Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2366/18 (A. Š.)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje - pravo na javnu raspravu
  • Eksproprijacija
  • Dokazni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Propisano zakonom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2366/18

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2366/18, rješavajući apelaciju Anela Šuvalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Anela Šuvalića podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 o U 104272 17 Už od 19. februara 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Anel Šuvalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 17. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 o U 104272 17 Už od 19. februara 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Apelacione komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) i Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine – Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) zatraženo je 29. novembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je 13. decembra 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Apelacioni sud i Apelaciona komisija 16. decembra 2019. godine, dok Odjeljenje u ostavljenom roku nije dostavilo odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Odjeljenja broj UP-I-30-000012/12 od 29. marta 2017. godine odbijen je apelantov zahtjev za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci tog rješenja i to: – u naravi njiva 3. klase (u daljnjem tekstu: prva parcela), voćnjak 3. klase (u daljnjem tekstu: druga parcela) i šuma 3. klase (u daljnjem tekstu: treća parcela), upisane u precizirani zk.ul. sa pravom vlasništva u korist apelanta sa dijelom 1/1.

6. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da na osnovu precizirane Odluke Skupštine Brčko Distrikta BiH (kojom je utvrđeno da je od javnog interesa za Brčko Distrikt BiH izgradnja zaobilaznice oko Grada Brčko) pokrenut postupak potpune eksproprijacije, između ostalih, i na preciziranim nekretninama sa pravom vlasništva u korist apelanta sa dijelom 1/1. Takođe, proizilazi da je apelant u tom postupku izjavio da se ne protivi prijedlogu za potpunu eksproprijaciju tih nekretnina. Međutim, apelant je u tom postupku podnio zahtjev za potpunu eksproprijaciju i preostalog dijela nekretnina (prve parcele, druge parcele i treće parcele), navodeći da tim parcelama nema pristupni put, ni privrednog interesa za njihovo korištenje. Shodno tome, djelimičnim rješenjem Odjeljenja precizirani broj od 15. oktobra 2012. godine potpuno su eksproprisane te precizirane nekretnine (u daljnjem tekstu: eksproprisane nekretnine), te je konstatovano da će se o apelantovom zahtjevu za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina (prve parcele, druge parcele i treće parcele) odlučiti posebnim rješenjem.

7. Iz obrazloženja rješenja dalje proizilazi da je povodom apelantovog zahtjeva za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina proveden poseban ispitni postupak. U navedenom postupku pribavljen je zk. izvadak za predmetne nekretnine, izvod iz važećeg dokumenta prostornog planiranja sa utvrđenom namjenom, te provedeno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke Krsti Jefimiću (u daljnjem tekstu: vještak poljoprivredne struke K.J.) i vještaku šumarske struke Aleksandru Paniću (u daljnjem tekstu: vještak šumarske struke), a sadržaj tih dokaza prezentovan je na str. 2. i 3. obrazloženja rješenja. Iz obrazloženja rješenja zatim proizilazi da su nalazi i mišljenja navedenih vještaka dostavljeni apelantu, koji je preciziranih datuma dostavio izjašnjenje na nalaze i mišljenje tih vještaka (prezentovano na strani 3. rješenja), u prilogu kojeg je, između ostalog, dostavio i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke Sulejmana Kusturice (čiji sadržaj je prezentovan na strani 6. rješenja). Imajući u vidu apelantove navode iz tog izjašnjenja, Odjeljenje je od JP Putevi Brčko zatražilo podatke na okolnosti značajne za odlučivanje o osnovanosti apelantovog zahtjeva, koje se odnose na širinu putnog pojasa, pitanje odvodnje površinskih voda i osposobljenost paralelnog poljskog puta da podnese opterećenje, masu ili dimenzije motornih vozila. U vezi sa tim JP Putevi Brčko je dostavilo precizirani akt, čiji sadržaj je prezentovan na str. 3. i 4. rješenja. Odjeljenje je, postupajući povodom apelantovih prijedloga da se utvrdi da li je na preostalom dijelu nekretnina dozvoljena gradnja i šta je predmet gradnje, te koja je namjena preostalog dijela nekretnina, kao i da se utvrdi širina zaštitnog pojasa, pribavi ekološka dozvola i izjasni na uticaj studije okoliša na parcele koje su predmet eksproprijacije, izvršilo uvid u preciziranu dokumentaciju, čiji sadržaj je takođe prezentovan na strani 4. rješenja. Takođe, Odjeljenje je konstovalo da je provedeno vještačenje po vještaku saobraćajne struke Radoslavu Kojiću (u daljnjem tekstu: vještak saobraćajne struke), čiji zadatak je bio da, nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju i glavni projekat Obilaznice, utvrdi i pojasni odlučne činjenice koje se odnose na osposobljenost projektovanog paralelnog poljskog puta, kojim je obezbijeđen pristup preostalom dijelu nekretnina, da podnese opterećenje motornim vozilima kojima se vrši prevoz tereta, kao što su u konkretnom slučaju, hladnjače nosivosti do 30 t voća, kamioni sa prikolicama i sl, kao i na okolnosti uticaja projekta obilaznice na zagađenje voćnjaka koji se uzgaja na preostalom dijelu nekretnina, odnosno uticaja polutanata na dalje korištenje preostalog dijela nekretnina u svrhu voćarske proizvodnje. U vezi sa tim, na strani 5. rješenja prezentovan je sadržaj nalaza i mišljenja tog vještaka i precizirane dokumentacije, kao i dopuna tog nalaza i mišljenja, koji su dostavljeni apelantu i koji je preciziranih datuma dostavio izjašnjenja na iste.

8. Ocjenom svih izvedenih dokaza, Odjeljenje je utvrdilo da se treća parcela nalazi u okviru kompleksa šumskog zemljišta, dijelom u pojasu planiranog gasovoda, kao i da je većim dijelom sastavni dio šumskog kompleksa kojeg čini zajedno sa ostalim parcelama, a da se dijelom koristi i kao voćnjak. Takođe, utvrdilo je da je prilaz toj parceli omogućen putem označenim kao precizirana k.č. u vlasništvu Brčko distrikta BiH. U vezi s tim je konstatovano da u konkretnom slučaju neće doći do umanjenja proizvodnih potencijala te parcele i da zbog njene udaljenosti na najbližem dijelu od planirane obilaznice od preko 60 m, sama izgradnja puta neće negativno uticati na pravilan rast i razvoj šumskih vrsta drveća, na kontinuitet prinosa i prihoda, te da, s obzirom da nije onemogućen kontinuitet proizvodnje drvne mase i da je pristup predmetnoj parceli ostao identičan pristupu prije cijepanja parcela, apelant ima privredni interes za njeno korištenje.

9. Nadalje, Odjeljenje je utvrdilo da se prva parcela dijelom nalazi u okviru kompleksa poljoprivrednog zemljišta, a preostalim dijelom u kompleksu šumskog zemljišta u pojasu planiranog autoputa Banjaluka-Bijeljina i pojasu planiranog gasovoda, a da se druga parcela nalazi u okviru kompleksa poljoprivrednog zemljišta, dijelom u pojasu planiranog autoputa Banjaluka- Bijeljina i pojasu planiranog gasovoda. Dalje, Odjeljenje je, između ostalog, utvrdilo da je predmetno zemljište, zajedno sa eksproprisanim zemljištem, činilo jednu cjelinu ukupne precizirane površine, koja se koristila u svrhu voćarske proizvodnje, te da je prilikom potpune eksproprijacije izuzeto zemljište manje površine. Takođe, konstatovalo je da prva i druga parcela, imajući u vidu izgled, oblik i površinu, imaju potencijal za korištenje za onu poljoprivrednu proizvodnju za koju su se koristile prije formiranja parcele za potrebe izgradnje obilaznice, kao i da su podobne za obrađivanje i iskorištavanje, odnosno adekvatnu primjenu agrotehničkih mjera. Pri tome, utvrdilo je da projektovani paralelni poljski put 24, kojim je obezbijeđen pristup preostalom dijelu nekretnina, ispunjava uslove za odvijanje saobraćaja motornih vozila (hladnjača) za prevoz voća sa preostalog dijela nekretnina. Takođe, konstatovano je da, ako se planirana obilaznica tretira kao magistralni put, širina zaštitnog pojasa iznosi 20 m. Zatim, utvrđeno je da rezultati mjerenja pozadinske koncentracije preciziranih polutanata na predmetnoj lokaciji iz 2012. godine ukazuju na veoma nisku koncentraciju navedenih polutanata, i da će položaj planirane obilaznice, te neizgrađenost okolnog zemljišta omogućiti dobru disperziju nastalih polutanata, kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom smjeru i da će velike površine šumskog zemljišta koje se nalaze u neposrednoj blizini planirane obilaznice uticati na smanjenje koncentracije polutanata nastalog u procesu odvijanja saobraćaja. Uzimajući u obzir navedeno, ocijenjeno je da povećanje koncentracije polutanata u neposrednoj blizini obilaznice neće biti iznad zakonom definisanih graničnih vrijednosti i da budući uslovi neće imati većeg uticaja na voćarsku proizvodnju na preostalom dijelu nekretnina, a da je odvodnja površinskih voda riješena drenažnim kanalom, koji je projektovan između paralelnog puta i glavnog puta. Shodno tome, zaključeno je da apelant ima privredni interes za korištenje preostalog dijela nekretnina označenih kao prva i druga parcela, s tim da se u pojasu širine 7 m paralelno pojasu eksproprijacije preporučuje gajenje kultura (travnjaci i nisko rastinje) koje u većim količinama akumuliraju toksične materije, kako bi se eliminisao potpuni uticaj polutanata na proces uzgoja voća.

10. Dakle, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka šumarske, poljoprivredne i saobraćajne struke posebno, u međusobnoj vezi i u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, uključujući i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke Sulejmana Kusturice, Odjeljenje je kao stručne, nepristrasne i dovoljno obrazložene prihvatio nalaze i mišljenja vještaka šumarske struke, vještaka poljoprivredne struke K.J. i vještaka saobraćajne struke, te kao dokazanu uzeo činjenicu da se preostali dio nekretnina može i dalje koristiti u svrhe poljoprivredne proizvodnje, i da, prema tome, apelant ima privredni interes da koristi preostali dio nekretnina. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je da nema osnova za primjenu člana 7. Zakona o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji), pa je odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

11. Apelant je podnio žalbu protiv rješenje Odjeljenja, koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-30-000003/17 od 22. maja 2017. godine.

12. U obrazloženju rješenja konstatovano je da je prvostepeni organ donio pravilnu i zakonitu odluku, za koju je dao razloge koje je prihvatila i Apelaciona komisija. Pri tome, ukazano je da su u obrazloženju prvostepenog rješenja navedeni svi izvedeni dokazi, uključujući i vještačenje po vještacima šumarske, poljoprivredne i saobraćajne struke, kao i utvrđeno činjenično stanje, sa razlozima koji, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućuju na onakvo rješenje kakvo je dato u izreci prvostepenog rješenja. Shodno tome, zaključeno je da su neosnovani su žalbeni navodi kojima se, između ostalog, ukazuje da u osporenom rješenju nema ocjene dokaza, utvrđenih činjenica i razloga o odlučnim činjenicama. Takođe, konstatovano je da je u toku postupka apelantu pružena mogućnost da se izjasni u pogledu utvrđenih činjenica i nalaza i mišljenja pomenutih vještaka i da je prvostepeni organ u toku postupka razmotrio i cijenio sve prijedloge navedene u apelantovom izjašnjenju. Konstatovano je da su u skladu sa namjenom zemljišta i svrhom u koju se koristi, imenovani vještaci određenih struka koji su utvrdili da se preostali dio nekretnina može i dalje koristiti u svrhe poljoprivredne proizvodnje i da apelant ima privredni interes da ih koristi. Ukazano je da je u vezi navedenog cijenjen i nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke Sulejmana Kusturice, ali da je poklonjena vjera nalazima i mišljenju vještaka šumarske struke, vještaka poljoprivrede struke K.J. i vještaku saobraćajne struke, u kojima, nasuprot apelantovom mišljenju, nije bilo proizvoljnosti u utvrđivanju činjenica, pa je na osnovu tako provedenog postupka, prvostepeni organ pravilno utvrdio da nema osnova za primjenu člana 7. Zakona o eksproprijaciji.

13. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Apelacione komisije, koju je Osnovni sud odbio presudom broj 96 0 U 104272 17 U od 12. oktobra 2017. godine, s obrazloženjem da je osporeni akt donesen na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava i da je Apelaciona komisija u obrazloženju svoje odluke dala valjane, pravno osnovane i argumentovane razloge za svoju odluku, koje u cijelosti prihvata i podržava i taj sud.

14. Odlučujući o žalbi koju je apelant podnio protiv presude Osnovnog suda, Apelacioni sud je donio presudu broj 96 o U 104272 17 Už od 19. februara 2018. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

15. Apelacioni sud je konstatovao da apelant tvrdnjama iznesenim u žalbi nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude Osnovnog suda. U vezi sa tim, Apelacioni sud je, prije svega, ukazao da je predmet upravnog postupka koji je prethodio podnošenju zahtjeva tužitelja za eksproprijaciju predmetnih nekretnina bila eksproprijacija više nekretnina na području Brčko distrikta BiH (između ostalih i preciziranih nekretnina u apelantovom vlasništvu) u svrhu izgradnje obilaznice oko grada Brčko, koja će biti kategorizirana kao magistralni put. Shodno tome, činjenica da se predmetne parcele, čiju eksproprijaciju u smislu odredbe člana 7. Zakona o eksproprijaciji apelant zahtijeva u ovoj upravnoj stvari, nalaze i u pojasu planiranog autoputa Banja Luka - Bijeljina i pojasu planiranog gasovoda, po mišljenju Apelacionog suda, nije odlučna za udovoljavanje konkretnom apelantovom zahtjevu jer izgradnja planiranog autoputa i gasovoda, te potpuna eksproprijacija nekretnina u tu svrhu eventualno može biti predmet drugog upravnog postupka. Shodno tome, Apelacioni sud je zaključio da da je irelevantan apelantov žalbeni navod da mu je ograničeno pravo vlasništva na predmetnim parcelama „jer se u zoni pojasa gasovoda do međe autoceste više ne može graditi ništa“. Apelacioni sud je dalje konstatovao da su zaključak vještaka šumarske struke, vještaka poljoprivredne struke K.J. i vještaka saobraćajne struke da apelant ima privredni interes koristiti predmetne parcele, prihvatili organi uprave, kao i prvostepeni sud, imajući u vidu i da je odredbom člana 38. stav 5. Odluke o provođenju Prostornog plana Brčko distrikta Bosne i Hercegovine 2007-2017. godina, precizirani broj od 4. juna 2007. godine, propisano da su unutar zaštitnog pojasa dozvoljene poljoprivredne djelatnosti, za koje nije potrebna izgradnja nadzemnih objekata, ukoliko nisu u pitanju staklene bašte/plastenici, čije je postavljanje dozvoljeno. Shodno tome, i po mišljenju Apelacionog suda, apelant će nakon izgradnje magistralnog puta moći da koristi poljoprivredno zemljište u svrhu bavljenja voćarstvom.

16. U vezi sa apelantovim žalbenim navodom da će izgradnja obilaznice onemogućiti gradnju objekata na predmetnoj parceli, Apelacioni sud je ukazao da isti ne dovodi u pitanje zakonitost osporenih upravnih akata obzirom da predmetne parcele nisu građevinsko, već poljoprivredno i šumsko zemljište. Zatim, Apelacioni sud je konstatovao da nije osnovan apelantov navod da će mu izgradnjom obilaznice biti onemogućena proizvodnja i ostvarivanje prinosa od voćnih zasada „zbog izduvnih gasova, teških metala i drugih toksičnih stvari“. Naime, Apelacioni sud je ukazao da je taj navod razmotren od strane prvostepenog organa uprave i da je konstovano da je Odjeljenju za javne poslove Vlade Brčko distrikta BiH izdata ekološka dozvola za projekat izgradnje obilaznice oko Brčkog, kojom su propisane mjere za zaštitu vazduha, zemljišta, voda, biljnog i životinjskog svijeta tokom izgradnje i redovne eksploatacije obilaznice, kao i obaveze koje iz oblasti zaštite životne sredine projekat izgradnje obilaznice mora ispuniti, te sistem monitoringa, odnosno nadgledanja, radi praćenja kvaliteta svih segmenata životne sredine u toku izvođenja radova i eksploatacije projekta obilaznice oko grada Brčko. Takođe, Apelacioni sud je ukazao da je navedeno potvrdio i sam apelant u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude navodom da je „na osnovu rješenja prvostepenog organa uprave […]od 02.08.2013. godine izdata ekološka dozvola za projekat izgradnje obilaznice oko Brčkog, ukupne dužine 18,7 km“. Dalje, imajući u vidu sadržaj nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke K.J. i vještaka šumarske struke, Apelacioni sud je zaključio da je neosnovan apelantov navod da mu nije ostavljen pristupni put za predmetne parcele. Pored toga, Apelacioni sud je zaključio da je neosnovan apelantov navod da izgradnjom obilaznice apelant više neće imati ni „uvratine“ kako bi mogao obrađivati parcele korištenjem poljoprivredne mehanizacije, te da više ne postoje izgrađeni lateralni kanali koji su korišteni za postojeću poljoprivrednu proizvodnju. Ovo jer je vještak poljoprivredne struke K.J. u svom nalazu naveo da je izlaskom na lice mjesta utvrdio da apelant nije imao „uvratine“ nego je koristio pristupni njivski put za „uvratine“, a da iz preciziranog dopisa JP „Putevi Brčko" d.o.o. Brčko distrikt BiH upućenog prvostepenom upravnom organu proizilazi da je za parcele apelanta odvodnja površinskih voda riješena drenažnim kanalom, koji je projektovan između paralelnog puta i glavnog puta.

17. Osim toga, Apelacioni sud je ukazao da iz dostavljenog spisa predmeta proizilazi da su nalazi i mišljenja vještaka poljoprivredne, šumarske i saobraćajne struke dostavljeni na izjašnjenje punomoćniku apelanta, te mu je na taj način omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja, a sve prema načelu saslušanja stranke iz odredbe člana 8. Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZUP) odnosno da ostvari i zaštiti svoja prava i pravne interese. Obzirom na to, Apelacioni sud je zaključio da prvostepeni organ uprave nije počinio povredu pravila upravnog postupka neodržavanjem usmene rasprave na kojoj bi bili saslušani vještaci poljoprivredne, šumarske i saobraćajne struke, jer je dostavljanjem punomoćniku apelanta pismenih nalaza i mišljenja tih vještaka, omogućio da se o njima izjasni i eventualno da ih pobija drugim dokazima, te na taj način aktivno učestvuje u posebnom ispitnom postupku. Takođe, Apelacioni sud je konstatovao da su organi uprave u obrazloženjima rješenja dali odgovore na sve navode kojima je punomoćnik apelanta osporavao pravilnost i zakonitost provedenih vještačenja i da su pravilno zaključili da nije bilo mjesta prihvatanju nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke Sulejmana Kusturice. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelant u suštini tvrdi da je osporena odluka rezultat proizvoljne ocjene dokaza, te proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene pozitivnih propisa, naročito smatrajući da su u konkretnom slučaju proizvoljno utvrđene činjenice pogledu postojanja privrednog interesa za korištenje predmetnih parcela. U vezi sa navedenim apelant, prije svega, ukazuje da prvostepeni organ uprave nije održao usmenu raspravu na kojoj bi bilo moguće ispitati vještaka poljoprivredne struke i eventualno predložiti dopunu nalaza i mišljenja vještaka kako bi se upotpunilo činjenično stanje. Zatim, ukazuje da se iz akata donesenih u predmetnom postupku ne može utvrditi koji dokazi su izvedeni u toku ispitnog postupka, šta je utvrđeno iz izvedenih dokaza i koja odredba materijalnog prava je primjenjena na tako utvrđeno činjenično stanje. Pri tome, ističe da se da se na osnovu nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke Sulejmana Kusturice može utvrditi da se na predmetnim parcelama ne može baviti poljoprivrednom proizvodnjom i da apelant nema privredni interes za korištenje tih parcela. Smatra da taj dokaz nije brižljivo cijenjen od strane prvostepenog organa. Dalje, tvrdi da će mu prema izrađenoj studiji uticaja na okoliš onemogućena bilo kakva gradnja, eventualna proizvodnja ili ostvarivanje prinosa na preostalom dijelu parcela jer, kako navodi, neće ostvariti postojeći standard u proizvodnji u smislu količine prinose i kvalitete. Takođe, tvrdi da je iz ekološke dozvole za projekat izgradnje „Obilaznice“ oko Brčkog vidljivo da se apelant ne može baviti poljoprivrednom proizvodnjom na preostalom dijelu nekretnina. Ukazuje da „više nema uvratine kako bi mogao obrađivati parcelu korištenjem poljoprivredne mehanizacije“ i da na parceli više ne postoje izgrađeni lateralni kanali koji su korišteni za postojeću poljoprivrednu proizvodnju. Takođe, ukazuje da „nije ostavljen pristupni put za preostali dio“ i da „nema iste uvjete pristupa preostalom dijelu parcela“.

b)Odgovor na apelaciju

19. Apelacioni sud i Apelaciona komisija smatraju da odlukama donesenim u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na čiju povredu ukazuje u apelaciji.

20. Osnovni sud navodi da ostaje kod obrazloženja presude tog suda. Smatra da je ta presuda donesena uz pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava i na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i da su u njenom obrazloženju navedeni jasni i potpuni razlozi za takvu odluku suda, kojom nije došlo od povrede apelantovih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 3/00, 9/02, 8/03, 8/04, 25/05, 8/07, 10/07, 19/07, 2/08 i 36/09). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst navedenog zakona sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

8. Načelo saslušanja stranke Član 8.

(1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno.

22. Zakon o upravnim sporovima Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 4/00 i 1/01) u relevantnom dijelu glasi:

Član 27.

(1) O upravnim sporovima sud rješava bez prisustva stranaka i javnosti. Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljem tekstu: rasprava).

(2) Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranke mogu predložiti da se održi rasprava.

[…]

23. Zakon o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 26/04, 19/07, 2/08, 19/10 i 15/11). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 7.

Ako se prilikom eksproprijacije dijela nekretnine utvrdi da vlasnik, posjednik, nema privrednog interesa koristiti preostali dio, na njegov zahtjev eksproprisat će se i taj dio.

Zahtjev u smislu stava 1 ovoga člana može se podnijeti do donošenja rješenja o eksproprijaciji.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda broj 96 o U 104272 17 Už od 19. februara 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. marta 2018. godine a apelacija je podnesena 17. aprila 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog člana stav 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

31. Ustavni sud konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku po apelantovom zahtjevu za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina u njegovom vlasništvu. Dakle, nesumnjivo je riječ o predmetu građanskopravne prirode (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2369/12 od 17. juna 2015. godine, tačka 35, dostupna na Internet-stranici Ustavnog sudawww.ustavnisud.ba) iz čega proizlazi da apelant u tom predmetu uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Iz apelacionih navoda u suštini proizlazi da apelant smatra mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što nije održana usmena rasprava pred prvostepenim organom uprave, te zbog proizvoljne ocjene dokaza, proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene relevantnih propisa prilikom donošenja osporene odluke i nižestepenih odluka, kao i zbog toga što, po njegovom mišljenju, obrazloženja tih odluka ne zadovoljavaju standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Takođe, Ustavni sud podsjeća na to da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005.godine, objavljena u „Službenom glasniku BiHˮ broj 44/05). Ustavni sud naglašava da pri tome redovni sud nije vezan ni ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, ali da slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u međusobnu logičnu vezu.

34. U vezi sa apelacionim navodima kojima apelant zapravo ukazuje da mu je onemogućeno da učestvuje u upravnom postupku jer prvostepeni organ nije održao usmenu raspravu na kojoj bi bio ispitan vještak poljoprivredne struke, Ustavni sud zapaža da je apelant takve slične navode iznio povodom pravnih lijekova u postupku koji je okončan osporenom odlukom. Dalje, Ustavni sud zapaža da su drugostepeni organ uprave i redovni sudovi razmotrili ove apelantove navode i da su dali jasne i argumentovane razloge zbog čega ti navodi ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju odnosno zbog čega nije povrijeđeno načelo saslušanja stranke iz člana 8. ZUP-a. Ustavni sud primjećuje da je u obrazloženju osporene odluke ukazano da su punomoćniku apelanta dostavljeni pismeni nalazi i mišljenja vještaka poljoprivredne, šumarske i saobraćajne struke, čime mu je omogućeno da se o istima izjasni, te eventualno da ih pobija drugim dokazima i na taj način aktivno učestvuje u posebnom ispitnom postupku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da i iz obrazloženja prvostepenog rješenja nesumnjivo proizilazi da su nalazi i mišljenja navedenih vještaka dostavljeni apelantu, te da je apelant dostavio izjašnjenja povodom istih, koja je prvostepeni organ uprave i razmotrio, što je sve detaljno navedeno u obrazloženju prvostepenog rješenja. Takođe, u vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud smatra potrebnim ukazati i to da su i odluke redovnih sudova donesene u predmetnom postupku, odnosno osporena odluka Apelacionog suda, kao i nižestepena odluka Okružnog suda, donesene na nejavnim sjednicama. Međutim iz dostavljene dokumentacije ne proizilazi da je apelant uopšte predlagao održavanje javne rasprave pred redovnim sudovima. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da prema odredbama člana 27. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, sud u konkretnom slučaju nije ni imao zakonsku obavezu da održi usmenu raspravu u upravnom sporu. Naime, ovim odredbama navedenog člana propisano je: „O upravnim sporovima sud rješava bez prisustva stranaka i javnosti. Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava“. Dakle, naglasak je na riječima „sud može“ što ukazuje da nadležni sud ima dispoziciju u pogledu procjene da li je potrebno da se održi usmena rasprava. U konkretnom slučaju očigledno je da nadležni sud, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, nije smatrao potrebnim da se održi usmena rasprava (mutatis mutandis Odluka Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 2433/17 od 24. aprila 2019. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 25). S druge strane, prema odredbama istog člana Zakona o upravnim sporovima apelant je imao mogućnost, ukoliko je smatrao da je riječ o složenoj spornoj stvari ili da je potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, predložiti održavanje usmene rasprave, što apelant nije učinio. Shodno svemu navedenom Ustavni sud smatra da su ovi apelacioni navodi neosnovani odnosno da u konkretnom slučaju nije došlo do proizvoljne primjene procesnog prava u ovom segmentu.

35. Takođe, suprotno apelantovom mišljenju, koji u suštini tvrdi da iz pojedinih provedenih dokaza proizilazi da on više nema privredni interes da koristi predmetne nekretnine, Ustavni sud smatra da iz obrazloženja osporenih odluka i dostavljene dokumentacije ne proizlazi da dokazni postupak nije proveden u skladu s relevantnim procesnim zakonom, odnosno da dokazi provedeni pred organom uprave nisu cijenjeni kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su drugostepeni organ uprave i redovni sudovi razmotrili ove apelantove navode, kao i navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kakve apelant zapravo ponavlja u apelaciji i da su dali detaljne, jasne i argumentovane razloge za svoje odluke odnosno detaljne i jasne razloge zbog čega su ti apelantovi navodi neosnovani. Imajući u vidu sve navedeno odnosno, uzimajući u obzir činjenična utvrđenja i relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji (člana 7.) na kojima su organi uprave i redovni sudovi utemeljili svoje odluke i obrazloženja koja su dali u vezi s tim koja, nasuprot apelantovom mišljeneju, zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra, da u osporenoj, kao ni u nižestepenim odlukama nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnost u postupanju redovnih sudova i organa uprave prilikom odbijanja apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina.

36. Shodno tome, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

37. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da apelant kršenje ovog prava u suštini vezuje za ocjenu dokaza, utvrđeno činjenično stanje i primjenu prava, a imajući u vidu elaboraciju iz prethodnih tačaka ove odluke u kojima je zaključeno da u konkretnom slučaju nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu, Ustavni sud i apelantove navode o kršenju prava na imovinu smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je apelantu omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje odluke o apelantovom zahtjevu za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina te kada su redovni sudovi i organi uprave u obrazloženju osporene i nižestepenih odluka dali jasne i argumentovane razloge, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz kojih ne proizilazi proizvoljnost u pogledu ocjene dokaza, te u vezi s tim utvrđenog činjeničnog stanja i primjene relevantnih propisa prilikom odbijanja apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina.

39. Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant navode o kršenju ovog prava vezuje za ocjenu dokaza pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2366/18 (A. Š.) | Sudska praksa | Aktio