Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4354/19 ("Moderno" d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 15. 01. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4354/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. januara 2020. godine, u predmetu broj AP-4354/19, rješavajući apelaciju "Moderno" d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Moderno" d.o.o.

Bijeljina podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 125009 19 Pž od 14. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Moderno" d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Petar Dupljanin iz Bijeljina, podnio je 11. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 125009 19 Pž od 14. oktobra 2019. godine.

2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) od 11. marta 2019. godine, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem Višeg privrednog suda od 14. oktobra 2019. godine, Okružni privredni sud oglasio se nenadležnim, ukinute su sprovedene radnje u postupku i odbačena je apelantova tužba podnesena protiv tužene – Republika Srpska, radi utvrđenja. U obrazloženju osporenog rješenja Viši privredni sud je naveo da se postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da su redovni sudovi Republike Srpske, i to Osnovni sud u Banjaluci, Okružni sud u Banjaluci, Vrhovni sud Republike Srpske i Viši privredni sud povrijedili apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu apelanta protiv tuženog RK „Kastel“ Banjaluka, a što je tužena, kao odgovorno lice za rad pravosudnih institucija u Republici Srpskoj dužna priznati i trpjeti. S obzirom na to, Viši privredni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji se odnosi na prava i obaveze po osnovu pravnog prometa robe, usluga i slično, kako je propisano odredbama člana 33. Zakona o sudovima Republike Srpske, te da, s tim u vezi, Okružni privredni sud nije stvarno nadležan da postupa u predmetnoj pravnoj stvari. Također, Viši privredni sud je naveo da apelant nije dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje, s obzirom da ni u predmetnoj parnici, a ni u nekoj drugoj parnici, nije istakao zahtjev za naknadu štete, zbog čega apelant nema pravni interes da podnese tužbu za utvrđenje, shodno odredbi člana 54. Zakona o parničnom postupku. U konačnici, Viši privredni sud je istakao da sve navedeno potvrđuje da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

Apelacioni navodi

3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant navodi da je tužena Republika Srpska dužna da mu naknadi štetu zbog dužine trajanja postupka, koji je apelant pokrenuo tužbom protiv tuženog RK „Kastel“ Banjaluka, a koji je trajao punih 17 godina, budući da odgovara za rad redovnih sudova koji su postupali u tom postupku.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj.

6. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava ili obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem se redovni sud oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, tj. u kojem se odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4354/19 ("Moderno" d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio