Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3404/19 (Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar i drugi)
Odluka donesena 28. 01. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Javne nabavke
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3404/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 01. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-3404/19, rješavajući apelacije Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024687 18 Uvp od 25. juna 2019. godine;
MIPEX-AUTO RS d.o.o. Banja Luka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026448 19 Uvp od 4. septembra 2019. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026448 17 U od 11. januara 2019. godine;
"TERMMOS & TOP FRIGO" d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027936 19 Uvp od 21. oktobra 2019. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027936 18 U od 3. aprila 2019. godine i Rješenja Ureda za razmatranje žalbi BiH broj JN2-01-07-1-654-10/16 od 25. januara 2018. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3404/19
1. Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordan Stojić, advokat iz Mostara, podnio je 27. augusta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 024687 18 Uvp od 25. juna 2019. godine.
2. Osporenom odlukom Suda BiH odbijen je zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 22. novembra 2018. godine kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH) od 9. februara 2017.godine. Tim rješenjem je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 5. decembra 2016. godine, ugovornog organa Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine, u postupku javne nabavke usluge pregleda, ispitivanja i atestiranja uređaja i instalacija u objektima na svim lokacijama BHANSA-e LOT 1.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je ugovorni organ Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine u postupku javne nabavke ponudu apelanta odbio kao nepotpunu. Naime, Sud BiH je naveo da je ugovorni organ u članu 12.2 tenderske dokumentacije taksativno naveo šta su sve ponuđači dužni dostaviti, a u svrhu dokaza o ispunjavanju uslova iz člana 46. Zakona o javnim nabavkama BiH. Između ostalog, tačkom 5. navedenog člana tenderske dokumentacije je propisano dostavljanje rješenja Kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: MUP) za obavljanje poslova održavanja i ispitivanja aparata za početno gašenje požara. Sud BiH je naveo da je uvidom u ponudu apelanta tuženi pravilno utvrdio da isti nije dostavio traženo rješenje MUP-a, te samim tim nije ispunio uslove postavljene tenderskom dokumentacijom, iz koga razloga je ugovorni organ opravdano odbio ponudu apelanta kao nepotpunu. Sud BiH je naveo da tvrdnje apelanta da je ispunio sve uslove time što je dostavio izjavu o podugovaranju nisu mogle uticati na drugačiju odluku, jer iako je apelant u ponudi izrazio namjeru podugovaranja, isti je morao ispuniti sve uslove postavljene u tački 12. tenderske dokumentacije, a koja pored izvoda iz sudskog registra propisuje i dodatnu dokumentaciju kojom se potvrđuje sposobnost obavljanja profesionalne djelatnosti. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da namjera apelanta da izvrši podugovaranje ne oslobađa ga obaveze da dokaže da je registrovan i sposoban sam izvršiti posao koji je predmet nabavke.
2. AP-4185/19
4. MIPEX-AUTO RS d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Kovačević, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026448 19 Uvp od 4. septembra 2019. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 026448 17 U od 11. januara 2019. godine.
5. Osporenom odlukom Suda BiH odbijen je zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 11. januara 2019. godine kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH) od 31. avgusta 2017. godine. Tim rješenjem je odbijena apelantova žalba koju je izjavio na tenderski dokument od 2. februara 2016. godine, u postupku javne nabavke robe putem konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda, predmet nabavke: „Nabavka vatrogasnog vozila“ za potrebe ugovornog organa-Vatrogasnog društva Kotor Varoš, Obavještenje o nabavci ugovornog organa.
6. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je konkurentski postupak u konkretnom slučaju proveden na pravilan i zakonit način. Osim toga, Sud BiH je naveo da je pravilno ocijenjeno da su tehničke karakteristike u tenderskom dokumentu koje je postavio ugovorni organ u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH, na način da je propisanim kvalifikacionim uslovima iz tačke 2.3. TD omogućeno širokom krugu privrednih, odnosno poslovnih subjekata iz oblasti proizvodnje trgovine i prometa šasija vatrogasnih vozila da učestvuju u predmetnom postupku javne nabavke. Takođe, Sud BiH je naveo da je pravilno ocijenjeno i da rok za dostavljanje ponuda tuženog organa nije bio neprimjereno kratak, s obzirom da se u konkretnom postupku radi o nabavci male vrijednosti, putem konkurentskog zahtjeva. Slijedom iznesenog, Sud BiH je naveo da je prvostepeni sud pravilno ocijenilo da je još u osporenom rješenju tuženi organ odgovorio na sve navode žalbe apelanta, pravilno ih odbijajući kao neosnovane, a koji navodi su u suštini ponovljeni u tužbi kao i u predmetnom zahtjevu za preispitivanje presude. Sud BiH je naveo da nije utvrdio povredu zakona Bosne i Hercegovine u preispitivanoj presudi vijeća za upravne sporove Suda BiH, zbog čega su ostali navodi apelantovog zahtjeva za preispitivanje sudske odluke neosnovani i isti ne utiču na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
3. AP-4788/19
7. "TERMMOS & TOP FRIGO" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 027936 19 Uvp od 21. oktobra 2019. godine, Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027936 18 U od 3. aprila 2019. godine i Rješenja Ureda za razmatranje žalbi BiH broj JN2-01-07-1-654-10/16 od 25. januara 2018. godine.
8. Osporenom odlukom Suda BiH odbijen je zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 3. aprila 2019. godine kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH) od 25. januara 2018. godine. Tim rješenjem je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv odluke ugovornog organa JZU Kantonalna bolnica Goražde od 20. aprila 2015. godine kojom je poništen postupak nabavke za odabir najpovoljnijeg ponuđača za realizaciju projekta ugradnje medicinskih plinova sa pratećom opremom u JZU Kantonalna bolnica Goražde.
9. U obrazloženju prvostepene odluke Sud BiH je istakao da je članom 12. Zakona o javnim nabavkama BiH propisano kada je ugovorni organ ovlašten i obavezan da prekine postupak ugovora, a stavom 1. tačka c) citiranog člana propisano je da se postupak može otkazati zbog drugih dokazivih razloga koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka dodjele ugovora. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da je pravilna odluka tuženog organa kojom je odbio žalbu apelanta, budući da ugovorni organ ima pravo da okonča postupak dodjele ugovora zbog dokazivih razloga, koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka dodjele ugovora, kao u konkretnom slučaju.
10. U obrazloženju osporene odluke od 21. oktobra 2019. godine Sud BiH je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je tuženi organ zakonito postupio kada je žalbu apelanta izjavljenu protiv odluke ugovornog organa kojom je poništen postupak nabavke za izbor najpovoljnijeg ponuđača odbio kao neosnovanu. Sud BiH je istakao da su članom 12. Zakonom o javnim nabavkama BiH propisana ovlaštenja i obaveza ugovornog organa da prekine postupak ugovora, čiji stav 1. tačka c) propisuje da se postupak može otkazati zbog drugih dokazivih razloga koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka dodjele ugovora. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju postupak pokrenut, ali se nije mogao okončati zaključenjem ugovora prije kraja budžetske godine, zbog opisanih objektivnih razloga, a koji se odnose na izmjene Zakona o javnim nabavkama BiH i razloga izostanka finansijske podrške iz budžeta kantona, a na što ugovorni organ nije imao uticaj. Sud BiH je naveo da i po zaključku tog suda, ugovorni organ, u momentu pokretanja postupku, nije mogao predvidjeti opisani razvoj događaja u provedenom postupku. Naime, Sud BiH je naveo da se ponekad dogodi da se ocjena ponuda pokaže kao proces koji traje duže nego što je predviđeno, ili se postupak otkaže i ponovno pokrene nekoliko puta i ako se budžetska godina završava prije zaključenja ugovora, ne može se više raspolagati raspodijeljenim sredstvima. Osim toga, Sud BiH je naveo da je posebno imao u vidu akt ugovornog organa od 21. maja 2015. godine, iz kojeg proizilazi da su sredstva za realizaciju predmetnog postupka javne nabavke bila planirana budžetom kantona za 2013. godinu, kada je isti i započeo, te s obzirom da projekat nije realizovan tokom 2013. godine, jer je procedura ušla u žalbeni postupak, sredstva planirana za tu namjenu bila su planirana i budžetom za 2014. godinu. Međutim, Sud BiH je naveo da su bez osnova prigovori apelanta da ugovorni organ nije dokazao da predmetna nabavka nije planirana i budžetom za 2015. godinu, odnosno da je mogao predvidjeti predmetni slijed događaja. Slijedom iznesenog, Sud BiH je naveo da je prema dokazima sadržanim u spisu predmeta kao i prema obrazloženju osporenog rješenja tuženog, utvrđeno da je predmetni postupak javne nabavke ugovorni organ poništio pravilno i u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH, iz razloga propisanih članom 12. stav 1. tačka c) tog zakona, zbog drugih dokazivih razloga koji su izvan kontrole ugovornog organa. Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3404/19.
12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
13. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, dok apelant u apelaciji AP-4185/19 samo ističe da mu nije odgovoreno na sve tužbene navode.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević