Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3273/18 (Razvojna banka Federacije BiH)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3273/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-3273/18, rješavajući apelaciju Razvojne banke Federacije BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Razvojna banka Federacije BiH protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Ip 004290 17 Pž2 od 7. marta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj Ip 692/98 od 26. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Razvojna banka Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Ip 004290 17 Pž2 od 7. marta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip 692/98 od 26. oktobra 2017. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj Ip 692/98 od 26. oktobra 2017. godine obustavljen je izvršni postupak, pokrenut od strane apelanta protiv Studio Moda d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik), te su ukinute sve provedene radnje.

3. U obrazloženju osporene odluke Općinski sud je naveo da je, po apelantovom prijedlogu, sud rješenjem od 3. novembra 2014. godine odredio provođenje izvršenja zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Zatim, da je sudski izvršilac 13. februara 2017. godine pokušao zaplijeniti izvršenikove pokretne stvari na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje, te da je tom prilikom utvrdio da izvršenik nema pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet zapljene. Općinski sud je nadalje naveo da je, shodno odredbi člana 125. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), određena ponovna zapljena izvršenikovih pokretnih stvari, te da je prilikom drugog izlaska na lice mjesta sudski izvršilac ponovo utvrdio da izvršenik nema pokretnih stvari podobnih za zapljenu. Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 125. stav 3. ZIP propisano da će sud obustaviti izvršenje ako se pri ponovnoj zapljeni ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, te je obustavio predmetni izvršni postupak.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Ip 004290 17 Pž2 od 7. marta 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 125. stav 3. ZIP kada je obustavio izvršni postupak nakon dva neuspješna pokušaja pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari. Istakao je da na zakonitost prvostepenog rješenja nije od uticaja apelantov žalbeni navod da mu sud nije dostavio zapisnik o bezuspješnoj pljenidbi u drugom pokušaju, s obzirom da sud to nije bio dužan učiniti, jer je apelant bio obaviješten o vremenu i mjestu pljenidbe, ali na nju nije pristupio. Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 119. stav 7. ZIP propisano da će sud o obavljenoj pljenidbi obavijestiti stranku koja pljenidbi nije bila prisutna, te je istakao da u drugom pokušaju pljenidbe nisu pronađene pokretne stvari niti je izvršena pljenidba, pa su u tom slučaju bili ispunjeni uslovi za neposrednu primjenu odredbe člana 125. stav 3. ZIP. Pri tome je naglasio da prvostepeni sud nije učinio povrede izvršnog postupka u vezi čl. 63. st. 4. i čl. 37. ZIP, na koje se žalba poziva, iz razloga što je odredbom člana 125. stav 3. ZIP izričito propisana obustava izvršnog postupka ako je i u drugom pokušaju pljenidba pokretnih stvari ostala neuspješna.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise, jer ga nisu obavijestili o neuspjeloj pljenidbi, shodno odredbi člana 119. stav 7. ZIP, niti su mu dostavili kopiju zapisnika, kako je to propisano odredbom člana 43. stav 6. ZIP. Apelant navodi da je sud bio dužan primijeniti odredbu člana 63. stav 4. ZIP i prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja ga pozvati da podnese prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta izvršenja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili relevantne odredbe ZIP-a. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, redovni sudovi su ukazali da je odredbom člana 125. stav 3. ZIP explicite propisano da će se u slučaju da je i u drugom pokušaju pljenidba pokretnih stvari ostala neuspješna izvršni postupak obustaviti, te da, stoga, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe člana 63. stav 4. ZIP, na koju se apelant poziva. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična pravna i činjenična pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 367/15 od 15. septembra 2016. godine, u odnosu na predmet AP 2536/15, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3273/18 (Razvojna banka Federacije BiH) | Sudska praksa | Aktio