - Član 11.

[…]

3. Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

4. Zaključkom se izdaje nalog sudskom izvršiocu i izvršiocu po ugovoru za sprovođenje svih ili pojedinih radnji u izvršnom postupku, te odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima, kad je to predviđeno ovim zakonom. Član 12.

[…]

6. Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

9. Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08 i 39/08 – ispravka i 60/13)

10. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 21.

Zahtjev za izdavanje putne isprave odbiće se podnosiocu zahtjeva u slijedećim slučajevima:

[…] 4. ako je osnovana sumnja da će podnosilac zahtjeva izbjeći izvršenje dospjele imovinsko-pravne obaveze iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, poresku obavezu ili drugu zakonom utvrđenu imovinsko-pravnu obavezu za koju postoji izvršni naslov - na zahtjev nadležnog suda.

[…]

11. Zakon o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 32/01, 16/02, 32/07, 53/07, 56/08 i 18/12).

12. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 18.

Ako je, iz razloga utvrđenih u Zakonu o putnim ispravama BiH, izdavanje putnih isprava državljaninu zabranjeno ili su putne isprave oduzete, osobi se zabranjuje i korištenje lične karte za prelazak državne granice.

Nadležni organ donosi rješenje o zabrani te u skladu s tim i o tom rješenju obavještava sud ili drugi nadležni organ. Zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice provodi se napomenom u ličnoj karti ili putem oduzimanja lične karte i izdavanja privremene potvrde ili privremene lične karte sa unesenom napomenom da se lična karta ne može koristiti za prelazak državne granice.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

15. Ustavni sud primjećuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvala odnose isključivo na pitanje primjene materijalnog prava. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava(vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. U vezi s tim, a imajući u vidu apelacione prigovore, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u konkretnom slučaju Osnovni sud na osnovu prijedloga za izvršenje u skladu s izvršenom ispravom (pravosnažna presuda kojom je apelant obavezan na plaćanje duga), donio rješenje o izvršenju kojim je određeno predloženo izvršenje u skladu sa odredbama člana 8. ZIP-a. Također, apelant nije prigovorom osporio svoju obavezu prema tražiocu izvršenja, iako je rješenje lično primio (31. maj 2007. godine), pa je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno i izvršno. S tim u vezi, Osnovni sud je postupajući u skladu sa članom 11. stav. 4. ZIP-a, a u cilju izvršenja pravosnažne presude i namirenja potraživanja tražioca izvršenja, donio osporeni Zaključak od 5. novembra 2019. godine kojim je naložio MUP-u, da u skladu sa svojim ovlašećinjima primjenom relevantnih odredaba Zakona o putnim ispravama i Zakona o ličnoj karti osigura izvršenje dospjele neizmerene obaveze apelanta prema tražiocu izvršenja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, a kako proizilazi iz obrazloženja osporenog zaključka, jasno obrazložio da je cijenio okolnost da je apelant znao za postojanje duga po pravosnažnoj presudi i da je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno i izvršno (rješenje o izvršenju apelant lično primio 31. maja 2007. godine), a nakon toga otišao u inostranstvo radi izvođenja građevinskih radova i povremeno se viđa u Bratuncu, zbog čega je izveo zaključak da apelant izbjegava izvršenje svoje obaveze utvrđene pravosnažnom presudom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud, u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 11. stav. 4. ZIP-a, donio osporeni zaključak, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o putnim ispravama i Zakona o ličnoj karti, a Ustavni sud u datom obrazloženju, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, ne nalazi proizvoljnost.

17. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju njegovih prava iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. Imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud smatra da nije neophodno odlučivati o zahtjevu apelanta za donošenje privremene mjere.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4720/19 (Z. R.) | Sudska praksa | Aktio