Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2516/19 (Aluminij d.d. Mostar)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2516/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-2516/19, rješavajući apelaciju Aluminij d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Aluminij d.d. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 013769 16 U od 26. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Aluminij d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Slaven Bevanda advokat iz Mostara, podnio je 13. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 013769 16 U od 26. marta 2019. godine.

2. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova tužba kojom je tražio da se poništi rješenje tužene (Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Sarajevu) od 7. oktobra 2016. godine kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odjela za finansije i nekretnine, Službe za nekretnine Grada Mostara od 7. juna 2016.godine. Navedenim rješenjem od 7. juna 2016.godine (a po zahtjevu nasljednika umrlog S.M.) poništeno je pravosnažno rješenje o eksproprijaciji Opštinskog zavoda za geodetske i imovinske poslove Skupštine opštine Mostar, Zavoda za geodetske i imovinske poslove od 20. septembra 1983.godine, kojim je od stvarnog posjednika i korisnika S.M. sa 1/1 dijela eksproprisana nekretnina (bliže označena u izreci ovog rješenja). Istim rješenjem odlučeno da se izvršeni upis prava državne svojine i nosioca prava raspolaganja na predmetnoj nekretnini ima brisati i uspostaviti zemljišno-knjižno stanje koje je prethodilo eksproprijaciji.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je u upravnom postupku proveden uviđaj na licu mjesta uz učešće vještaka geodetske i građevinske struke i pribavljeni njihovi nalazi, te da je na zapisniku o uviđaju konstatovano da je na terenu stanje nepromijenjeno, da nema izgrađenih građevinskih objekata i da se na nekretnini nalazi vinograd. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da prema članu 34. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ br. 70/07 i 36/10), primjenom kojeg člana je doneseno prvostepeno rješenje, na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nekretnine pravosnažno rješenje o eksproprijaciji će se poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravosnažnosti tog rješenja nije izvršio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. Kantonalni sud je naveo da iz dokaza provedenih u upravnom postupku proizlazi da svrha eksproprijacije (izgradnja od općeg interesa objekata valjaonice Aluminija u Mostaru) predmetne nekretnine po pravosnažnom rješenju od 20. septembra 1983.godine nije realizovana i da do danas nikakav objekat nije ni započet s gradnjom. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da nije ni postojao javni interes za oduzimanje predmetne nekretnine postupkom eksproprijacije iz svojine prednika podnosilaca zahtjeva, zbog čega su ispunjeni zakonom propisani uslovi da se poništi rješenje o eksproprijaciji ove nekretnine, kao i za njenu predaju u posjed vlasnicima odnosno njihovim zakonskim nasljednicima. Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju primjenjuje navedeni Zakon o eksproprijaciji, jer je članom 69. ovog zakona određeno da se odredbe ovog zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojim nije donijeto konačno rješenje do stupanja na snagu ovog Zakona, kao i na postupke određivanja naknade ili ako to rješenje odnosno odluka bude poništena ili ukinuta, pa su neosnovani apelantovi navodi o zastari. Kantonalni sud je u konačnom zaključio da je rješenje tuženog organa pravilno i zakonito.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo. Također, apelant navodi da je „Kantonalni sud retroaktivno primijenio Zakon o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ br. 70/07 i 06/10)“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5298/17 od 30. oktobra 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević